Australka Monica Hingston prije 60 godina bila je 21-godišnjakinja koja je htjela posvetiti život činjenju dobrih djela pa se odlučila zarediti.
Dvadeset godina nakon što je donijela tu odluku, 60-ih godina prošlog stoljeća, upoznala je ljubav svog života - drugu časnu sestru, otkrila je 79-godišnjakinja za Guardian.
Hingston dolazi iz tipične katoličke obitelji koja je prihvaćala sve što je Crkva propovijedala. "Rado sam se otisnula na to putovanje i postala 'Kristova mladenka'. Nosila sam veo koji je značio da sam se odrekla svjetovnih užitaka i poriva", objasnila je.
Iako je voljela podučavati, nakon nekoliko godina razočarala se u svoj put i tražila je da napusti crkveni život. Otputovala je u Južnu Ameriku, što je bio njen prvi korak k svojoj srodnoj duši. "Još uvijek ne mogu objasniti zašto sam se odlučila vratiti u samostan, ali naposljetku me ta odluka odvela njoj", otkrila je.
U pauzi od Crkve Hingston je diplomirala socijalni rad te je nekoliko godina radila u centru za javno zdravstvo u Melbourneu. Uglavnom je pomagala izbjeglicama, a izazovni posao ju je ispunjavao.
"Tada sam se počela dopisivati s američkom časnom sestrom koja je radila u Nikaragvi, državi koja je tada bila usred političkih nereda i nasilja. Pozvala me da se pridružim njezinoj grupi koja se brinula za siromašne", istaknula je Hingston.
Predala je molbu da se pridruži misiji, no odbili su ju jer je situacija u Nikaragvi bila preopasna. Umjesto toga, ponudili su joj da ode u Čile, gdje su bile dvije časne sestre iz Australije koje su surađivale sa sestrama iz SAD-a.
Ludo se zaljubila
"Vrijeme je prolazilo, a osam godina nakon što sam prvi put zakoračila na tlo Južne Amerike pronašla sam ljubav svog života. Upoznala sam Peg u Santiagu 1983. godine. Bila je Amerikanka, klarisa, koja je radila u Čileu 17 godina. Nije to bila ljubav na prvi pogled, ali nekoliko mjeseci kasnije ludo sam se zaljubila u nju", objasnila je Hingston.
Iako tvrdi da je svoje osjećaje htjela podijeliti s ostatkom svijeta, tada nitko nije htio ni čuti za lezbijke. Čak štoviše, mnogi su o njima tada govorili s mržnjom, baš kao i danas, a neki su išli toliko daleko da su im poželjeli smrt.
Ubrzo su se uselile zajedno. Iako su htjele nastaviti raditi s potlačenim ženama, nisu mogle ostati u svojim crkvenim redovima. "Naša je veza bila tabu i strogo osuđena od strane Crkve. Kako bismo zatražile izuzeće od naših zavjeta, morali smo pisati vodstvu u Rim. Odgovorili su nam pismom i oslobodili nas", objasnila je.
Živjele su u Čileu narednih devet godina pod brutalnom vojnom diktaturom. "Radile smo sa ženama u straćarama, a prijateljstva su nas inspirirala za ustrajanje u teškim vremenima. Osim toga, uvijek smo se mogle osloniti jedna na drugu", istaknula je Kingston.
Osuda na globalnoj razini
Nakon toga preselile su se u njenu rodnu Australiju, gdje su se suočile s neočekivanim izazovom. "Vatikan je 2003. ediktom opisao homoseksualce kao 'zle' i 'izopačene' ljude. Time su htjeli utjecati na sve političare katoličke vjeroispovijesti da se usprotive zakonima koji bi homoseksualcima dali jednaka prava, odnosno da pokušaju srušiti takve zakone ukoliko su već doneseni", prisjetila se.
Jako ju je pogodio ova osuda na globalnoj razini jer je cilj bio nametanje vjerovanja Crkve sekularnom društvu i zakidanje homoseksualaca za osnovna ljudska vrata. Hingston je smjesta pisala australskom nadbiskupu Georgeu Pellu, svom rođaku.
"Tražila sam ga da me pogleda u oči i kaže mi da sam 'izopačena'. Rekla sam mu da razmotri što radi ljudima poput mene, ali ignorirao me. Moje je pismo naposljetku izašlo u dnevnim novinama The Age. Reakcije su bile pozitivne. Srećom, Australci su ignorirali osude Vatikana i danas imamo jednaka prava u gotovo svim aspektima života", objasnila je.
Dodaje da će uvijek biti zahvalna hrabrim pojedincima koji su se borili za jednakost. "Bio je to dug i bolan put pun sramoćenja kako bismo dobili ista prava kao heteroseksualci i prestali biti građani drugoga reda", rekla je.
Brak kao kruna ljubavi
Monica i Peg odlučile su da će svoju vezu okruniti brakom u slučaju da se zakon o jednakosti brakova ikada donese, prvenstveno kako bi dale svoj doprinos eliminiranju diskriminacije koju mnogi i danas trpe.
Tih su se godina otkrile strahote i bol koju je Crkve nanosila nevinoj djeci diljem svijeta. Izgubili su svu vjerodostojnost, posebno kao moralni autoritet. "Nadam se da će katolički vjernici shvatiti da im za služenje Bogu ne treba klerikalna kasta te da će se vratiti okupljanjima u malim skupinama poput ranih kršćana, nastojeći biti humani i suosjećajni pojedinci", rekla je Hingston.
Zakon o jednakosti braka u Australiji izglasan je 7. prosinca 2017., no Monica nije slavila, već je plakala.
"Moja prekrasna Peg preminula je šest godina ranije od raka žučnog mjehura. Od dijagnoze do smrti prošlo je samo 12 mjeseci. U jednu ruku, plakala sam zbog sreće i svih onih koji će imati koristi od ove velike društvene promjene, ali i zbog tuge jer moja Peg i ja nismo mogle ponosno izaći pred ljude i reći im da se volimo. Peg je bila puna života i voljela se zabavljati pa bi naše vjenčanje sigurno bilo nezaboravno. Ne mogu opisati koliko mi nedostaje njen dodir i nježnost svakoga dana", zaključila je bivša časna sestra.
