Voda se koristi u svakodnevnom životu - pijemo ju, s njom pripremamo hranu, potrebna je za higijenu. Teško je zamisliti svakodnevan život bez vode. Iz tog razloga je osobama koje imaju fobiju od vode otežan svakodnevni život i funkcioniranje. Hidrofobija je intenzivan i iracionalan strah od vode. Naziv potječe od grčke riječi hidro i phobos što bi u doslovnom prijevodu značilo strah od vode. Ona može biti jače ili slabije izražena, ali se pojavljuje uz ostale simptome koje izaziva strah. Tako će osoba koja pati od hidrofobije doživljavati napadaje panike, brze otkucaje srca i teško disanje. Moguće je da će izbjegavati piti vodu i radije će umrijeti od dehidracije nego uzeti gutljaj vode. Hidrofobija je zato zasebni mentalni poremećaj.
Hidrofobija može biti uzrokovana bjesnoćom
Hidrofobija je također medicinski pojam za bjesnoću, akutnu zaraznu bolest od koje oboljevaju sisavaci, osobito mesojedi. Karakterizirana je patologijom u središnjem živčanom sustavu, što dovodi do paralize i smrti. Najčešći izvor je ugriz bijesnog psa. S početkom paralize koju uzrokuje bjesnoća, utječe se na orofaringealne mišiće, gutanje i centre za disanje u mozgu. Tako osoba zaražena bjesnoćom ne može gutati te ima osjećaj gušenja kada pije.
Bolest bjesnoće obično počinje s depresijom, nemirom, groznicom i osjećajem slabosti u cijelom tijelu. Nemirnost s vremenom prerasta u nekontrolirano uzbuđenje, s prekomjernim lučenjem sline i bolnim grčevima grkljana i ždrijela mišića prilikom pokušaja gutanja. Simptom je i razdražljivost centra za gutanje i disanje u mozgu prilikom gutanja tekućine. Osoba će obično biti jako žedna, ali imati ekstremni strah od vode. Slični znakovi i simptomi mogu se vidjeti kod životinja zaraženih bjesnoćom.
Različiti oblici straha od vode
Strah od vode može se pojavljivati u različitim oblicima, a ne mora nužno biti povezan s bjesnoćom. Određena doza straha pozitivna je kod svakog čovjeka jer je to nešto što nam omogućava preživljavanje u svim životnim situacijama. Odabir da se od nečega klonimo može, u pravoj situaciji, spasiti život. Tijekom evolucije strah od vode je nastao kao zaštitni mehanizam potreban za opstanak vrste. Lako je razumijeti zašto je strah od vode tako intenzivan. Neki od načina na koje se mogu prepoznati osobe koje pate od straha od vode:
- strah od utapanja ili potopljenosti, čak i iracionalnim količinama vode (voda iz boce)
- izbjegavanje svih situacija u kojima može biti prisutna voda
- izbjegavanje većine tekućina, a ne samo vode
- održavanje udaljenosti od izvora tekućine kao što su sudoperi i tuševi
- izbjegavanje odlaska na more ili bilo kakvo plivanje
Hidrofobija može biti vrlo opasna i dovesti do teških mentalnih problema. Kao i druge fobije, ona stvara socijalne prepreke, kao što je nemogućnost da se osoba okupa, pije vodu ili sudjeluje u društvenim situacijama kao što je zajednički izlet na neko kupalište. Hidrofobija također može biti uzrokovana bjesnoćom i tek se primijetiti u kasnijim fazama infekcije. Ako se hidrofobija pojavila naglo, potrebno je odmah posjetiti liječnika.
Bjesnoća uzrokuje hidrofobiju u fazi kada utječe na mozak i uzrokuje oticanje i upalu višestrukih područja mozga. U tom periodu ona utječe na područje mozga koji je zadužen za gutanje. U početku bolesti kod bolesnika će se pojaviti nehotične kontrakcije vratnih mišića kada pije vodu. U kasnijim stadijima bolesti, pacijentu se počinju pritiskati mišići grla kada samo pomisli na vodu, te se stvara strah i neugodan osjećaj pri pomisli da se pije voda. To može dovesti do dehidracije kako kod ljudi, tako i kod životinja. Virus bjesnoće je neurotropni virus, što znači da putuje kroz živce zbog svoje sklonosti vezanju na receptore acetilkolina u neuronima. Tako se virus širi od mjesta ugriza do mozga i stvara mnoge probleme za čitav organizam.
Liječenje hidrofobije ovisi o uzroku
Malen je broj osoba koje se obraćaju stručnjacima ako imaju strah od vode. Ovdje ne govorimo o strahu od vode koji uzrokuje bjesnoća. Ako dođe do bjesnoće, liječenje mora biti hitno uz svu medicinsku pomoć.
Strah od vode koji se pojavljuje na mentalnoj razini može se riješiti uz pomoć nekoliko dokazano učinkovitih metoda. Ako se hidrofobija ne liječi, može dovesti do rasta straha, izazivanja panike i još većih psiholoških poremećaja. Kao i kod drugih fobija, bit će potrebna pomoć liječnika terapeuta te će se koristiti bihevioralno - kognitivna terapija. Kod nekih pacijenata hidrofobija znači strah od ulaska u ocean ili drugu vodu, ali ako se to ne liječi, on s vremenom može početi otkrivati druge načine predstavljanja. Ti isti bolesnici mogu se uskoro bojati kupati ili konzumirati bilo koju vrstu tekućine koja bi svakako počela negativno utjecati na njihove živote na društvenoj i mentalnoj razini. Liječenje hidrofobije u mlađoj dobi može pomoći u borbi protiv aspekata straha i spriječiti strah da se strah razvije i proganja ih u njihove odrasle živote.
