Politička podjela između ljevice i desnice nikada nije bila izraženija pa se mnogi pitaju možemo li u svom tom kaosu uopće pronaći zajednički jezik.
Novo istraživanje sugerira da se rješenje nalazi u pričama, a ne u statistici, piše Live Science. Ljudi više poštuju svoje neistomišljenike kada njihov stav proizlazi iz iskustva, a ne činjenica i brojki, stoji u studiji koja je objavljena 25. siječnja. To se ponajprije odnosi na osobne priče o nepravdi ili ranjivosti.
"U moralnim nesuglasicama iskustva djeluju istinitija od činjenica", ističe psiholog Kurt Gray.
Pristojna debata
Posljednjih desetljeća u SAD-u su se produbili jazovi oko pitanja poput rasnih odnosa, pobačaja i uloge vlade u pomaganju siromašnima. Prema jednom američkom istraživanju, od 1994. godine prosječni jaz u mišljenjima između demokrata i republikanaca narastao je s 15 na 36 posto.
Brojne studije o političkim razlikama fokusiraju se na uvjeravanje i promjenu mišljenja, no u stvarnosti je promjena mišljenja iznimno rijetka, rekao je Gray. "U današnjoj političkoj klimi moramo dosegnuti temeljni cilj, a to je spremnost na pristojni dijalog s političkim oponentom", dodaje.
U novom istraživanju Gray i njegove kolege htjeli su istražiti kako činjenice, odnosno iskustva utječu na poštovanje neistomišljenika i percepciju o njihovoj racionalnosti. U 15 eksperimenata došli su do zaključka da ispitanici više poštuju neistomišljenike koji dijele osobne priče, a ne činjenice.
Znanstvenici su tu ideju testirali na nekoliko načina. Prvo su rekli 251 sudioniku da zamisli da razgovara s nekim s kime se ne slaže oko nekog moralnog pitanja, poput pobačaja. Potom su tražili od njih da napišu što bi ih natjeralo da poštuju mišljenja svojih protivnika. Nešto više od 55 posto ispitanika reklo je da bi mišljenja koja se temelje na činjenicama i statistikama povećala njihovo poštovanje, dok je manji postotak, njih 21 posto, tvrdilo da bi osobna iskustva bila dovoljna.
U drugoj studiji znanstvenici su od 859 ispitanika tražili da zamisle interakciju s jednim neistomišljenikom koji svoja mišljenja temelji na činjenicama i s jednim neistomišljenikom koji svoje stavove temelji na iskustvu. Ispitanici su protivnika koji se služi činjenicama ocijenili racionalnijim, tvrdeći da bi ga poštovali više od onoga koji svoje stavove zasniva na iskustvu.
Međutim, većina naknadnih studija pokazala je suprotne rezultate. Naime, u razgovorima licem u lice i debatama na internetu argumenti bazirani na iskustvu zapravo su stekli više poštovanja nego činjenice.
U jednoj studiji, znanstvenici su angažirali lažnog aktivista koji podržava nošenje oružja. Nakon 153 razgovora licem u lice, ispitanici su ocijenili njegove odgovore s više poštovanja kada je pričao o osobnim iskustvima. Do istog su zaključka došli i u komentarima na YouTubeu. Primjerice, od 300.078 komentara na 194 videozapisa o pobačaju, komentari su bili puni poštovanja kada su se autori usredotočili na osobna iskustva, a ne činjenice i statistiku. Komentatori su tada koristili pozitivniji ton, više emocionalnih riječi i riječi povezanih s pripadnošću i zajedništvom.
Moć iskustva
Naknadni eksperimenti pokazali su da su se najviše uvažavale osobne priče o nepravdi. Ljudi su najviše poštovali neistomišljenike kada su prošli kroz neko bolno iskustvo i kada su dijelili iskustvo s njihovim prijateljima ili članovima obitelji, dok su najmanje impresionirani bili kada je netko argument bazirao na anegdoti ili nekom članku.
Znanstvenici su istražili ideju da se iskustva nekih ljudi čine pouzdanijima od drugih. Naime, od 508 sudionika tražili su da pročitaju argumente zasnovane na činjenicama ili iskustvu ljudi koji se slažu s nošenjem, odnosno nenošenjem oružja. Rezultati su pokazali da su ispitanici puno više sumnjali u političke činjenice koje su iznijeli njihovi neistomišljenici, nego u činjenice koje je iznio netko s kime se slažu. Međutim, tada nije postojao toliki jaz u iskustvima koja su predstavili neistomišljenici i istomišljenici.
U konačnici, ljudi uvijek mogu sumnjati ili odbaciti činjenice, no teško je pobiti osobna iskustva. "Teško je sumnjati kada ti netko kaže: 'Vidi, dogodila mi se ova užasna stvar'", pojasnio je Gray.
Znanstvenici su također testirali hoće li određena životna iskustva utjecati više na ljude od drugih. S obzirom na to da se iskustva žena i nebijelaca često degradiraju, istražili su hoće li ispitanici zanemariti iskustva crnkinje koja se s njima nije slagala po pitanju nošenja oružja. Zanimljivo, osobna iskustva opet su pobijedila činjenice i zaslužila veće poštovanje neistomišljenika.
U drugoj studiji znanstvenici su usporedili kako ljudi reagiraju na stavove znanstvenika o imigraciji. Tu su ponovno osobna iskustva stekla najviše poštovanja, a nakon toga su uslijedila znanstvena istraživanja. Činjenice koje je iznosio laik stekle su najmanje poštovanja.
Osobna iskustva potaknula su nedavne pokrete poput Black Lives Matter i MeToo. Iako osobno iskustvo u konačnici ne dovodi do uvjeravanja, pristojna rasprava s neistomišljenicima važna je podloga za demokraciju, ističu stručnjaci.
