Vlasništvo nad psom znači ozbiljnu posvećenost i odgovornost, što zahtijeva puno vremena, energije i strpljenja. Prije nego što se odlučite za kućnog ljubimca, potrebno je dobro promisliti možete li biti odgovoran vlasnik jer je potrebno više od same ljubavi prema životinji. Zadnji primjer koji je punio stupce crne kronike dolazi iz Josipdola gdje je u petak američki staford iskočio iz auta, te napao i teško ozlijedio sedmogodišnjeg dječaka koji je bio u pratnji oca. Kasnije je i veterinar u Ogulinu, koji je pregledao psa, kazao kako mu je čudno da se takav napad dogodio budući da je riječ o 'pravoj dobrici' od psa.
Upravo o tome još ranije se povela rasprava među Hrvatima na Redditu u zajednici /r/Croatia koja okuplja više od 125.000 članova. Jedan korisnik opisao je neugodno iskustvo sa psom i vlasnikom kojem je nedavno svjedočio.
"Živim u Splitu već tri godine i nagledao sam se apsolutno svega što se tiče pasa. Od svega viđenog me najviše nerviraju dvije stvari: puni pločnici je*enih govana koje vlasnici ne žele skupiti za svojim dražesnim ljubimcima i vlasnici koji vodaju uokolo pse za koje vidiš da su agresivni i hoće ujesti. Ti isti psi su bez brnjice, a zna se dogoditi i da su bez povodca.
Situacija od prije par dana: lik vodi psa sra*i ili što već, budući da sam upoznat s tim da je taj pas agresivan, maknuo sam se na drugu stranu ceste. Sad šetaju neka dvojica u smjeru gdje je taj pas i čim je pas skužio da je netko drugi kraj njega odmah je krenuo u napad i ugrizao ovog što je bio prvi pored njega (ali čini mi se da nije ništa strašno). Vlasnik je istog trena krenuo mlatit pasa s povodcem. Ne razumijem koji kur*c ne nabavi brnjicu, em jadan čovjek naje*e, em beštija dobije po sebi", napisao je.
Bitno je raditi sa psom
Korisnik koji je dobio najviše lajkova na svoj komentar smatra kako nekim vlasnicima pas služi za liječenje kompleksa te da se ne planiraju ozbiljno baviti njime kada ga nabave.
"Potencijalno opasne pse, gotovo u pravilu, nabavljaju neki krkanski debili koji niti znaju niti žele išta naučiti o socijalizaciji i odgoju pasa. Pa onda, nažalost, imamo ovakve, ali i puno gore situacije.
Brnjica je rješenje, ali puno bitnije od nje je raditi sa psom, socijalizirati ga od malih nogu, ali mnogi to ne rade. Nije to lako, uzima vremena i truda, živaca, želje i znanja/učenja kako to napraviti. Krkanski debili nemaju za to vremena ni volje. Njima pas i onako služi za liječenje kompleksa i za prese*avanje.
Neskupljanje za svojim psom je druga priča i stvarno ne kužim ljude koji to ne rade. Očito je to neki veliki problem", smatra komentator.
Neskupljanje psećeg izmeta
Jedan korisnik imao je genijalnu ideju kojom bi riješio neskupljanje psećeg izmeta od strane vlasnika.
"Pokupiš govno direkt rukom, dotrčiš do lika, izvučeš mu ruku i gurneš mu to govno u ruku i kažeš: 'Oprostite šjor, ispalo vam nešto'", napisao je.
Drugi kao rješenje vide postavljanje više komunalnih redara.
"Treba vise komunalnih redara i neka udaraju po džepu. Dati im dio plaće na postotak od kazne i neka imaju kameru koja snima cijelo vrijeme", jedan je od prijedloga.
"Pročitao sam negdje da na nekim mjestima uzimaju uzorke gova*a i preko DNA analize dolaze do pasa koji se posr*o i njihovih vlasnika pa im napišu poštenu kaznu. To treba uvesti u svim gradovima", druga je ideja.
Nije sve u šetnji
Dio korisnika smatra kako nekim psima nije mjesto u gradovima, dok su drugi naglasili važnost mentalne stimulacije.
"Neodgovorni vlasnici pasa su mi skoro uspjeli zgaditi čitavu vrstu, iako sam inače psoljubac. Jednom me tako neka džukela ugrizla za nogu, iako je bila na uzici, ali je kreten od vlasnika bio previše zaokupljen telefoniranjem. Dok sam živio u Zagrebu sam znao uvečer prolaziti pokraj lika koji bi šetao dva ogromna rota, bez uzice, brnjice ili bilo čega. Ni svijesti ni savjesti. Kičma bi mi se svaki put zaledila kad bi ih vidio kako mi dolaze u susret. Već mi je muka od toga da me šetajući gradom može zaskočiti neko lajavo pseto ili da ugazim u pseći drek. Volim i ja pse, teoretski, ali ne pada mi na pamet nabavljati ga dok se ne preselim na selo, jer pas nije za grad, maltretiraš i životinju i sve oko sebe ako ga dovedeš u taj okoliš", jedan je od komentara.
"Mentalna stimulacija je izuzetno važna. Ljudi uglavnom smatraju da psa treba što više izmoriti šetnjom, bacanjem loptice i slično, iako to ima kontraefekt jer si pas nabija snagu i onda ga je teže izmoriti fizičkom aktivnošću. Mentalna stimulacija, s druge strane, osim što zaista umara psa, također ga i opušta, podiže samopouzdanje i može zamijeniti radni zadatak kod radnih pasmina. U mentalnu stimulaciju spadaju trikovi, pronalaženje/traženje hrane, igračke, razne prepreke na putu do poslastice i NJUŠKANJE. Često vidim da ljudi vuku psa kad nešto njuši jer im se žuri, ne da im se čekati, ali njuškanje je valjda najvažnija pseća aktivnost. Njih to nemilo umara. Sama šetnja kao fizička aktivnost nije dovoljna", nadovezao se drugi komentator.
