'Čuj mala, daj me zažvali pa da se preobrazim u pravog frajera! Znaš spiku kaj ne? Ona me gadna baba začarala pa kužiš mala, imam problem! A kad se zveknemo, postat ću tvoj princ, pa ćemo kao u bajci! Kužiš, e? Vjenčat ćemo se i živjeti u tvom dvorcu, zajedno s mojom starom! Konačno ćeš ostvarit' sve svoje snove: kuhat ćeš mi, prati i peglati, e da i sve ono s klincima! A kako nisam neka seljačina, kužiš ono, znam spiku kak vi ženske razmišljate pa ti dopustim i da imaš neki pos'o, kužiš ono od 8 do 18! Što kažeš ljepotice?!' i ogavno se naceri. Ljepotica ga pogleda, a usta joj se razvuku u smiješak. Od uha do uha.
'YEEESSS!' Uskoro je ostvarila svoj san. Iskoristila je poticaje putem EU fondova za male i srednje poduzetnike i otvorila hrvatsku inačicu KFC-a, zvučnog imena PŽK (prženi žablji kraci).
Dok nas smrt ne rastavi
Hmmm, da! Nama nije bila ispričana priča o uspjehu, već o čarobnom princu koji će doći i izbaviti nas ovozemaljskih katastrofa. Izvući će mač, pobijediti bljuvače vatre i dvoglave zmajeve, naprtiti nas na kljuse, a potom ćemo (i bez GPS-a) odjahati u bolji život dok 'nas smrt ne rastavi!' 'Moj princ izvlačio je samo svoju minijaturnu hrenovčicu i uvalio me! A onda je ispario kao u triku Davida Coperfielda!', plakala je moja sestra. I kako da je utješim? Možda smo tijekom našeg odrastanja koje je bilo satkano od niza razočaranja, prerasli bajke o Zubić vili ili Djedu Mrazu, no mita o čarobnom strancu ne odričemo se tako lako! Borimo se za njega, grčevito, baš kao što se Šeks borio za svoju mirovinu!
Taj je zapis ostao utisnut u naš genetski kod, jer se mi žene rađamo s umovima starim 3000 godina! I dalje, unatoč svjetskim i globalnim promjenama, invaziji napretka, seksualne revolucije, tehnologije i svega što dešavalo u proteklim stroljećima, dalje uporno tražimo gospodina Savršenog kao i savršenu Ljubav!
Kad konačno ukebamo 'princa', iznenada mijenjemo retoriku, baš kao i Damir Kajin. Od strastvene zagovornice ženskih prava i sloboda, sada isključivo koristimo deminutive opisnih pridjeva (ljubica, bubica, mucica, macica). Trkeljamo o vječnoj ljubavi, sreći i ljepoti koja nas okružuje! Okolina je uvjerena da konzumiramo opake droge, jer ne skidamo osmijeh s lica, a nešto smo i izgubili na kilaži! Govorimo jezikom ljubavi, koju nitko ne razumije i svima se bljuje, ali pristojno kimaju i kolutaju očima. Naš čudesni preobražaj kao i pronalazak srodne duše obično proslavljamo skupom i bučnom tervenkom u nekom vatrogasnom domu. Tamo će se nekoliko stotina naših razdraganih rođaka šlatati dok ushićeno plešu u vlakiću ili kolu, a sve na naš račun. A kad se oko 5 ujutro natuku još i kisele juhe, imat će toliko drskosti da nam požele svu SREĆU ovoga svijeta!? (Obično su to ljudi koji su se na identičan način obvezali do kraja života podnositi tuđu nepodnošljivu vrlinu!)
Bolno otrežnjenje
Naravno da sam i ja tražila princa. Naravno da sam i ja svoja naivna i apsurdna maštanja (utemeljena na bajkama i jeftinim ljubićima), projicirala na stvarni život. Kad sam konačno ukebala svog princa, što danas zahtjeva više od dobro pozicionirane Venere u znaku Jupitera i podznaka Marsa, došlo je vrijeme da živim svoj savršeni život, sa savršenim partnerom koji će mi podariti savršene potomke. Mislim, po nekom usranom zakonu vjerojatnosti, zbog svih onih psihopata koji su obilježili moju prošlosti, ljubavnih brodoloma, činilo se da sam i ja konačno dočekala ljubavni blagoslov moćnog univerzuma. Ali ljubavni je brodić uskoro počeo tonuti brzinom većom i od hrvatskog državnog proračuna! Otrežnjenje je bilo bolno. Poremećaj osobnosti koji sam pripisivala ljubavnom ludilu moga princa bio je detaljno opisan u opsežnoj medicinskoj dokumentaciji, što dotični nije smatrao bitnim za budući suživot... No ako i zanemarim tu 'sitnicu', zaplet naše ljubavne štorije doživio je ozbiljan kuršlus. Baš kao u meksičkoj sapunici, pojavilo se mnoštvo čudnih likova poput zlog demona koji je začarao princa, ušao u njegovo fizičko tijelo i zatočio princezu, zatim maćehe, nekoliko patuljaka, tempiranih bombica, za koje nisam dobila nikakva uputstva i mnoštvo sisatih ljepotica.
S godinama sam prestala vjerovati u bajke. Znam da je lakše maštati da negdje u ovom svijetu postoji princ koji može riješiti sve naše probleme. Na kraju shvatimo da naša sreća ne ovisi o tome što će nam netko drugi omogućiti, već samo o tome što ćemo mi učiniti za sebe.
George Clooney - ugrožena vrsta
Meni je trebalo puno vremena, ali i hrabrosti da izađem iz začaranog kruga, počnem vjerovati u sebe i konačno okrenem novi list. Tada sam počela pisati neke drugačije priče, moderne bajke o djevojkama i ženama, koje su čvrsto uhvatilo kormilo života i navigiraju olujnim morem. Iskusile su bol i neuspjeh, ali i dalje vjeruju u ljubav.
Moderne princeze danas behandlaju djecu, kuhaju, odlaze na roditeljski, stignu na pilates i ne zanemaruju svoja ženska druženja! I da, znaju da zgodni, dobri i inteligentni samci postoje samo u bajkama! Ispravak netočnog navoda! Postoji nekoliko živućih primjeraka tipa Georgea Clooneya, ali oni su rijetka i nadasve ugrožena vrsta! Da ne spominjemo da izbjegavaju brak…
