Je li oproštajni seks uopće dobra ideja za kraj jedne propale veze?

Čovjek je jedina životinja koja razmišlja o smrti, davno je rekao američki filozof William Ernest Hocking, ali i jedina životinja koja sumnja u njezinu konačnost. Teško za porvjerovati, ali msrt se lako može usporediti sa zadnjim seksom koji ćete imati sa vašim, već sutra bivšim, partnerom.

Suočavanje s krajem nikad nije lako, no 'prekidni' seks ima dva vrlo važna elementa koja smrt nema - izbor i 'dan poslije'. Kako bi se Carrie Bradshaw pitala, je li bolje otići s praskom ili u suzama?

U svijetu u kojem puno parova prekida veze putem sms poruke, dogovor o posljednjem bliskom susretu teže je postići nego što se misli. Za razliku njegovog mlađeg rođaka, pomirdbenog seksa, 'prekidni' seks je uzbudljiviji i nedostižniji.

Za dobar zadnji prasak ipak je potrebno puno toga - usklađeno vrijeme, pravo mjesto, kemija, otvorenost i razumijevanje, a da ne spominjemo međusoban dogovor o uništenju dugoročne veze.

Ovo zadnje, zajedno s mogućnošću zadnje prilike, čini prekidni seks toliko primamljivom aktivnošću.

"To je kao dan prije dijete. Sutra ću početi, ali danas ću uživati u zadnjoj porciji pečenih rebarca", kaže urednik Men's Healtha Ted Spiker.

Još jedan razlog zašto su pomirdbeni i prekidni seks toliko moćni jest što su isprepleteni s nizom drugih emocija poput straha i tjeskobe. Neki znanstvenici tvrde da povećano uzbuđenje i zadovoljstvo zbog ovih seksualnih susreta proizlazi iz fenomena zvanog 'prijenos uzbuđenja'.

Pritom uzbuđenje ili tjeskoba potaknuta nedavnom svađom ili mogućnošću prekida podiže razinu uzbuđenosti koju potiče drugi stimulans - dobar seks. Zbog svega ovoga se postavlja pitanje nije li dodatno bolno seksati se ako znamo da sutra više nećemo biti u vezi?

Pitanja koja vam nakon takvog seksa mogu čamiti u glavi su recimo: "Jesmo li mi ipak jedno za drugo?" ili "Da ipak pokušamo još jednom?". Nakon toga smo ponovo uvučeni u istu priču iz koje smo htjeli pobjeći.

S jedne strane to je čak i dobro jer iz veze ne treba naprasno izaći dok nisu iscrpljene sve mogućnosti za poboljšanje, a s druge smo u začaranom krugu koji nas opet vuče na početnu poziciju.

Zaključak jest da je sve na vama, ali zašto komplicirati tako naizgled jednostavan čin poput prekida?