Medonosne pčele skupljaju nektar kako bi stvorile med i pohranjuju ga kao hranu jer osigurava energiju za mišiće leta i grije košnicu zimi. Srećom, pčele medarice će napraviti više meda nego što je društvu potrebno, pa je potrebno da pčelari uberu višak koji flaširaju.
Med počinje kao cvjetni nektar koji sakupljaju pčele, a koji se razgrađuje u jednostavne šećere pohranjene u saću. Dizajn saća i stalno lepljenje pčelinjih krila uzrokuje isparavanje, stvarajući slatki tekući med. Boja i okus meda variraju ovisno o nektaru koji su pčele prikupile. Na primjer, med od nektara cvijeta naranče može biti svijetle boje, dok med od avokada ili divljeg cvijeća može imati tamno jantarnu boju.
U prosjeku, košnica će proizvesti oko 25 kg viška meda svake godine. Pčelari ga beru prikupljanjem okvira saća i struganjem voštanog poklopca koji pčele prave kako bi zapečatile med u svakoj ćeliji. Nakon što se kapice uklone, okviri se stavljaju u ekstraktor, centrifugu koja okreće okvire, tjerajući med iz saća. Nakon što se med izvuče, procijedi se kako bi se uklonio preostali vosak i druge čestice.
Nakon cijeđenja vrijeme je za flaširanje i etiketiranje. Nakon toga med je spreman za konzumaciju.
