Početkom stoljeća kineski su vladini službenici uložili preko milijardu dolara u razvoj novog grada, smještenog nekoliko kilometara od Ordosa u Unutrašnjoj Mongoliji, piše CNN.
No, nakon što je izgrađena sva potrebna infrastruktura, stanodavci su iznenada podigli stanarine, te je broj stanara bio znatno manji od očekivanog. I to čak deset puta manji, piše China Daily.
Još jedan razlog sablasno praznih ulica jest potpuno besplatan javni prijevoz, a većina je javnih institucija, poput knjižnica, muzeja i kazališta, smještena uz glavne prometnice. Zbog toga nema potrebe za hodanjem ulicama, što još uvijek zbunjuje Kineze navikle na gužvu na pločnicima.
Rezultat, kaže francuski fotograf Raphael Olivier, je "prekrasan grad, prepun kontradikcija."
Privučen 'postapokaliptičnim' osjećajem kojeg stvaraju ogromne prazne zgrade okružene pustinjom, Olivier je dokumentirao grad duhova i njegova djelomično dovršena arhitektonska čuda.
Propala utopija
Naslovljena 'Propala utopija', njegova fascinantna, i začudno nadrealna, zbirka slika fokusira se na ambiciozni razvoj grada, a ne na njegove prazne ulice.
"Nisam žurio, već sam prohodao kroz razne dijelove, kao da katalogiziram, kako bi našao što više zanimljivih građevina", rekao je o pokrivanju grada površine 355 četvornih kilometara.
"Postoji supermoderni Ordos Muzej, nešto dosadnije moderne kinese stambene zgrade, nedovršeni projekti iz Ordosa 100, kao i utjecaj arhitekture sovjetskog stila", objašnjava Olivier.
'Jedino u Kini'
"Ovakva je mješavina stvarno moguća jedino u Kini, jer je to jedina zemlja koja je istovremeno i komunistička i ima novac i moć da privuče toliko puno arhitekata iz inozemstva."
Iako Olivier priznaje kako je priča već bila medijski pokrivena, smatra kako sintagma 'grad duhova' ne prikazuje točno stvarnost kontinuiranog širenja grada.
'Stranci smatraju kako je grad napušten. Kinezi pak misle kako se grad još uvijek razvija', kaže.
"Većina ranih izvještaja fokusirala se na to da se radi o neuspjelom, čudnom mjestu, ali istovremeno se radi o ogromnom postignuću i ljudi tamo nisu nužno nesretni, postoji ogroman osjećaj nade. I to morate poštovati."
