Morska vidra (Enhydra lutris) je morski je
sisavac čije je prirodno stanište u području sjevernog Tihog
oceana.
Možemo je vidjeti od sjevernog Japana i istoka Kamčatke preko
Aleutskih otoka sve do Kalifornije.
Morska vidra nastanjuje plitka obalna područja.
Morska vidra se hrani ribom, a prehranu nadopunjuje slatkovodnim
rakovima, žabama ili morskim račićima. Neke vidre usavršile su se
u otvaranju školjaka, dok ostale jedu manje ptice ili manje
sisavce.
Odrasla morska vidra obično teži između 14 i 45 kilograma, što ih
čini najtežim od svih vrsta vidri.
Istovremeno to je jedna od najmanjih vrsta morskih
sisavaca.
No za razliku od drugih morskih sisavaca, morska vidra
ima najgušći sloj krzna od svih vrsta sisavaca, s oko
400.000 dlaka na centimetar kvadratni kože. Nekada su je učestalo
lovili zbog njihova bogatog krzna.
Zanimljivost vezana za ovu vrstu je te da je ovo tipičan primjer ključne vrste. Važan je grabežljivac morskih ježinaca, koji bi inače uzrokovali veliku štetu šumama kelpa. Šume kelpa pružaju ključno stanište i hranu ostalim morskim životinjama, istovremeno sprječavajući nastanak obalne erozije.
Nekadašnja populacija kretala od 150,000 do 300,000 jedinki.
Istovremeno, smatra se kako je pola milijuna vidri ubijeno između
1741. i 1911. godine.
Morska vidra je potpuno nestala iz većeg broja
nekadašnjih staništa. Sada spada u strogo zaštićene
životinjske vrste spadaju i morske vidre.
Otada, populacija se povećala kroz pokušaje očuvanja vrste i
ponovnim uvođenjem iste u nekadašnja područja nastanjivanja.
Ipak, vrsta se smatra ugroženom zbog svoje ranjivosti na izljeve
nafte, grabežljivce i bolesti.
Zanimljivo je da se uvijek nakon plivanja morska vidra trlja o zemlju kako bi maknula sol sa sebe.
