Iako smo tijekom izolacije jeli sve i svašta, naše neobične navike ne mogu mjeriti s jednim gospodinom. Njegovo je ime bilo Michel Lotito i jeo je nežive predmete, a među ostalim - avione.
Rođen je u Francuskoj 1950., a sklonost prema konzumaciji neorganskih stvari pokazivao je već od djetinjstva. Sa samo šest godina pojeo je staklenu čašu kako bi impresionirao vršnjake. To mu je definitivno pošlo za rukom, a nije dugo trebao čekati na šire priznanje za svoj neobični talent.
Zbog svojih sposobnosti ubrzo je lansirao uspješnu karijeru. Od dijelova televizora koje je ležerno grickao kod kuće, do staklenih lustera i kreveta, Lotito je shvatio da je publika voljna platiti za takvu predstavu. Sa 16 godina počeo je živjeti od svoga rada.
Pozlilo bi mu od banana
Tijekom svojih nastupa jeo je razne predmete načinjene od metala i plastike, a eksperimentirao je s opasnijim stvarima poput čavala. Začudo, nikada nije doživio nekakve nuspojave.
Ipak, nije ga vodila samo želja za slavom, već je bolovao od poremećaja prehrane zvanog pika zbog kojeg oboljeli jedu nehranjive tvari. Iako većinu oboljelih najviše privlači plastika i pijesak, u rijetkim slučajevima poput Lotitovog, privlače ih i metali.
Zahvaljujući nevjerojatno moćnim probavnim sokovima, Francuz je mogao probaviti čvrste materijale. Iznenađujuće, pozlilo bi mu od mekane hrane poput banana, kaša ili kuhanih jaja. Liječnici koji su pratili Lotitov slučaj otkrili su da mu je želučana sluznica bila dva puta deblja od prosjeka.
Nije odolio zrakoplovu
Čovjek čelična želuca bio je prava atrakcija i za liječnike. Dnevno bi u sebe unosio oko kilogram metala, od bicikla i televizora do kolica za kupovinu, a njegov najneobičniji obrok - mali zrakoplov Cessna 150. Trebale su mu dvije godine da ga pojede jer se radilo o 1.100 kilograma aluminija, vinila, čelika, gume i pleksiglasa.
Od 1978. do 1980. Lotito je rezao dijelove zrakoplova na male komadiće i konzumirao ih s uljima kako bi ih lakše progutao, a sve bi zalio velikom količinom vode. U jednom trenutku shvatio je da su dijelovi Cessne preveliki pa je dijelove smrvio u prah i miješao ih s hranom.
Začudo, konzumiranje otrovnih materijala nije utjecalo na njega. Liječnici su zaključili da se njegovo tijelo naviklo na opasne sastojke, dok su njegove probavne supermoći pripisali mentalnom stanju.
Zrakoplov, perilica rublja, sedam televizora i metalni lijes donijeli su Lotitu upis u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda. Tom su ga prilikom nagradili mjedenom plaketom koju je, pogađate, pojeo.
Michel Lotito preminuo je 2007. prirodnom smrću u 58. godini života.