Poznata je po svojim pripovijetkama, pjesmama, romanima i basnama, ali i po svom zanimljivom i bogatom životu. Punog imena Ivana Kornelija Emilija Henrietta Mažuranić, rođena je u imućnoj obitelji kao unuka poznatog Ivana Mažuranića uz kojega je još kao malena počela učiti o svjetskoj književnosti. Uz to je učila i nekoliko stranih jezika pa su joj tako prvi književni pokušaji bili na francuskom jeziku.

Prve godine svog života provela je s obitelji u Ogulinu pa se nakon toga sele u Karlovac i Jastrebarsko. Tamo je stvarala svoja najpoznatija djela zbog kojih je danas zovemo hrvatskim Andersenom zbog fenomenalne virtuoznosti te hrvatskim Tolkienom zbog posezanja u fantastični svijet mitologije.

Bila je aktivna i u politici

Ivana se vrlo rano udala, sa tek 18 godina za odvjetnika Vatroslava Brlića te s njime seli u Slavonski brod, tada Brod na Savi. Uz sva putovanja, pisanje i brigu za supruga, odgojila je i sedmero djece - četiri djevojčice i tri dječaka. Iako se uz supruga uključila u neka politička pitanja i zbivanja, najviše se posvećuje obitelji i književnosti s kojom se ne prestaje baviti.

U privatnom životu ju počinju mučiti mnoge krize i zdravstveni problemi jer je prvo dijete rodila sa 18 godina, za što su doktori smatrali da joj tijelo to ne može podnijeti. S vremenom je počela odlaziti u poznata lječilišta kako bi prebrodila česte depresije.

Ivanini memoari

Premda je svi poznaju kao spisateljicu dječjih priča i romana, neke stvari o Brlić-Mažuranić nas nisu učili u školama. Knjiga 'Moji zapisci' sadrži njene memoare, molitve i dnevnike gdje piše o svom intimnom životu, prvim ljubavima ali i o depresiji s kojom se borila. U memoarima piše o svojoj zaljubljivosti te kako su je mnogi muškarci željeli, ali ona i nije bila previše zainteresirana. S obzirom na to da je bila dio imućne obitelji, sudjelovala je na mnogim političkim događanjima početkom 1900-ih godina koje je također opisivala u svojim dnevnicima.

U jednom kratkom opisu posjeta sabornici spominje Gjalskog, Strossmayera, Supila i Mariju Jurić Zagorku koji su se svi nalazili na jednom mjestu. Uz to je stalno opisivala svoja sjećanja i zanimljive događaje koji su se u njenom životu događali gotovo svakog dana kroz pisma koja je pisala majci. Ova super žena primila je brojna priznanja te članstvo u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, kojoj je bila prva ženska članica.

'Čudnovate zgode Šegrta Hlapića'

Njeno pisanje počelo je u djetinjstvu, no prve zbirke su joj objavljene tek početkom 20. stoljeća. Nametnula se kao spisateljica bajki i basni, premda su joj djela nastala u vrijeme moderne. Pripovijetke koje je pisala su moralno poučnog karaktera te nije nimalo čudno da su još uvijek dio lektire u školama. Najpoznatija knjiga koju je objavila su Čudnovate zgode šegrta Hlapića koje su osvojile srca mnogih generacija.

Njeni memoari i dnevnici, s druge strane, nisu objavljeni sve do 2006. godine kada je Sanja Lovrenčić počela knjigu naziva U potrazi za Ivanom u kojoj je željela otkriti tko je naša čuvena spisateljica zapravo bila. Na temelju knjige snimljen je i istoimeni film povodom 70. godišnjice smrti Ivane Brlić Mažuranić.

Prevedena na strane jezike

Život Ivane Brlić Mažuranić bio je ispunjen zanimljivim događajima, ljudima i stvaralaštvom. Bez obzira na to, u njenim memoarima se može prepoznati njena životna borba s depresijom. Sve odluke života netko je donosio za nju, pa tako i onu da odseli s mužem u Slavonski brod.

Kao žena na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće živjela je u strogim vremenskim i obiteljskim okvirima dok je sanjarila o drugačijem životu, ali se ipak uspjela nametnuti kao autorica u tada muškom krugu spisatelja. Štoviše, njezine knjige prevedene su na sve važnije svjetske jezike. Ivaa je preminula 1938. godine u Zagrebu u dobi od 64 godine.