Radio je u pedesetima za mnoge ljude bio simbol moderne tehnologije, ali i društvenih okupljanja koja su tada postajala sve važnija s obzirom na to da su ga mještani i obitelji slušali zajedno, u isto vrijeme. Tako bi zavirili u svijet glazbe i kulture, a pratili su i prijenos utakmica te se informirali putem vijesti o stanju u zemlji.
Slušanje radija postalo je ritual koji je spajao generacije, a umirovljenici Zlatko (74), Željko (72) i Đorđe (78) prisjetili su se za Net.hr trenutaka kada se radio prvi put pojavio u njihovom mjestu. Opisali su nam kako su izgledala njihova druženja, od čega se sastojao tadašnji radio i kako se punio, a jedan sugovornik stare modele čuva i danas.
Prvo su slušali radio lampaš
Zlatko: Svi smo se iz mjesta okupljali u društvenom domu, gdje smo na radiju slušali pjesme, vijesti i što god se emitiralo na radio stanicama. Tada smo pratili radio stanice Zagreb, Beograd, Osijek, Sarajevo i druge. Godine 1960. okupljali smo se svaki dan u isto vrijeme, i stari i mladi. Popravljao sam starije radije, nikad si ga nisam kupio pa tako neke vintage komade imam i sada. Starije modele sam koristio sve dok nisu došli novi. Sjećam se da su prvi radiji koji su došli kod nas bili lampaši koji su radili na bazi lampi. Među čestim kvarovima je bilo to da bi izgorjela ta lampa. Kasnije da se nešto dogodilo, kao na primjer kvar sa zvučnikom, zamijenio bih tu žicu i radio bi ponovno funkcionirao. U slučaju da dođe do nekih grešaka, pregledavao bih kondenzatore, otpornike, i to mijenjao. Tako smo održavali radije. Moderni više nemaju te lampe nego određene diode koje je teško popraviti bez nekih instrumenata. U svojoj kolekciji sam sačuvao modele Tesla iz 1958. godine i Melodija A Ei Niš iz 1964. godine.
Radio Melodija A Ei Niš iz 1964. godine od sugovornika Zlatka
Željko: Prvi radio je u naše mjesto došao u šezdesetima. U to vrijeme nismo imali struju u selu pa bi onda mještani koji su radili u Njemačkoj uzeli tranzistor na baterije i donijeli ga nama. Tada bi svi došli u dvorište kuće te obitelji koja ga je imala pa bi slušali prijenos nogometne utakmice kad je igrala Jugoslavija. Bili smo jako zadovoljni što smo mogli barem tako pratiti i veselili smo se pogodcima. U to vrijeme su bili popularni naši stari domaći pjevači kao Ivica Šerfezi, Vice Vukov, Vera Svoboda i drugi. Tada je bila sretna osoba koja je imala radio jer je u našem kraju od stotinjak stanovnika u jednom mjestu, samo jedna obitelj imala radio. Kad smo ga slušali, sjedili bi u dvorištu na zemlji ili na klupama.
Sjećam se da je slovenska Iskra Kranj proizvodila radije, gramofone i glazbene linije. Struja je došla negdje šezdesetih godina, a u to vrijeme u radijima su bile postavljene dvije baterije od 4.5 V koje su se kasnije punile u parnim mlinovima da radiji duže služe. Kasnijom modernizacijom pojavili su se radiji na kojima su ugrađeni bili i gramofoni.
Đorđe: Oko 1955. godine slušali smo radio marke Tesla, koji je bio na baterije. To je bio seoski radio i cijelo selo ga je moglo slušati jer se nalazio u jednoj napuštenoj kućici, gdje nije nitko živio. Sastajali smo se i slušali prijenos utakmica, ali i pjesme i vijesti. Kao što sada imaju akumulatori, radio je imao u sebi tu kiselinu, nosili smo kod čovjeka koji je imao mlin pa bi on to uključio u struju i punio.
POGLEDAJTE VIDEO: Moć televizije i dalje ne jenjava! Medij je to kojem se najviše vjeruje
