Čekala sam da imam deset, pa 15 pa 20 godina. Da završim školu i upišem se na faks.
Onda sam čekala da završim faks. U međuvremenu sam naravno čekala svoju prvu ljubav. Onda sam čekala da se oporavim od ljubavnog kraha. Onda sam čekala princa na bijelom konju i da mi život koooonačno počne.
Princ se ukazao (tako se barem mojim neiskusnim očicama činilo), no život još uvijek nije mogao početi, jer za savršeni život trebala su još i savršena dječica. Onda sam rodila prvo, pa drugo dijete. Onda sam čekala da malo ponarastu. I tako su godine prolazile, a ja sam stalno čekala da se to i to dogodi, pa da to i to prođe i da konačno mogu... Što?
Iz dana u dan postajala sam sve jadnija i nesretnija. Naravno, sada sam čekala neki čudnovati obrat kako bih napokon bila sretna. Životna škola slala mi je sve alarmantnije signale, a ja sam se osjećala kao drveni lutak koji se batrga na tankom končiću iznad provalije.
Usred jedne tragikomične scene iz života konačno sam doživjela prosvjetljenje. Život nije bio nešto što se imalo dogoditi, on se itekako događao, a ja sam stajala do grla umočena u njega. Imala sam dva izbora: ostati visjeti ili se otkvačiti i prepustiti se slobodnom padu, pa kud puklo da puklo! Nekako istovremeno s tom situacijom, sjela sam za komp i napisala svoju prvu priču, zapravo intimnu maštariju u kojoj svom princu – Normanu Batesu – izgovaram oslobađajuću rječicu: J... se!
Priča je pobijedila u žestokoj konkurenciji (predsjednica žirija bila je današnja ministrica kulture Andrea Zlatar), a ja sam proglašena hrvatskom Carry Bradshaw!
Odjednom sam dobila krila! Umjesto čekanja i ispunjavanja tuđih očekivanja, odlučila sam uzeti stvar (zapravo život) u svoje ruke. Više nisam više bila samo glumica nego i režiser. Napustila sam besprijekornu produkciju visokobudžetnog filma u kojoj su se prekrasni pozeri od jutra do mraka osmjehivali i kimali dok sam ja, kao kraljica majka, visoko uzdignute glave s uredno zabetoniranim uvojcima duge plave kose (kao u 3 Wetter Taftovoj reklami laka za kosu) u 12 centimetara visokim potpeticama koje su iritantno lupkale po daskama koje život znače, izgovarala tekst koji me činio nesretnom.
Nakon xy godina konačno sam shvatila da je biti nesretan dovoljno jak razlog za akciju.
Malo sam se zeznula pomislivši kako ću elegantno uploviti u retuširanu verziju omiljenog mi serijala, tipa Sarah Jesica Parker. Život je malo promućkao moje planove i uvalio mi scenarij koji si baš nisam tak zamišljala. Ostala sam sama, na ulici s dvoje male djece, bez posla! I bez naknade na HZZ-u!
Kad ti život donese limune, zatraži tekilu i sol
Nije bilo Face, Manolica, penthausa, niti SLK kabrioleta koji bi me odveo u ušećerenu verziju 'haj lajfa'. Moj je bivši muž promijenio bravu i tako jasno pokazao ono što je bilo tako očito. Mislio je kako posjeduje stan i stvari i mene i sve drugo u svom životu. Drugim riječima, brutalno me nokautirao u teškoj kategoriji. Dugo mi je trebalo da me pokrpaju na intenzivnoj.
Da! Život možda i nije zabava kojoj sam se nadala, ali dok smo ovdje – 'plešimo'!
Danas mogu reći da volim sebe i da sam sretna. Život mi je učinio uslugu, jer otisnula sam se u život, a privlačnost otvorenog puta prevladala je nad besmislom glumljena savršenog sitcoma. Istina se kad-tad ukaže na svjetlima pozornice, ali prije nego što se ugase, život ti vraća sve što kažeš ili učiniš. Naravno da imam i teških dana, no više se ničeg ne plašim! Znam da je sva snaga u nama i da nakon kiše dolazi sunce.
Znam i svoja ograničenja. Znam da više neću imati 20 savršenih vitkih i naivnih godina, da vjerojatno nikada neću imati obline 90-60-90, da se nikad neću ljubiti s Georgeom Cloneyem, neću plesati po Mjesecu, niti otkriti formulu za savršenu ljubavnu vezu. Ali znam da život ne bi trebao biti priključen na automatsko pilotiranje kako bismo neokrhnuti stigli u vječno lovište, sa savršenom frizurom i u dobro očuvanom tijelu, nego treba protutnjati stranputicom s bombonijerom u jednoj i bocom vina u drugoj ruci, izraubanog tijela, uzbuđeno vičući: „Vauuu, koja luuuudaaaaa vožnjaaaaaa!“
DA ŽIVOT JE KRATAK I ZATO LJUBI POLAKO, OPRAŠTAJ BRZO, VOLI ISKRENO; SMIJ SE BEZ KONTROLE I NIKAD NEMOJ POŽALITI ŠTO SE SMIJEŠ. PREKRŠI PRAVILA I PLAČI KAD TI SE PLAČE, JER ŽIVOT NE ZNAČI ČEKATI DA OLUJE PROĐU. ŽIVOT ZNAČI NAUČITI KAKO PLESATI NA KIŠI
Rozi Kugli Ženska posla
