Mlada 23-godišnjakinja iz Srbije se od svoje 16. godine pati s paralizom sna, a koliko je to grozno iskustvo opisala je na Redditu.
Mučenje s paralizom sna
Mlada Srpkinja je htjela čuti pati li se još tko s time pa je napisala i svoje iskustvo: "Ne znam nikoga tko je imao, a baš bih htjela čuti iskustva jer su moja zanimljiva. Ja sam negdje sa 16 godina počela imati paralizu sna, sad imam 23 i recimo da sam nekih 20-tak puta za ovih 7 godina imala paralizu. Za razliku od dosta priča koje sam čula, ja generalno nemam neke horor priče vezano za to, ali imam zanimljive. Dosta sam čitala o njoj prije nego što sam prvi put dobila i znala sam da je to čista halucinacija i ako se ikada dogodi, da znam što se treba napraviti tako da se nisam plašila kada sam prvi put iskusila to. Neću previše dužiti pa ću ispričati najzanimljivije iskustvo koje sam imala. Probudila sam se, shvatila da je jutro kroz zatvorene oči i samo odjednom čujem glas moje najbolje prijateljice kako mi nešto priča da mi je soba u kaosu. Pretpostavila sam da sam u nekom polu snu i pokušala sam se pomjeriti i skontala da ne mogu, tada je ona prišla i sjela na moj krevet kod glave. Ja vama ne mogu opisati koliko je to djelovalo realno, krevet se udubio od težine tu gdje je ona sjela i krenula me škakljati. Ja koja do tada nikada nisam paničarila sam se pokušala koprcati. Poslije nekoliko sekundi, u mojoj glavi čitave vječnosti, probudila sam se zadihana i u šoku. To je jedini put da sam toliko realno halucinirala, svaki prst sam osjetila. Pro tip: Ako vam se dogodi ovo, samo nemojte paničariti i ne pokušavajte cijelo tijelo pomicati, smirite se i pokušajte pomaknuti vrhove prstiju na rukama i nogama. Iz mog iskustva poslije par sekundi se izvučete iz toga."
Crni demoni
Mnogi su otkrili da su im se u noćnoj mori pojavili crni demoni: "Imao sam dosta puta s i bez halucinacija, ali zauvijek ću pamtiti crnog demona koji je skakao po meni i vukao me za noge."
"Prvi put me je davio, drugi put su me rezali, treći put je nekih 2-3 sata sjedila na mojim grudima i pričala nešto (crna duga kosa, bez lica i bijela haljina), a trenutno se samo ukočim i dobijem osjećaj da me netko gleda", opisao je jedan muškarac svoje iskustvo.
Još jedan muškarac je htio detaljno opisati svoja iskustva paralize sna: "Imam ih relativno često (do desetak puta godišnje) od šesnaeste godine, sad ih imam dvadeset i šest. Nije ugodno nikad, ali sam se navikao. Najstrašnije je bilo prvi put kada nisam znao što se događa, niti što je paraliza sna jer sam imao i vizualne i zvučne halucinacije i nakon što sam se uspio razbuditi i konačno pomaknuti, bio sam potpuno izvan sebe od izbezumljenosti i drhtao sam od straha. Prije sam češće imao vizualne halucinacije, ali su se posljednjih godina prorijedile jer mi se uglavnom dogodi paraliza u jutarnjim satima pa ne haluciniram ako u sobi ima svjetla. Uglavnom se dogode ako se probudim u potpunom mraku s nekakvim slabim svjetlosnim izvorom poput svjetla s ulice ili od klime. ,,Bića” koja se predstavljaju u halucinacijama su raznolika - mršava žena s dugom crnom kosom preko lica i dugim prstima, mršavi i abnormalno visoki demon sa svjetlećim bijelim očima koji stoji u uglu sobe, stvorenje s licem koje gmiže po plafonu, crna dugačka kosa koja me mazi po tijelu, sjenke ljudi na zidovima i najstrašnije od svih je biće koje uvijek u šali zovem ON. Visok je oko dva metra, nosi crni plašt s kapuljačom i umjesto glave ima neku jezivu životinjsku lubanju i apsolutno se uvijek userem kad god se pojavi. Doslovno mi se upale svi alarmi u glavi, srce mi nekontrolirano lupa i obuzme me hladan znoj. Zvučne halucinacije imam dosta češće, popraćene ruminacijama i osjećanjem izuzetne jeze, kao da se nešto strašno sprema. Obično čujem veoma glasno lupanje na vratima uz dubok glas koji doziva moje ime sve glasnije. Nekad je glas i piskutav i zvuči kao vrištanje, ali je češće dubok. S vremena na vrijeme mi se događaju i taktilne halucinacije gdje doslovno osjećam kao da me neko stvorenje dodiruje ledenim rukama ili me prikova za krevet i siluje. Doslovno osjećam bol u analnom otvoru (pretpostavljam jer se mišići krenu grčiti)."
"Imali smo je brat i ja samo jednom kad smo bili klinci, ne u isto vrijeme naravno, ali su nam iskustva identična. Budimo se iz sna, imamo potpunu paralizu tijela, samim time i nemogućnost govora, ali su nam oči širom otvorene. S obzirom na to da su nam prozori odmah preko puta naših kreveta, odmah kod prozora s vanjske strane vidjeli smo crnog čovjeka. Kada kažem crni čovjek, ne mislim na boju njegove kože, već je više to bila silueta čovjeka stopljena u tamu. Nismo mu vidjeli jasno lice, odnosno oči, nos i usta, ali smo uvjereni da nas je gledao, osjetili smo to obojica. Jedina razlika je ta što on kaže da je nosio neki šešir/kapu, a ja to nisam vidjeo. Ja sam je imao prvi, a mlađi brat možda godinu-dvije poslije toga. Poslije otprilike par minuta mogli smo se pomaknuti i pokriti glavu. Iako smo obojica bili prestravljeni u tim trenucima, ja nekako imam utisak da on nije bio zao, odnosno da mi nije htio nauditi, ne znam zbog čega. Od tada više nikad nismo imali paralizu sna", ispričao je Srbin svoje i bratovo iskustvo.
Iskustva paralize sna
Mnogi su imali slična iskustva: "Ja sam imala dosta puta, ali dva su bila onako baš realna, vidljiva i strašna. Ostalih puta se nisam ni uplašila, samo pričekam da prođe. Prvi put isto tako možda sa 16 godina, spavala sam kod bake na selu i kao u pola noći se 'probudila' da bih vidjela da neki lik stoji na odškrinutim vratima moje sobe. Pokušala sam se pomaknuti, nisam mogla. Pokušala sam vikati da zovem baku, djeda, ali nisam mogla ni to. Samo sam tako ležala i gledala. 'Lik' je s vrata sobe pružio ruku prema meni koja se protegla skroz do mog lica i tad sam osjetila neku užasnu težinu i bilo mi je baš teško disati, suze su mi krenule. Nakon par minuta je iščeznuo i tek sam se onda mogla pomaknuti."
"Imala sam paralizu sna. Otvorila sam oči, tijelo naravno nisam mogla da pomaknuti i vidjela sam djevojku koja stoji iznad mene i drži me za ruke kao da mi ona ne da da ih pomaknem. Isprepadala sam se živa dok nisam uspjela pomaknuti glavu i pored vrata vidjela lika koji je visok jedno dva metra i stoji u je... kaputu, gleda me i smije mi se. Onda sam se još više isprepadala. Uspjela sam probuditi mamu jer sam se nekako izborila ispustiti zvukove. Vidjela sam je kako dolazi i sjeda do mene i u tom trenutku je djevojka nestala, ali lik je još bio tu. Ne znam kako sam se samo trznula i on je nestao. Nisam mogla dugo poslije toga spavati normalno. Imala sam još iskustava, ali ovo je bilo najgore", ispričala je jedna žena.
Još je jedan muškarac otkrio svoje noćne more: "Imao sam kad sam otišao spavati dok je burazer ostao budan u dnevnoj za kompom. Sjećam se da sam se okrenuo na stranu prema zidu i pokušao zaspati. U jednom trenutku sam osjetio neki čudan osjećaj i trnjenje po cijelom tijelu dok tonem u san i odjednom se nađem na nekom tamnom mjestu, svuda sjene oko mene i pokušavaju me dohvatiti i dozvati, usrao sam se. Pokušavao sam im pobjeći da bi poslije par sekundi dobio opet isti osjećaj po tijelu i probudio se, ali mogu gledati samo zid prema kojem sam bio okrenut, ali se nisam mogao pomaknuti. Pokušavam dozvati burazera, ne mogu, kao da sam nijem. Eto ga, opet isti onaj osjećaj po tijelu i opet se nađem na tom tamnom mjestu gdje me sjene pokušavaju zgrabiti. To se ponavljalo nekih par puta dok na kraju nisam baš zapeo kako bih dozvao burazera i pomicao sam se i uspio sam, otkrio se, krenuo trčati prema dnevnoj sobi i u tom trenutku dok sam trčao je sve oko mene počelo biti blurano-mutno, kao u igricama kad vozite brzo i sjećam se da sam sebi tada rekao "čekaj malo, ovo ne može biti tako na javi, sigurno sanjam." Kako sam to rekao, tako sam se u rikverc vratio u krevet brzo u isti položaj prema zidu i probudio se, u istom tom položaju. Trip iskustvo, možda nije paraliza sna, ali svakako sam se prepao."
Spavanje na leđima
Neki su komentirali da je problem ako se spava na leđima: "Svaki put kad zaspim na leđima ili na desnoj strani imam paralizu sna, rekord mi je tri puta u jednoj noći. Prvi put kad sam je imao, otkrio sam kako se probuditi iz nje, obično pokušam cijelo tijelo ljuljati lijevo-desno dok se ne probudim."
"Imao bezbroj puta. Kod mene je okidač definitivno kad spavam preko dana i zaspim na leđima. Par puta sam uspio u tom stanju usmjeravati radnju sna, nije loš trip", rekao je jedan muškarac.
Još jedna osoba se složila s time: "Samo jednom jer sam zaspao na leđima. Više nikad poslije nisam imao paralizu jer spavam ili na stomaku ili strani."
"Kad spavaš na leđima je najčešće, plus neki okidač tipa stres, nespavanje, trauma, itd. Imao sam dosta puta u dvadesetim godinama (stres, manjak sna), "liječio" kroz lucidnu meditaciju. Nisam imao "slučajne" paralize duže vrijeme, iako nekad kad meditiram se dogodi da dođem do "granice" paralize sna. Nije ugodno iskustvo, pogotovo ako ne znaš što ti se događa (šok i panika). U većini slučajeva je samo zastrašujuća pomisao na paralizu, iako ako se "osvijestiš" tijekom nekog košmara, može biti baš zaj... Kako se i kada točno događa mi nikad nije bilo u potpunosti jasno. Negdje sam pročitao da ima veze sa "svjesnim" i "nesvjesnim" dijelom uma, tj. da ti se aktivira svjesni dio uma tijekom ili na kraju REM faze, ali tijelo ostane u stanju paralize (koja je normalna dok spavamo)", zaključio je jedan muškarac.
