Glasanje životinja postaje vrlo zanimljivo kada se otkrije pravo značenje različitih zvukova. Vukovi zavijaju obavještavajući članove udaljene i nekoliko kilometara o hrani ili skloništu. Na primjer, kada se opasnost približi gnijezdu ptica vivak je nadlijeće i oglašava se svojim  karakterističnim "vi-vak", a zatim se obrušava prema uljezu praveći nagle zamahe krilima, kao da želi reći "makni se". Glasanje životinja uvuklo se i u jezik pa tako imamo onomatopeju. Onomatopeja je glasovna figura oponašanja ili prenošenja zvukova iz prirode u nekom književnome djelu jezičnim sredstvima. Stilsko izražajno sredstvo u kojem se glasovima oponašaju određeni zvukovi iz prirode, glasanje životinja  ili neki zvuci koji nas podsjećaju na neki predmet.

Mala djeca vrlo brzo nauče kakvo je glasanje životinja, no ti zvukovi nisu u svakom govornom području isti. Tu je cijela skupina glasova koja vjerno oponaša neki šum ili zvuk, a takvo je i glasanje životinja: mijau, vau, muu, kokodak, rok, auu, mee, bee, kukuriku, kva-kva, ga-ga, živ-živ, i-a, kre-kre... Glasanje životinja i predočivanje šumova i zvukova varira od jezika do jezika.  Primjerice, za glasanje psa u hrvatskome jeziku imamo vau-vau, u engleskome je to woof woof, u francuskome ouah ouah, u grčkome gav gav, u talijanskome bau bau, u japanskome wan wan, a u turskome hauv hauv. Glasanje životinja donijelo nam je i izvedene glagole kao što su: mijaukati, ćurlikati, cijukati, živkati, mukati, kreketati...

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!