I tu dolazi do drugog problema, kako je hladno oblačimo ga, a prilikom oblačenja dosta reži i želi ugristi (što mu i uspije tu i tamo). Jedan od dodatnih problema je i to što ga u obitelji osim mene i mame izvodi i brat i sestra (s tim da smo svi od 17-26 godina) i što kod njegovog režanja svi reagiramo drugačije - od podmićivanja bombonima do polaganja na bok (gdje postaje još agresivniji). Dakle, kako umanjiti njegov strah od izlaska u šetnju (prema drugim psima je ok, uglavnom strašljiviji i u ulici gdje ima manje prometa je ok, ali na glavnima je stalno uplašen.. ne znam je li je bitno da ga s obzirom da živimo na drugom katu nosimo po stepenicama)? I kako reagirati na njegovu agresivnost?
Situacija u kojoj se nalazite sa svojim psom je, nažalost, prečesta u odnosu s maltezerima i sličnim malim pasminama. Psi, naravno, nisu krivi za takva ponašanja, kriv je odnos ljudi prema psima. Psi nisu igračke, statusni simboli ili ljudi, što vlasnici ponekad zaboravljaju. Isti pseći nagoni su i u jednom maltezeru i u jednoj dogi, te se bez obzira na veličinu psa, prema svakom psu treba ponašati na njemu najprirodniji način, kao prema psu. To nikako ne znači da mi manje volimo svoga psa, ali je jedini način da imamo ispravan i razumljiv odnos s njim.
Najmanji psi su najčešće i najnesretniji
Ljudski članovi obitelji bi morali sjesti zajedno i dogovoriti se o načinu na koji će postupati s psom. Odnos svih ljudi prema psu bi trebao biti što sličniji, dosljedniji, jer će samo na taj način pas moći razumjeti što tražimo od njega. Ta dva problema koja navodite samo su dio puno većeg nerazumijevanja, a da biste ih ispravili, potrebno je promijeniti odnos s psom. Najmanji psi su, usprkos svemu što im vlasnici daju, najčešće i najnesretniji u našem ljudskom društvu, upravo zbog krive predodžbe vlasnika o samom psu. Vaš pas vama izgleda kao maza, ali on je zbunjen i pod prevelikim stresom. Potrebno je vratiti se na početak, ponovno pročitati knjige u kojima piše o psećim nagonima, psećem govoru tijela, načinu učenja psa. To je najbolje da učinite svi zajedno, da razgovarate o pročitanom, te da na taj način odnos svih ljudskih članova obitelji postane što sličniji i samim time psu razumljiviji.
Podmićivati psa ili ga bacati na bok u situaciji u kojoj se nalazite je krivo, a činiti oboje za iste njegove reakcije je najbrži put da pas izgubi povjerenje u ljude. Potrebno je razumjeti stanje u kojemu je pas trenutno, te u skladu s tim i reagirati. Kod vašeg psa je potrebno uvijek nagrađivati smirenost i usmjerenost na vodiča, a ne krajnje reakcije kao što su strah i iz njega proizašla agresija. Nikakva fizička sila nije potrebna, nikakvo kažnjavanje, samo pravovremena reakcija i primjećivanje detalja.
Maltezer je nježan pas, ali ukoliko ima povjerenja u vlasnika i dobro je socijaliziran, može se nositi sa životom u urbanoj sredini i svim što takav život nosi. Potrebno je negativne asocijacije u psu pretvoriti u pozitivne, pri čemu je bitno ići korak po korak. Vi najbolje poznajete svoga psa i gotovo da možete predvidjeti njegovu sljedeću reakciju, tako da je bitno da reagirate prije nego se on počne tresti od straha, jer u tom stanju nije sposoban za puno drugih stvari.
Dakle, iscenirajte situaciju kao da idete van, promatrajte njegove najsitnije reakcije svake sekunde i vidjeti ćete da postoji točno vrijeme, mjesto i podražaj u kojemu počinje njegov strah. Nakon nekog vremena ponovite situaciju i nagrađujte ga dok god je u stanju smirene podložnosti, jer je to stanje koje želimo razvijati.
Ukoliko se pojavi njegov strah, a to je moguće samo ako ste prekasno reagirali, jednostavno ga ignorirajte i svojim ponašanjem mu pokažite da se njegov vođa ne boji. Budite strpljivi i brzi u reakcijama, korigirajte sebe i sva dosadašnja ponašanja prema njemu, ne odobravajte ničim bilo kakvu njegovu reakciju osim smirene pažnje prema vama. Pas koji se trese od straha prije nego je uopće izišao na ulicu, samo će pojačavati strah u skladu s težinom situacije s kojom se mora nositi.
Ne treba ga podmićivati nego primjećivati njegovo trenutno stanje
Isto tako je i s oblačenjem. Potrebno ga je naučiti na oblačenje kada je u potpuno drugom, smirenom stanju, biti pažljiv prema njemu i primjećivati što nam on govori svojim držanjem tijela. I u tim radnjama budite postupni te tako ponovno stječite njegovo povjerenje. Nije potrebno da ga u jedan dan naučimo da bude miran, dok ga potpuno ne obučemo, već da asocira oblačenje s ugodom. Možemo ga usmjeriti na slasne zalogajčiće i koristiti njegovu usmjerenost na njih da negativnosti koje su izazvale ljudske ruke pretvorimo u pozitivnosti.
Dakle, ne treba ga podmićivati nego primjećivati njegovo trenutno stanje i pravovremeno ga nagrađivati. S psom se dugo postupalo na njemu nerazumljiv način, tako da vam je potrebno vremena da ponovno zadobijete njegovo povjerenje.
Njegov strah od prometa je isto tako uzrokovan ljudskim djelovanjem. S psom se razgovaralo kad nije trebalo, nagrađivao se strah, nisu se nagrađivale sigurnost i usmjerenost na vodiča.
Njegove reakcije u prometu će se riješiti čim ponovno zadobije povjerenje u ljude, a s tim je najbolje početi u vašem stanu. Tek kad tamo psu postane razumljivo što želimo od njega, možemo ga postupno izlagati većim opterećenjima. Odnos povjerenja i poštovanja koji smo izgradili u stanu, olakšat će psu snalaženje u prometu, a vi morate biti sigurni u sebe i znati u kakvom je pas stanju i zašto ga nagrađujete. Ne zaboravite da je maltezer pametan psić, koji jako dobro primjećuje i najmanju sitnicu u našem ponašanju.
Razmotrite svoje postupke prema njemu, učinite najteži prvi korak, korigirajte svoje ponašanje u odnosu s njim. Dakle, čim psu postane razumljivo što želimo od njega, on će sam pokazivati inicijativu i želju da nam ugodi. Ni jedan pas ne želi živjeti u strahu.
Odgovorio: Denis Prtenjača, Klub za obuku pasa Rijeka
