Konji, za razliku od ostalih biljojeda, nemaju složen želudac. Probava se kod konja događa u crijevima, tj. fermentacija se odvija u velikom slijepom crijevu, prosječne zapremine 30-tak litara, te u debelom slijepom crijevu zapremine i do 80 ( 90) litara.

Baš zbog takve građe probavnog trakta hranidba konja je puno zahtjevnija od ostalih domaćih životinja. Zbog građe svog probavnog trakta, konji su osjetljiviji na hranidbu od preživača. Greške kod pripremanja hrane, za konje mogu biti fatalne. Konji su osjetljivi na sve vrste toksina. Osjetljivi su na mikotoksine koji potječu iz pljesnive hrane i toksine koji potiču od otrovnog bilja. Kod preživača se fermentacija hrane obavlja na početku probavnog trakta, u predželucima , a kod konja u slijepom i debelom crijevu, znači na kraju probavnog sustava.

Masnoće mogu biti opasnost kod hranidbe konja što je posljedica anatomske građe jetre i žući. Konji, kao i jeleni, nemaju žučni mjehur, pa žuč iz jetre stalno istječe. Zbog ove činjenice konji su jako osjetljivi na masnoće. Nekad se znalo dogoditi da napojite konja iz kante u kojoj su ostali tragovi masnoće i konji dobiju kolike, a vi ne znate zašto.

Paša ljeti i sijeno zimi, osnovica su kada je u pitanju hranidba konja ali i tu postoji opasnost u vidu otrovnog bilja. Na pašnjacima se mogu naći otrovne biljke: preslica( Equisetum palustre i Equisetum arvense), mrazovac (Colchicum autumnate L) , bujad (Pteridium aquilinum), pjegasti kozlac (Arum maculatum), vučja stopa ( Aristolachia clematitis ), kostriš (Senecio jacobea ), kukurijek (Helleborus niger) i još neke.

Specifičnost kod hranidbe konja je vrijeme košnje sijena. Preporuka struke je košnja trava prije vlatanja i leguminoza u početku cvatnje. Za konje treba leguminoze, prije svega lucernu, kositi u punoj cvatnji, ne prije. Lucerna prije cvatnje izaziva proljeve zbog povećanog sadržaja vode i proteina u odnosu na celulozu, piše Agroportal.hr.