Čini mi se da ako ja zaozbiljno pokušavam naučiti da ne vuče, tada postaje još gori i počinje trzati na pse koje sretnemo. Eto, izgleda da ipak imam problem, ali ga očito ne znam riješiti pa vas molim pomoć.
Većini vlasnika je jedna od najbitnijih stvari da pas ne vuče na povocu, a većini pasa je zbog načina na koji se to želi postići, to najstresnija i najneugodnija stvar. Naime, ukoliko postupamo kao što postupate vi i većina vlasnika, psa nećemo naučiti da hoda uz našu nogu mirno i opušteno, nego da se bori za vlastiti život, jer neprestano dobiva jake trzajeve i gušenja koja je povezao s nama.
Pas želi izbjeći neugodnost i njen izvor i povlači naprijed, u moguću sigurnost. Dakle, način na koji želite postići da pas ide mirno uz nogu, osim što nije učinkovit, psu nije razumljiv niti human.
Kod odgoja pasa su primjećivanje detalja, pravovremeno reagiranje te naše držanje i gestikulacija jedne od najbitnijih stvari. Zbog tih, i puno drugih stvari, najbolje bi bilo uživo vidjeti psa i vas u uobičajenim šetnjama te na osnovu toga odrediti dalje postupke. Svaki pas je poseban i jedinstven i tako bi mu trebalo i pristupati, te u skladu s tim i odabrati najpogodniju tehniku za ostvarenje zamišljenog.
Krivi način učenja dovodi do nerazumijevanja
Bez obzira što pas ima tri godine, može ga se i mora drugačije odgajati. Vaš način postupanja je i doveo do trzanja na pse, a zato nije kriv vaš pas. U jednoj kratkoj kolumni nemamo prostora opisivati što se sve događa u psu za takvih naših reakcija, a najbolji pokazatelj nerazumijevanja je da pas nije naučio hodati uz nogu, ali je postao agresivan.
Pas je povezao povodac s neugodnostima, tako da je najbolje početi od samih početaka i bez povoca. Za početak vježbanja je najbolje da budete u što mirnijim uvjetima, da se pas lakše može koncentrirati na vas. U džep spremite ukusne sitne nagradice i krenite hodati mijenjajući smjer. U jednom trenutku ćete dobiti psa u poziciji u kojoj želite i tada ga pohvalite i nagradite.
Pas će vrlo brzo povezati čime zaslužuje našu pažnju i nagradu te će početi sve češće dolaziti u željenu poziciju. Na ovaj način pas pokazuje želju za sudjelovanjem, odnos i povjerenje se razvijaju, kao i dužina praćenja vlasnika. Treninzi neka se s vremenom produžuju, nagrade možemo mijenjati da psu bude zanimljivije i uvijek završavajmo trening s najvećim pomakom toga dana.
Držanjem tijela pas nam sve govori
Kada smo dobili pažnju psa usmjerenu na nas, možemo mu staviti povodac, ali ga niti ne moramo držati u ruci. To činimo da negativnosti koje je pas povezao s njim pretvorimo u ugodu novim načinom rada. Kada postignemo i to, vrijeme je za veća opterećenja u težim uvjetima. Uvijek primjećujmo što nam pas govori svojim držanjem tijela i poštujmo te znakove, jer su oni pokazatelj koliko trenutno pas hoće i može podnijeti. Vježbajte ustrajno u kontroliranim uvjetima, dok god radnja ne bude blizu savršenstva, mijenjajte brzinu, smjer, iskreno se veselite kad pas radi dobro te mu to i pokažite.
Prilikom izlaska u šetnju najprije usmjerite psa na sebe, onako kao što ste to već postigli u lakšim uvjetima. Obraćajte pažnju već na prvi korak vašega psa, pazite želi li jurnuti naprijed ili od nas očekuje nagradu i razriješenje naredbe. Ukoliko pokuša jurnuti naprijed, vi se okrenite u suprotnom pravcu i povodac držite čvrsto na tijelu. Pas će se u tom pokušaju zategnuti vrlo kratko, što će povezati s odlaskom od nas, a ne kao do sada s nama. Čim se vrati uz nas, nagradimo ga i krenimo opet.
Ukoliko se koriste, korekcije trebaju biti vrlo rijetke, pravovremene i odmjerene. Najveća nagrada je kretanje naprijed, a da bi je pas zaslužio mora pratiti vodiča. Vi morate imati što bolji pregled prostora u kojima se nalazite da biste predvidjeli njegove moguće reakcije te pravovremeno reagirali.
Učinite šetnje raznolikima i nepredvidivima, a u početku tek vrlo kratko tražite od psa da vas prati. Praćenje prekidajte periodima igre i opuštanja, dopustite psu da njuška i trči. Naše ljudske navike je teško promijeniti, puno njih smo nesvjesni, te tako da radnje koje ste do sada s psom radili krivo osvijestite i pokušajte drugačije. U tome vam puno može pomoći prijatelj ili netko blizak tko će vas upozoriti na nešto u vašem ponašanju i držanju čega možda niste niti svjesni u tom trenutku.
Susreti s drugim psima
Susret sa drugim psima bi bilo najbolje uvježbati na velikom i mirnom prostoru, a način funkcioniranja je isti; nagrada za praćenje vodiča, korekcija koju nije povezao s nama ukoliko pokuša napasti drugog psa.
Ubrzo ćete primjetiti da bez vašeg glasa i zatezanja povodca pas više nije siguran u sebe i da odmah prestaje s napadom. Naš glas je psu veliki pokazatelj naše sigurnosti ili nesigurnosti, te ga u ovoj situaciji, osim za pohvalu ne treba niti koristiti. Pohvale neka zaista budu česte da bismo psa potakli na interakciju te da bismo mu jasno naznačili što od njega želimo.
Potrebno je puno dosljednog i strpljivog rada, biti će uspona i padova, ali pas od tri godine ima još puno pred sobom, zašto i njemu i sebi ne biste ostatak života učinili sretnijim i ugodnijim.
Odgovorio: Denis Prtenjača, Klub za obuku pasa Rijeka
