Šećer je prirodni sastojak koji je dio ljudske prehrane tisućama godina. Iako postoji mnogo vrsta, smeđi i bijeli šećer su među najpopularnijim sortama. Bijeli šećer i smeđi šećer dolaze s istog mjesta - bilo iz šećerne trske ili šećerne repe koje sadrže saharozu, a šećer je zapravo kristalizirana saharoza.

Bijeli šećer je saharoza kojoj je uklonjena sva melasa, što je vrsta sirupa dobivena iz šećera. Bijeli šećer ima oko 99% saharoze. Saharoza je prirodno bijela pa nema izbjeljivanja kako bi izgledala bijela. Bijeli šećer je jednostavno sladak, bez drugih okusa.

Većina smeđeg šećera mješavina je bijelog šećera i melase. Melasa je odgovorna za tamniju boju i malo povećava njezinu hranjivu vrijednost.

Najznačajnija prehrambena razlika između ova dva je u tome što smeđi šećer ima nešto veći sadržaj kalcija, željeza i kalija, a također i nešto manje kalorija.

Što se tiče kulinarske upotrebe, melasa u smeđem šećeru zadržava vlagu pa će njezina uporaba rezultirati pečenjem koje je mekše ali i gušće. Na primjer, kolačići napravljeni sa smeđim šećerom bit će vlažniji i gušći, dok će se kolačići s bijelim šećerom u većoj mjeri dizati, dopuštajući više zraka u tijesto i rezultirajući zračnijom teksturom. Iz tog se razloga bijeli šećer koristi u brojnim pekarskim proizvodima koji zahtijevaju odgovarajuće dizanje.