Drevnim Grcima i Rimljanima, sve zemlje južno od Egipta bile su poznate tek kao Etiopija, a sve što su znali o misterioznoj zemlji bile su legende. Malo su znali da je riječ o moćnom afričkom kraljevstvu koje sebe naziva Aksum, čija je mitska povijest isprepletena s biblijskim kraljevima i Kovčegom saveza, a čijeg baštinika i danas tisuće ljudi doživljavaju kao inkarnaciju Boga i mesiju. I koja je svijetu podarila kavu.
Glavno carstvo antičkog svijeta, kraljevstvo Aksum prvi puta se spominje tijekom prvog stoljeća, ali sigurno je starije. Aksum se nalazio u visoravni sjeverne Etiopije, u regiji zvanoj Tigray, u blizini današnje Eritreje. Ljudi su naseljavali regiju i doline ispod njih još od kamenog doba, a agrarne zajednice su tamo postojale najmanje tisućljeće, no podrijetlo kraljevstva Aksum je tajanstveno. Dugo se vjerovalo da su mu temelje udarili ljudi iz Bliskog istoga, točnije kraljevstva Saba, preko Crvenog mora na južnom dijelu Arapskog poluotoka.
Spoj umjesto sudara civilizacija
Oni su migrirali u to područje u prvom tisućljeću p.n.e. i utjecali na njegovu kulturu, no čini se da je imperij autohtono afrički. U ovoj regiji, arheolozi su pronašli dokaze o složenom društvu zvanom Di'amat, ili D'MT, koje je prethodilo usponu Aksuma nekoliko stoljeća. Dok je kod nastanaka civilizacija uz velike rijeke proces relativno jednostavan, jer su se ljudi morali organizirati u veće zajednice kako bi ukrotili poplave, znanstvenici i povjesničari još uvijek pokušavaju razumjeti proces kulturnog i gospodarskog razvoja koji je doveo do rasta široke politike na ovoj visoravni, kao i koliko je ono posljedica doseljenika, a koliko autohtonog razvoja. Jasno je tek da se u prvom stoljeću, Aksum nametnuo kao središte moći koje je ujedinilo to područje.
Nasljednici biblijskog kralja Solomona i kraljice od Sabe
No prema legendi, kraljevstvo je osnovao Menelik I, sin izraelskog kralja Solomona i kraljice Sabe. Kraljica, koju u Etiopiji zovu Makeda, vratila se u domovinu s još jednim vrijednim poklonom ( osim, je l', sina koji joj je najmudriji biblijsko kralj napravio) - Kovčegom saveza.
Ipak, vjerojatnije je da je glavni temelj imperija je lokalna klima i geografski položaj. Grad se nalazi na oko 2.000 metara iznad razine mora na visoravni. Klima, obrasci padalina i plodno tlo učinili su ovo područje pogodnim za stočarstvo i poljoprivrede, a što je najvažnije, grad je bio strateški pozicioniran na raskrižju trgovačkih putova koji su vodili u svim smjerovima, od istočnoafričke obale do unutrašnjosti kontinenta. Njihovi trgovinski partneri uključivali su gotovo sve velike država u poznatom svijetu: Egipat, Južnu Arabiju, Bliski istok, Indiju i Kinu. Aksum je bila prva afrička zemlja koja je kovala vlastite kovanice - u zlatu, srebru i bronci - sve u standardnim težinskim kategorijama koje je izdalo Rimsko Carstvo i tom trenutku bili su tek jedan od tri imperija koja su proizvodila vlastiti novac koji je pronađen čak i u Indiji.
Vrhunac su dosegli između trećeg i šestog stoljeća n.e. Tih je godina bilo prosperitetno, slojevito društvo, s podjelama u rasponu od visokih plemića, pripadnika nižeg statusa elitnih klasa i običnih ljudi. Grad Aksum je rastao po broju stanovnika, kraljevstvo je vršilo administrativnu i gospodarsku kontrolu nad dijelom teritorija koji je obuhvaćao Tigray i sjevernu Eritreju, pustinju, obalne ravnice na jugu i istoku i veći dio obale Crvenog mora (u današnjem Džibutiju i Somaliji).
Aksum je također proširio svoj teritorij kroz ratovanje. Predvođeni kraljem Ezanom I, Aksumiti su osvojili grad-državu Meroe (dio današnjeg Sudana) u ranom četvrtom stoljeću U šestom stoljeću, aksumski kralj Kaleb poslao je silu preko Crvenog mora i pokorio Jemence. Rimski car u Bizantu podržao je Aksuma u ovom pothvatu, uglavnom kao odmazdu za jemenski progon kršćana.
Drevna i posebna varijanta kršćanstva
Upravo je kršćanstvo ono što izdvaja Aksum i zbog čega je njegov nastanak i njegova propast isprepletena judeokršćanskim mitovima. Prema legendi za pokrštavanje je zaslužan Frumentije, trgovac iz feničanskog grada Tira (današnji Libanon) koji je zarobljen na Bliskom istoku, i prodan kao rob dvoru u Aksumu. Tamo je bio učitelj prijestolonasljednika Ezana, koji je, nakon što je preuzeo prijestolje 320. godine, kršćanstvo proglasio državnom religijom. Iza ove romantične priče puno vjerojatnije stoji to što je glavni trgovački partner bio Rim. No etiopsko kršćanstvo razvijalo se zasebno, a iako se njihova crkva naziva pravoslavnom, s grčkim ili ruskim pravoslavcima imaju veze taman koliko i katoličkom crkvom. A starije je od svih navedenih, što se najbolje vidi na jeziku.
Etiopski pisani jezik, poznat kao Geez, izveden je iz sabejskog pisma, i jezika mještana koje su zatekli na teritoriju Aksuma Neke uklesane kamene ploče iz vremena Aksumovog kralja Ezane uklesane su na tri jezika: ge'ezu, sabajskom i grčkom. Geez. Moć kraljevstva potpuno je erodirala do kraja osmog stoljeća. Jedan od razloga njegova propadanja bila je migracija nomadskog naroda Beja u to područje; njihove neovisne stočarske aktivnosti ugrozile su Aksumovu teritorijalnu dominaciju. Aksumiti su izgubili kontrolu nad južnom Arabijom, a Perzijanci su nakon toga osvojili Jemen oko 578. godine n.e. Odlučujući udarac bio je uspon arapskih muslimana, koji su postali dominantna sila regije u sedmom stoljeću i preuzeli pomorsku kontrolu nad Crvenim morem.
Žena ih stajala kraljevstva
Politička moć prešla je na novu skupinu elita, narod Agau, koji je uspostavio dinastiju Zagwe sa sjedištem u gradu Lalibela. Grad Aksum ostaje naseljen u 21. stoljeću.
No mještani tvrde da je i za propast kriva žena. Prema jednoj legendi , židovska kraljica po imenu Gudit (Judita) a je vojno porazila Aksumsko carstvo, te potom uništila sve njegove tragove (crkve i knjige), a druga teorija polazi od toga da je Aksumsko carstvo srušila poganska kraljica s juga, po imenu Bani al-Hamvijah, vjerojatno vladarica plemena al-Damutah ili Damoti (Sidama).
Nakon kraćeg crnog razdoblja pomutnje i propasti, Aksumsko carstvo nasljeđuje u 11. ili 12. stoljeću Dinastija Zagaj, iako ne više tako moćna i snažna. Nakon dinastije Zagaj, na vlast se popeo Jekuno Amlak, koji je ubio posljednjeg kralja iz dinastije Zagaj i osnovao modernu Salomonsku dinastiju, on je tvrdio da vuče rodoslovlje od posljednjeg cara Aksumskog carstva -Dil Na'oda, a time i od biblijskog kralja Solomona.
Bizarnim spletom okolnosti postao Mesija
Ta dinastija je na vlasti sve do 20. stoljeća, i bizarnim spletom okolnosti svoj utjecaj proširila i preko Atlantika.
Nedugo poslije Prvog svjetskog rata Marcus Garvey, cijenjeni borac za ljudska prava u Jamajci prorekao, u borbi za emancipaciju često je isticao Afriku: "Pogledajte u Afriku, jer ondje će kralj biti okrunjen". Neki su njegovog mesiju koji će povesti crnce prema slobodi shvatili kao, pa, mesiju, odnosno crnog Isusa Krista. A 1930. ras Tafari Makonnen, okrunio se kao Haile Selasije, car Etiopije.
Za sve kriva jedna naslovnica
Doduše, car ne bi bio baš točan prijevod njegove titule. Zato je monarha jedne rijetkih neovisnih afričkih država Time na svojoj naslovnici pravilno titulirao "Njegovo veličanstvo, Haile Selasije I, kralj kraljeva (neguš neguša), gospodar gospodara, pobjedonosni lav plemena Judina, Božji pomazanik".
Tito i Haile_Slasije
Na Jamajci su zbrojili dva i dva – i dobili sasvim pogrešan rezultat. Religija koja je dobila ime po prijašnjoj tituli (ras - doslovni prijevod bi bio "glava", otprilike vojvoda) i rodnom imenu Tafari, ne samo da Haila Selasija smatra Mesijom koji će sve crnce osloboditi i vratiti u Afriku, nego Garveya smatra crnim Ivanom Krstiteljem koji je predvidio njegov dolazak. Rastafarijance nije smelo što je Haile Selasije bio pripadnik Etiopske pravoslavne crkve . Nije ih smeo ni vojni udar koji ga je svrgnuo, ni smrt 27. kolovoza 1975.
