Prije točno tri tjedna na adresi Radićeva ulica 23 otvorila se prva hrvatska poslovnica Ferninand knedli. Priča Ferdinand knedli seže u sada već daleku 2016. godinu kada je Nikola Nedeljković u ulici Gavrila Principa u Beogradu otvorio prvu poslovnicu Ferninand knedli u cijelom svijetu. Tom se poslovnicom širio miris tradicije, isprepleten mirisima modernoga vremena. Osim tradicionalne knedle sa šljivama, prvi su počeli nuditi knedle s drugim punjenjima poput Rafaella, malina i Oreo keksa, a predstavili su i slane varijante.
Dolaskom u zagrebačku poslovnicu, dočekalo nas je nasmiješeno osoblje Ferninand knedli, a vrlo brzo se u prostoriji stvorio i idejni začetnik same franšize te vlasnik poslovnica u Beogradu i Zagrebu, Nikola Nedeljković. S njim sam sjela na prvu jutarnju kavu, uz koju mi je u prostorijama bivšeg Čvenka, objasnio kako je sve krenulo.
Nakon 14 godina rada u struci, zaplovio je poduzetničkim vodama
Nikola je po struci ekonomist koji je više od 14 godina radio u marketingu, od kojih je pet proveo u Zagrebu.
“Odavde smo vodili cijelo područje bivše Jugoslavije i Albanije. Jedno jako lijepo iskustvo koje mi je u velikoj mjeri značilo za kreiranje samog brenda. Od te neke inicijalne ideje pa dalje preko istraživanja, kreiranja upitnika, načina na koji se rade istraživanja, samih putovanja. U tvrtki sam konstantno putovao po raznim zemljama, od Austrije gdje nam je centrala, Češka, Poljska, Mađarska, Hrvatska i Slovenija, a to su sve zemlje knedli. To nam je sve pomoglo prilikom istraživanja ne samo našeg tržišta, već i samog tržišta Europe. Nisam mogao pronaći ništa slično kada se priča o specijaliziranoj prodavaonici knedli. Naravno, ne mogu reći da smo mi izmislili knedle. Knedle su tradicionalan proizvod koji traje preko dvije tisuće godina”, započinje Nikola.
Istraživanje po istraživanje, nastale su knedle kakve danas imamo priliku isprobati u samom lokalu.
“Kada vrtim film unazad, od te inicijalne ideje tradicionalnog pravljenja knedli - jer nam se ove koje možemo pronaći u marketima nisu svidjele, jedno po jedno istraživanje, nastale su knedle kakve vidite danas. Prvo smo usmeno istraživali da vidimo koliko ljudi generalno voli knedle. Naravno, starije generacije znaju za knedle dok danas djeca baš i ne znaju iz jednostavnog razloga što je sama procedura pripreme knedli kod kuće doslovno tri ili više sati. Prilikom istraživanja, bio sam na jednom predavanju gdje je prezenter iznio sjajan podatak u tom trenutku za mene. Najprije je rekao kako su sedamdesetih godina prošlog stoljeća domaćice u kuhinji dnevno provodile 3 i pol sata.
Danas je globalni prosjek vremena koje ljudi provedu u kuhinji samo 12 minuta. Bio je to sjajan podatak za mene jer ljudi jednostavno nemaju više vremena s današnjim tempom života da se bave pripremom tih nekih tradicionalnih jela koji imaju neku dužu proceduru pripreme, što je bio još jedna od korisnih informacija. Otišao sam i korak dalje i napravio jedan online upitnik u kojem sam skupio preko 400 ispitanika, što je sjaj reprezentativan uzorak. Nadalje, u cijelo smo istraživanje uključili i nutricioniste. Jedan od njih koji je dao i najdetaljniji opis knedla sa šljivama (jer u startu pričamo samo o knedlama sa šljivama, odakle je ideja i krenula) bio je i zagrebački nutricionist Branimir Dolibašić. Čovjek je napisao takvu studiju da ju je na kraju i objavio na vlastitim stranicama. Sva ta istraživanja pomogla su nam da jedan tradicionalni proizvod prilagodimo modernim potrebama i navikama”, objašnjava.
U ponudi imaju preko 25 slatkih okusa i 12 slanih
Ipak, postoje i druga strana medalje, kritike. “Dvije najčešće kritike koje dobijemo jesu da krušne mrvice nisu dovoljno masne kao što su bile kod naših baka. Da, znamo. Svjesno smo smanjili udio masti. Druga je kritika da nisu dovoljno slatke. Planski smo smanjili šećere u našim proizvodima. U svakom našem objektu nalaze posudice sa šećerom pa ljudi koji žele malo slađe knedle, mogu ga jednostavno dodati”.
Pored klasičnih knedli sa šljivama i marelicom, Ferninand knedle danas nude preko 25 slatkih ukusa i 12 slanih, a u ponudi imaju i bezglutenske i veganske proizvode.
“Nažalost, oni trenutno nisu dostupni u Zagrebu iz jednog jednostavnog razloga: želimo da tim stekne neke rutine i iskustvo s klasičnim izborom da bi kasnije jednostavno mogao baratati i s tim malo izazovnijim ukusima. Ako kažemo da je nešto vegansko, moramo to i ispoštovati. Kad kažem ispoštovati, onda to znači da sve naše površine pripremiti. Da se to sve očisti, da jednostavno nema ostataka životinjskih sirovina. Voda u kojoj se kuhaju obične knedle ne može biti ista voda u kojoj se kuhaju i veganske ili bezglutenske. Moramo odraditi kompletnu pripremu kako bismo stajali iza onoga što tvrdimo da jesmo”, odlučno će Nikola.
Sambor - grad koji će Europu opskrbljivati knedlama
Ako dolazite u lokal, možete biti sigurni da ćete taj dan pojesti proizvod koji je svjež. “Svi naši proizvodi pripremaju se u samim objektima. Ne dolaze zaleđeni u objekt pa da se tu samo kuhaju. U našoj proizvodnji u Samoboru obrađujemo sirovinu pa one stižu obrađene u naše prodajne objekte. Ovdje se finalno pripremaju na licu mjesta. Naši potrošači mogu biti sigurni da ono što su kupili u našoj prodavaonici, da je to spremljeno do sat vremena prije njihova samog dolaska u prodavaonicu”, ističe.
Upravo je Samobor odabran kao centar koji bi mogao opskrbljivati tržište Slovenije, Hrvatske i Austrije. Prostor u kojem se trenutno nalazi njihova proizvodnja i prije je bio namijenjen proizvodnji hrane, samo što su ga sada prilagodili svojim potrebama.
“Renovirali smo ga, opremili i unaprijedili. Sve iskustvo što smo imali iz prethodnog poslovanja, unaprijedili smo nekim dodatnih tehnologijama, poput obrade sirovina, kako bismo na kraju dobili još kvalitetniji proizvod”.
'Od osmero ljudi u timu, imamo pet različitih nacionalnosti'
Gostoljubivost je prvo što ćete osjetiti u ovom lokalu. Jedna mješavina naglasaka i jezika koja mi je odmah upala u oko.
“Dolaskom u Zagreb odlučili smo se za internacionalni tim. Od osmero ljudi u timu, imamo pet različitih nacionalnosti, što je sjajna stvar. Vidim to kao potencijal za budućnost iz jednostavnog razloga: čujemo različita mišljenja ljudi. Oni dolaze ne samo iz Europe, nego i iz Azije. Primjerice, jedan od naših kuhara nam je rekao: ‘Jao, ovo bi se jako moglo svidjeti ljudima na Tajlandu’”, govori Nikola te dodaje da je ideja da imaju jednu bazu odakle će moći opskrbljivati početak poslovanja u Europskoj Uniji.
S obzirom na to da je od otvaranja poslovnice u Zagrebu prošlo samo tri tjedna, zanimalo me i je li uopće stigao odmoriti i ide li sve po planu.
“Dan i noć su mi se spojili. Naravno, ne mogu očekivati da će nešto profunkcionirati tijekom noći. Primjerice, kada sam prvi put otišao na tržnicu rekao sam: ‘Dobar dan. Trebao bih krumpir’. Prodavač mi je odgovorio: ‘Dobar dan, koji?’, a ja kažem: ‘pa bijeli za kuhanje’. On kaže: ‘da, ali koji’. Ponovim: ‘pa bijeli za kuhanje’. Kaže on meni: ‘pa, gospodine, imam 30 vrsta bijelog krumpira’. Rekao sam mu na to: ‘pa dobro, daj od svih po pet kilograma da testiramo’. Jednostavno, svaka sirovina, iako naizgled ista, ne ponaša se isto. Nema isti sastav pa smo naišli na iznenađenje s ličkim krumpirom koji je stvarno savršen. Dnevno obrađujemo preko 100 kilograma krumpira”, tvrdi.
Zagreb im je rekorder u prodaji knedli
Ono što je za njih same enorman uspjeh jest i činjenica da im je upravo Zagreb uspio postaviti neke nove rekorde prodaje.
“Ovo je objekt koji je uspio ostvariti najveću prodaju u prva dva tjedna poslovanja po brojkama. U svakom smo smislu postavili rekorde, što je za nas dobar pokazatelj da smo dobro procijenili situaciju - Hrvatska je definitivno zemlja knedli. To nam je tradicija. Čak imamo informaciju da se knedle spominju u prvoj hrvatskoj kuharici iz 1813. godine. Knedle se u Europi rade preko dvije tisuće godina, a slavna austrijska izreka kaže: ‘Tko ne jede knedle ujutro, gladan je cijeli dan’. Vjerujem da su knedle samo početak i da ćemo u budućnosti moći razvijati i neke druge lokalno relevantne ukuse, inspirirane nekim lokalnim recepturama, ne samo knedli, nego i nekih drugih poslastica čije recepture možemo modificirati i napraviti neka naša punjenja”,
Zanimljivo, Car Ferdinand je 1848. godine imenovao Josipa Jelačića banom, a njihova proizvodnja u Samoboru nalazi se upravo u Ulici Josipa Jelačića. Ništa nije slučajno, zar ne?
U Zagrebu uskoro i slane knedle
Kroz narednih mjesec dana u lokalu će biti dostupne i četiri slana okusa knedli, a do kraja godine planiran je i još jedan objekt u Zagrebu, u nekoj ulici gdje će ljudi moći parkirati, preuzeti knedle i možda ih jesti i kod kuće jer knedle i jesu proizvod koji jedemo kod kuće, u krugu obitelji.
“Bavimo se ovim poslom već osam godina i koliko god mislimo da znamo sve, pojavi se nešto novo. Sama logistika dostave od proizvodnje do prodajnog objekta, koliko god se činila jednostavnom, nije. Ima dosta novih stvari koje sada učimo u ovom franšiznom poslovanju. Želimo biti siguran partner i svim potencijalnim partnerima. Prije nego što smo uopće otvorili prvu prodavaonicu, pripreme su trajale pune tri godine. Nismo jurili, nismo trčali, bez obzira na brojne upite. Želimo napraviti što je moguće savršen sistem za sve koji bi se htjeli uključiti u razvijanje brenda Ferdinand knedli”, nastavlja Nikola.
Ono što mi se svidjelo kod Nikole jest činjenica da niti u jednom trenu ništa nije rekao u jednini.
“Govorim u množini jer smo tim. Sjajna je podrška svih članova tima. Naša šefica proizvodnje, Bojana, ona je naš prvi zaposlenik iz 2016. godine. Počela je na mjestu šefa kuhinje, a danas je šefica cijele proizvodnje. Danijel nam je bio glavni kuhar u Beogradu, danas je u Zagrebu lider poslovnog prostora. Ipak su to Ferdinand knedle, a ne Ferdinand knedla. I ja sam s 23 godine krenuo na poziciji asistenta u marketingu. Nakon godinu dana, postao sam regionalni menadžer, a nakon toga sam postao voditelj cijelog brenda i komunikacija za Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. To neko poslovno iskustvo naučilo me da kvalitetne ljude iz tima izdižete i da i oni ostvaruju svoje ciljeve. Ti ljudi mogu cijelu filozofiju poslovanja prenositi dalje”, rekao je Nikola kojeg krase odlike pravog, istinskog vođe.
Tijekom pandemije, nitko od zaposlenika nije dobio otkaz
Vrijedno je spomena reći i kako tijekom pandemije nitko od zaposlenika franšize nije dobio otkaz, iako im u tim trenucima ni država nije pomogla. Štoviše, u vrijeme pandemije su organizirali i humanitarnu akciju u kojoj je svatko tko je na svoju kućnu adresu naručio knedle, mogao odabrati jednog susjeda starijeg od 65 godina kojem bi Ferdinand knedle dostavile pola iste narudžbe. Za tu su inicijativu na kraju dobili i nagradu za društveno odgovorno poslovanje.
Kao jedan od najljepših trenutaka poslovanja ističe i dan kada je jedan mladić odlučio u knedle staviti prsten i zaprositi svoju djevojku.
“Htio je da prsten stavim u knedlu, a kada se knedle zamotaju, one su sve iste pa smo morali striktno objasniti u kojoj se knedli nalazi prsten. Reakcija je bila prekrasna. Dakako, rekla je da i sada se redovno vraćaju u Ferdinand knedle”, govori Nikola.
Za kraj, koga ćemo drugoga pitati za prijedlog nego samog osnivača. Knedle s marakujom i divljom kupinom omiljen su Nikolin okus, a uz njih smo izabrali još nekoliko okusa: pistacio, Princezu s Madagaskara, čoko-malina, marelicu i nutellu.
Dojam?
Dodatni šećer nam nije trebao. Samo tijesto mekano je, kako bi se u narodu reklo, “k’o duša”, a sami okusi su božanstveni. Taman kad smo pomislili da smo probali najbolji, onaj idući bi nas oborio s nogu. Ipak, uz tešku muku, izdvojila bih čoko-malinu kao favorit, dok Pavao, kolega snimatelj, kaže da mu je najbolja knedla s pistaciom.
Cijena?
Za centar grada čini nam se sasvim OK. Od 14 do 20 kuna možete uživati u rapsodiji okusa.
Što reći za kraj? Uputite se u Radićevu 23 i za šankom recite: “Ja sam car i hoću knedle”!
