Čitao sam puno o psima, jako ih volim i htio bih postati trener ili dreser pasa. Možete li me uputi na neku adresu, ili na nekoga tko bi mi mogao pomoći da dobijem diplomu dresera pasa.
Može i bez diplome U našoj zemlji je za izdavanje licenci instruktora za rad sportskih i službenih pasa nadležan Hrvatski kinološki savez. Njima se možeš obratiti i oni će ti objasniti što je potrebno da bi zadovoljio kriterije. S obzirom na tvoju mladost, vjerojatno će proći još nekoliko godina učenja i rada prije nego postigneš što želiš. U inozemstvu postoji puno organizacija koje izdaju licence trenera pasa, ali opet, zbog tvoje mladosti, morati ćeš pričekati nekoliko godina. Po mom, a i mišljenu mnogih mojih kolega i prijatelja, nikakva diploma nije bitna (ali niti suvišna), bitno je ono što znaš i možeš napraviti i pokazati. Za to je potrebno puno svakodnevnog druženja i rada s psom, učenja i razmišljanja o psima kao i o samom sebi, svojim postupcima, svojim osobinama.
Lijepo je što si naučio svog psa te zapovijedi i što se baviš njime, ali potrebno je puno različitih pasa odgojiti i obučiti za različite namjene da bi nekom drugom mogao pomoći s njegovim psom. To ne ide brzo ni lako, ponekad je i opasno, i sigurno nije glamurozno kao na televiziji. U proljeće je ugodno biti s psom vani, ali postoji i puno drugačijih dana, a psi traže svoje. Raditi na kiši, vjetru, suncu, nije za svakoga, ali i to je dio rada s psima.
Osim toga potrebno je neprestano ulagati u svoje znanje, u opremu za rad, a i samo držanje psa iziskuje novčane izdatke. Nije zanemarivo ni vrijeme koje je potrebno svakodnevno ulagati u svog psa i sebe, postoji puno drugih stvari u životu koje ćeš propustiti zbog svog hobija. Zato je najbolje da uopće ne misliš o tome kako postati dreser pasa, već da i dalje učiš i radiš, a ukoliko imaš dara za to, i drugi ljudi će ubrzo to prepoznati.
Pas je živo biće, prijatelj, njega se ne napušta
Moj put je bio upravo takav, a odricanja koja su bila potrebna da bi to postigao, ne stanu u jednu kolumnu. Put mojih prijatelja i kolega je vrlo sličan mome, i siguran sam da bi i oni, kao i ja, nastojali te odgovoriti od profesionalnog bavljenja psima. Većinu drugih hobija se može napustiti na neko vrijeme, baviti se nečim drugim, ali s psima nije tako. Ni kad ti se ne da, kada si možda bolestan, kada bi bio negdje drugdje, radio nešto drugo, psima to ne možeš objasniti. Postoji puno drugih profesija koje ti mogu donijeti više, a traže manje, u kojima ćeš se možda moći više dokazati, vjerojatno i više zarađivati.
Profesije u kojima će tvoj talent i rad biti više cijenjeni, u kojima ćeš biti manje razočaran jer je posao trenera pasa vezan i za ljude, a oni često, iako na svoju štetu, ne slušaju ni najbolje savjete. Sigurno ti ne bi bilo drago vidjeti psa kojega si odgajao i zbližio se s njim kako je zanemaren i zapostavljen, a to neće biti samo taj jedan pas. Ili se može dogoditi da se tvoj pas kojeg si strpljivo i ustrajno odgajao i volio odjednom razboli i ugine, tada trebaš imati snage prebroditi gubitak i s novim psom početi sve ispočetka.
Najveća nagrada je druženje s psom, a ako nešto više ispadne od toga, sigurno si to i zaslužio. Ukoliko u blizini imaš klub za obuku pasa, nekog iskusnog i voljnog da ti pokaže i usmjerava te, on bi ti mogao olakšati i ubrzati napredovanje, mogao bi izbjeći greške koje bi sam sigurno ponavljao. Postoje i razni seminari koje možeš posjetiti i naučiti u nekoliko dana ono za što bi ti možda trebali mjeseci, pa i godine.
Kad naučiš nešto novo, to bi trebao ustrajno i dosljedno primjenjivati, primjećivati i razmišljati što se događa s psom, uvijek nastojati olakšati psu, sve bolje ga razumijeti. Uz to bi trebao raditi i na sebi, obrazovati se da i drugim ljudima možeš što bolje prenijeti svoje znanje, biti u što boljoj fizičkoj kondiciji i imati jako puno strpljenja i za pse i za ljude. Moraš se i sam razvijati, odrastati i emotivno i profesionalno. Ukoliko budeš ustrajao u tome, ali i puno drugog što će se događati na tom putu, ako radiš s psima zato što to neizmjerno voliš i uživaš u tome, te ako budeš imao malo sreće, siguran sam da ćeš uspijeti i ostvariti svoju želju. I za kraj, jedna izreka mog prijatelja i kolege: Ako je pas dobar, ne trebaju mu papiri. Isto je tako i s dreserima, ako si dobar u tome što radiš, nitko te neće pitati za diplomu.
Odgovorio: Denis Prtenjača, Klub za obuku pasa Rijeka
