Postoje dvije vrste napuštenosti - emocionalna i fizička i obje su strašne. Međutim, ne možemo zaključiti koja je gora. Možda ipak emocionalna jer je gore gledati osobu koju imaš pored sebe, a ne ulaže ni trud ni vrijeme u odnos s tobom.

Ovakve situacije posebno su bolne za djecu i mogu im definirati daljnji život. Ljudi koji su proživjeli bilo koju vrstu napuštanja žive u konstantnom strahu ako se nisu pomirili s takvim razvojem situacije. Neprestano se drže podalje od zdravih emocionalnih rizika, a sve zbog straha da će opet biti napušteni.

Ovo su četiri znaka da te problemi iz prošlosti još uvijek muče:

Ovaj strah se ne odnosi samo na nove prijatelje i poznanike nego i na one s kojima si bliska.

Ljudi griješe i to svakodnevno, a ti njihove greške shvaćaš previše ozbiljno i dopuštaš da na tebe utječu na osobnoj razini. Ne možeš shvatiti da su nekada okolnosti krive za ljudske propuste.

Zastrašujuće je emocionalno ovisiti o drugima pa se ljudima nikada potpuno ne otvaraš zbog straha od prevelikog angažmana ili povređivanja. Izvrsno se znaš brinuti o drugima, ali ne daš da se netko brine o tebi.

Je li ti se ikada dogodilo da se pretvaraš da ti nije stalo do bliskih ljudi? Ako im govoriš im da ti je svejedno jesu li tu ili nisu, odguruješ ih od sebe, a zapravo ne misliš to što kažeš.

Prvo moraš shvatiti da se sve događa s razlogom i da su te te rane izgradile kao osobu. Jest da si možda emocionalno nestabilna i prestrašena, ali važno je ne pretvarati se da se problemi nisu dogodili. Kada si ih svjesna, tek tada ih možeš uspješno riješiti i to na način da ne dopustiš da ti kontroliraju život.

Ne, nećeš ostati sama i trebaš prestati vjerovati u to jer sama sebe sabotiraš. Kada počneš opet vjerovati ljudima i osvijestiš da si vrijedna ljubavi, vremena i pažnje, otvorit će ti se neki novi vidici. Zapamti da si snažna i sretno!