Mijenjanje raspoloženja u današnje je vrijeme postalo učestala pojava u društvu. Osim emocija, kao reakcija na događaje, bitan je i emocionalni status osobe koji ima kontinuitet i konstantnost – ono što zovemo raspoloženje. Ono se definira već u ranim godinama života na osnovu komunikacije s roditeljima.
Kvalitetan kontakt u ranom djetinjstvu je baza sigurnosti i garancija za stabilno i pozitivno raspoloženje osobe. Zahvaljujući sagledavanju raspoloženja s aspekta emocionalne inteligencije moguće je upustiti se u izazov mijenjanja raspoloženja. Korisno je promatrati vlastito raspoloženje, na primjer, pismenim registriranjem na svakih pola sata ili sat.
Zatim, možemo raditi na popravljanju raspoloženja obraćanjem pažnje na sadržaje koje 'unosimo'. Govor, riječi koje ponavljamo, glazba koju slušamo i sl. utječu na naše raspoloženje. Često se događa da ljudi koji pate zbog svoje potištenosti istovremeno uživaju upravo u tugaljivim sadržajima i kažu 'najviše volim te sjetne i tužne pjesme'.
U našoj kulturi njeguje se predrasuda da nije dobro previše se radovati jer to može donijeti nesreću. “Tko se mnogo smije, plakat će” i “Nemoj se mnogo radovati da se ne urekneš”. Glazba može u velikoj mjeri popraviti osnovno raspoloženje. Kada pjevate, morate se emotivno uključiti.
Ako pjevate lijepe pjesme i ponavljate lijepe riječi, vi također ponavljate i te emocije i to s vremenom prerasta u novo raspoloženje. Više se ne smatra da je poželjno njegovati 'urođeno' raspoloženje ako je ono opterećujuće za individuu, čak ni da savladavanje takvog raspoloženja stvara kreativnu energiju i vrijedna umjetnička djela.
Sve ovo se, naravno, tiče zdravih ljudi koji žele upravljati svojim emocijama, da ih izraze i da ne trpe zbog njih.
