Uskršnji se običaji njeguju od davnina, a Hrvatska je poznata po svojoj kulturnoj raznolikosti. Boljim poznavateljima tradicija i običaja to je sasvim jasno kada pogledaju obrede tijekom najvećeg kršćanskog blagdana. Autorica Jasna Čapo Žmagač objavilaje knjigu "Hrvatski uskrsni običaji" u kojoj je skupila sve tradicije i obrede koji se u poneki mslučajevima razlikuju od sela do sela.
No, od davnina do danas neke se stvari nisu promijenile i posvuda su više-manje iste. Tako je nakon korizme uskršnja trpeza iznimno važna, prije svega zbog simboličke vrijednosti, a zatim i zbog činjenice što su se nekad korizma, post i nemrs shvaćali puno ozbiljnije nego danas. Iako su u proteklih 100 godina mnoge tradicije nestale, tri su stvari uvijek iste - bojanje pisanica, posveta hrane u crkvi na sam Uskrs i kuhana šunka za uskršnji doručak. RTL je sumirao sve važnije običaje iz svih krajeva Hrvatske.
Raznolikost pisanica
U Dragaliću će kazati varzalna jaja, u Davoru će ih zvati broćke, u Opatovcu su to luge, u Orubici tucanci, a bojana jaja ih zovu u Kovačevcu. Riječ je o uskršnjim jajima, a ovako ih zovu u raznim selima Slavonije. Ondje ih ponegdje zovu šarena ili šarana jaja kao i u Lici, Baranji, na Mljetu i Konavlima, a česti je naziv još i svilopis. U sjeverozapadnoj i središnjoj Hrvatskoj to su pisanice ili pisanci, a u dubrovačkom primorju još je moguće čuti i da se radi o napenganim ili penganim jajima.
Niti u jednom od tih krajeva jaja se ne bojaju, već se maste, koloraju ili pituraju, uglavnom u različite tonove žute, crvene, smeđe i crne boje. Tradicionalne boje su se dobivale spravljanjem različitih trava, cvijeća, kore stabala ili ljuski crvenog luka. Kad smo već kod crvene, ona se dobivala od biljke broć, što je u 16. stoljeću u svojoj pjesmi Remeta opjevao Dubrovčanin Maro Vetranović, napisavši "...i broć se još nahodi/u što žene jaja maste/ uskrsen'je kad prihodi".
Rodbina, susjedi i prijatelji djeci bi u Slavoniji dijelila pisanice. Ona bi na veliku subotu otišla na livadu ubrati travu koju bi posložili u gnijezdo, a roditelji bi krišom preko noći ostavljali poklone. Do danas se održao običaj nošenja jela; šunke, luka, jaja, kolača i kruha; na posvetu. Tkanina kojom je košara bila pokrivena bacala bi se na voćku kako bi dala jače i zdravije plodove, a ljuska posvećenog jaja bacala se u zaorane brazde da bi zemlja bolje rodila.
02.04.2021., Osijek - Pisanice. Photo: Dubravka Petric/PIXSELL
Čišćenje duše
U Slavoniji je još bilo izrazito važno očistiti cijelu kuću, zbog same simbolike čišćenja duše. Slično je bilo i u Zagorju, a neki su ondje uz pisanice bojili i kuće. Naime, namočili bi vapno i u njega dodali modru galicu, pa su drvene kuće dobivale novi sjaj. Nova je, za Uskrs, morala biti odjeća ili barem jedan odjevni predmet, jer je to simbol duhovne čistoće dobivene tijekom korizme. Dok se danas na blagoslov nose maslinove grančice, Zagorci su nekada blagoslovili drijenak. Na Uskrs su se pekli vrtanji, odnosno tradicionalni kruh umiješan neprocijeđenom vodom u kojoj se kuhala šunka.
Uskrs u Dalmaciji, pak, ne može proći bez pince, a najmlađi vole i tople pletenice u koje se umetne pisanica, a zovu se kolube ili karitule, Blagdanska trpeza obavezno mora imati mladu janjetinu, mladu kapulicu i crno vino. Iako sada blagdanski doručak sačinjava i šunka, tradicija nalaže dobar pršut, kao i u Istri, gdje bi se za ručak, umjesto janjetine, jeo kiseli kupus s mesom i fuži. Djeca su bojana jaja zasikala kovanicom, a onaj koji bi ih pogodio, dobio bi i jaja i kovanicu. Kao i u Dalmaciji, radile su se pince i pletenice s jajima, koje se ovdje, pak, zovu šišarice.
Naravno, običaja ima još, no postoje i različiti pojmovi vezani za sama jela koja se diljem zemlje spravljaju za Uskrs. Neka smo već nabrojali, a Jelena Ivanišević ih je skupila sve u svom Povijesnom rječniku hrvatskog kulinarstva.
Bogati kulinarski rječnik
Batinica je tako "duguljasti kolač koji se priprema za Božić i Uskrs, za Božić se deblji kraj kolača ukrašava orahom, a za Uskrs crvenim jajetom". Buktenica je "jednostavan kolač premazan žumancem koji se nosi u crkvu na blagoslov za Uskrs". Nadvornik je, u kraju nekadašnje Poljičke Republike, uskrsni kruh. Jajarica je "kruh što se peče o Uskrsu, obično u obliku pletenice ili vijenca u koje se utiskuje jaje". U okolici Slunja kljakuša je "beskvasna pogača nakon pečenja prelivena vrelim uljem i začinjena s malo ulja i češnjaka, pripremala se za Veliki petak“, dok se u Istri kolombina zove uskrsni kolač u obliku pletenice. Goranski nadjev je delicija iz Gorskog kotara; "dimljeni želudac punjen šunkom, slaninom, zelenim dijelom mladog luka, razmućenim jajima i kruhom i kuhan, koji se obično poslužuje u vrijeme Uskrsa kao predjelo“.
A pinca, taj "kolač u obliku okruglog kruha od brašna, maslaca, jaja i šećera”, ima imena koliko ih i uskršnje bojano jaje ima; pinica, pinka, pogača, sirnica, jajarica, posvećanica, posvećenica, posvetnjača. I bijelo janje koje se blagoslovi i jede na Uskrs ima svoje ime - i to u Poljicima gdje ga zovu posvetenjak, dok je presnac "naziv za nekoliko varijanti uskršnjeg kolača umiješenog najčešće s ovčjim sirom“. U Slavoniji će za jelo koje se nosi u crkvu na blagoslov za Uskrs reći svetenje. Nije nemoguće da u košari bude i tekara, kako u dubrovačkom kraju zovu "uskrsni kolač ukrašen u sredini bijelim jajetom“.
03.04.2021.,Sibenik- Zanbon,kuhana sunka, kuhani prsut,neka su od imena kojima se naziva tradicionalna uskrsna delicija.Dalmacija pa samim tim i Sibenik,preuzeli su talijansku tradiciju kuhanja suhe svinjske plecke sa slamom, oko pola sata po kilogramu tezine. Nakon sto se ohladi u vodi u kojoj se kuhala i upije sokove u sebe spremna je za konzumaciju.Ovaj tradicionalni dalmatinski specijalitet jede se na uskrsno jutro kada se nakon blagoslova hrane u crkvi servira s mladim lukom i tvrdo kuhanim, obojanim i blagoslovljenim ukrasenim jajima. Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL
'Must have' u uskršnjoj košarici
Inače, u košaricu za blagoslov polovicom 19 stoljeća se u Slavoniji stavljala; pogača, šunka, kobasice, jaja, bijeli luk, hren, pečeno prase ili janje, čutura vina, dok su na obali prevladavali uglavnom jaja, sir i uskrsni kruh. Često je sadržaj i veličina košare za svetenje bio predmet nadmetanja i hvalisanja među susjedima; a ponegdje (Istra, Kastavština, Zlarin, Lika, Zagrebačka okolica, Zagorje, Podravina, Međimurje, Moslavina, Slavonija) je postojao običaj utrkivanja pri povratku kući nakon blagoslova hrane. Naime, vjerovalo da će se djevojka koja prva stigne kući prva i udati te da će njezina kuća imati vrijedne težake.
Uskrs je, nema sumnje, najveći hrvatski blagdan. Tomu svjedoči i najstarije oslikano jaje u Europi. Pretpostavlja se da datira između 15. i 16. stoljeća, a trenutačno se čuva u bjelovarskom Gradskom muzeju. Oslikana je tehnikom voska; ima geometrijske oblike i motiv – srca!
