Otkako imamo Garu svi u obitelji smo se jako vezali za njega, a većinu obaveza oko hranjenja i odgoja obavlja kćerka. Ona je puno čitala o toj pasmini, o odgoju, ali očito joj treba pomoć. Naime, pas laje sve više i više, i sve teže ga uspijevamo prekinuti u tome. Kada i uspijemo, periodi njegove šutnje su sve kraći. Osim toga u šetnjama je postao agresivniji prema drugim psima, zalijeće se na njih bez obzira koliki bili. Kći je frustrirana i uplašena i sve rijeđe odlazi s njim u šetnje. Pas ima tek pet mjeseci, a problemi postaju sve veći. Molim vas pomoć.
Hrvatski ovčar je naša stara pasmina koja je stoljećima oblikovana prema potrebama pastira i seljaka. Pas je morao biti skroman u svojim zahtjevima, zdrav, inteligentan, odan vlasniku, suzdržan prema strancima, dobar čuvar i neumoran ovčarski pas. Sve njegove osobine, od kojih sam nabrojao samo neke od mnogobrojnih, čine izuzetnog i svestranog psa.
On je, na svu sreću, i danas ostao prirodan i neiskvarenog karaktera i zdravlja, upravo zbog svoje upotrebe kao radnog psa. A radnom psu od kojega želimo imati obiteljskog psa i ljubimca, treba pronaći posao kojim ćemo zadovoljiti njegovu ogromnu energiju i volju za radom.
Pas koji je u stanju čuvati, kontrolirati i usmjeravati životinje koje su puno veće od njega, mora imati vlasnika kojemu bezgranično vjeruje i kojega poštuje i sluša. Ukoliko ga se prepusti samome sebi, kao što je slučaj sa vašim psom u dvorištu, razvijat će nama nepoželjne navike kao što je opsesivno lajanje.
U svom susjedstvu imam dva hrvatska ovčara od dva različita vlasnika, oba psa poznajem od najranije dobi. Oba psa su bili tipični predstavnici pasmine, oba žive u dvorištima. Danas su to psi od četiri godine od kojih se jedan ponaša poput vašega, dok je drugi potpuna suprotnost.
Kakav je pas ovisi o vlasniku
Prvi pas, iako je prošao dresuru, svog vlasnika ne shvaća kao autoritet, dok je drugi pas oličenje mirnoće i poslušnosti. Razlika je u odnosu vlasnika prema psu. Vlasnik prvog psa se nikad ne igra sa svojim psom, nikad mu ne daje nikakve zadatke, a traži poslušnost od njega. Drugi vlasnik je aktivan, uživa u igri i radu sa psom, siguran je u sebe i takav mu je i pas.
Ovčarski psi su po prirodi suzdržani prema strancima i ukoliko živimo u gradu, potrebna im je rana i dosljedna socijalizacija. Za tako brzog, okretnog i energičnog psa, vodič mora biti siguran u sebe i sve situacije u kojima se zajedno nađu. Ukoliko se tako postavimo, a sve ostale potrebe psa su zadovoljene, pas neće pretjerano lajati niti braniti dvorište kada smo mi prisutni.
Zbog svih osobina samoga psa, ali i neiskustva vaše kćerke, najbolje bi bilo ukoliko ste u mogućnosti, upisati ih oboje na tečaj odgoja i socijalizacije. Ukoliko pronađete trenera koji ima iskustva i znanja, te način kako da vašoj kćerci približi poznavanje psa i pasmine, način da joj prenese ljubav za druženjem sa psom, ostati ćete zapanjeni promjenom u ponašanju psa.
Ostatak obitelji bi trebao poslušati vašu kćerku i pokušati se pridržavati pravila u odnosu sa Garom. Pas mora znati gdje je njegovo mjesto u našoj obitelji, svi ukućani bi se trebali ponašati što sličnije i dosljednije prema njemu.
Hrvatski ovčari su zdravi i izdržljivi psi, i najčešće u punoj snazi dožive visoku dob. Ukoliko vam je blizini kakav poligon za agility, razvijajte i dalje svoj odnos sa psom u kojemu ćete oboje uživati. Nadam se da će vaša kći kao i ostatak obitelji sve bolje upoznavati i više se družiti sa psom, jer su rijetke pasmine koje toliko daju, a toliko malo traže.
Odgovorio: Denis Prtenjača, Klub za obuku pasa Rijeka
