Procjenjuje se kako u svijetu svaka deseta osoba ima neku fobiju. Neke od njih nastaju za vrijeme djetinjstva, dok se neke počnu pojavljivati od 15. do 25. godine života. Akrofobija je iznimka jer se uglavnom počinje pojavljivati u kasnijim godinama života, nakon 30. godine.
Strah od visina uz izražene simptome
Od 19. stoljeća postoji zanimanje za ovaj pojam i pojavu. Potrebno je razlikovati uobičajen osjećaj straha kada na primjer stojite na vrhu zgrade ili balkona bez ograde. Sasvim je normalno da u tom trenutku ne osjećate ugodu i želite se približiti stabilnom tlu. Fobija od visina s druge strane izaziva fizičku reakciju koju osoba ne može normalno kontrolirati. Tako se kod osoba koje pate od straha od visina mogu pojaviti reakcije kada samo razmišlja o visinama, vidi fotografiju osobe koja stoji na vrhu zgrade ili kada se sama nalazi na vrhu zgrade. Osobe koje imaju pravi strah od visine teško se nose sa svakodnevnim situacijama i ne mogu živjeti na višem katu u zgradi, penjati se stepenicama, biti na balkonu ili se voziti u dizalu koji je omeđen staklom.
Ako pogled na ovu fotografiju kod vas izaziva neki od ovih simptoma, moguće je da se borite sa fobijom od visina. Uobičajeni simptomi su:
- povećani otkucaji srca
- nedostatak daha
- vrtoglavica
- drhtavica
- mučnina
- strah od umiranja
- pretjerana preokupacija sa strahom
- plač
- vikanje
Naravno, simptomi će se razlikovati od osobe do osobe, kao i jačina svih simptoma. Zabrinjavajući je podatak da neki akrofobi imaju potrebu suočavati se sa strahom i baciti se s visine, čak i kada nemaju suicidalne misli. Navedeni simptomi liče simptomima panike koji dolazi uz dodatan osjećaj straha prije samog napadaja. Upravo iz tog razloga osobe koje pate od neke fobije imaju poteškoće sa uobičajenim svakodnevnim situacijama i životom.
Kada se sazna uzrok akrofobije, lakše je liječenje
Razlog nastanka akrofobije teško je utvrditi jer je strah od smrti i visine koja je opasna za život sasvim normalan. Stručnjaci vjeruju da se ljudi počnu bojati visina zbog prirodnog straha od pada i ozljeđivanja ili ubijanja. Uzroci akrofobije su razni, a među njima su najčešći konstitucijska osjetljivost, traumatičan rani razvoj i neka konfliktna nedavna životna situacija. Ova fobija, za razliku od ostalih, pojavljuje se pri starijoj dobi. Razlog je to što osjećaj za ravnotežu slabi kako starimo pa se lakše osjećamo ranjivima. Tako starije osobe imaju više ljudi koje paze na njih što stvara uznemirenost i dodatnu pažnju. To potvrđuje istraživanje provedeno 2014. godine koje je pokazalo da 49% ljudi od 18 do 24 godine imaju strah od visine, dok se u kategoriji od 40 do 59 godina taj postotak povećava na povećava na 61%. Akrofobija dakle s vremenom postaje jača. Razlog tome može biti to što proizvodimo znatno manje adrenalina, hormona koji je zaslužan za reakcije u situacijama života i smrti. On je također zaslužan za ubrzan puls i vrtoglavicu kad se nađemo u opasnoj situaciji.
Kod straha od visine vrtoglavica nije uvijek nužno prisutna, ali se akrofobija često miješa s vertigom. Iz tog razloga se prilikom liječenja prvo određuje postoji li neki klinički problem koji bi mogao biti uzrok straha od visine. Samu akrofobiju će kod osobe tretirati terapeut kognitivno-bihevioralnom terapijom. To znači da će pacijente suočavati s njihovim strahom na stvarim lokacijama. Dakako, tome će prethoditi razgovori i razjašnjavanje problema i uzroka nastanka fobije.
U posljednje vrijeme mogu se koristiti i virtualne lokacije uz pomoć novih tehnologija koje pomažu prilikom terapije. Priholozi sa sveučilišta Swarthmore u Pennsylvaniji su proveli istraživanje o tome kako ljudski vid doživljava visinu. Zaključak je bio da se kanjojni, brda i planine čine manje strmima dok osoba stoji na rubu. Nakon toga su poveli svoje studente na teren i njihova opažanja su potvrdila tezu. Uz to su proveli istraživanje u virtualnom okruženju gdje su se dobrovoljci trebali popeti na nešto što je izgledalo kao brdo strmih padina koje je uronjeno u jezero. Osobe koje su sudjelovale su potvrdile da se oštrina strmine vizualno smanjuje što su bliže rubu. Razlog tome je način na koji gledamo i držimo glavu kad smo na visini.
Iz tog razloga se koristi bihevioralna terapija u kojoj se pacijente suočava s njihovim strahom. Bez obzira na to što postoji spoznaja da smo u većoj opasnosti što smo bliže rubu, oči ipak govore drugačije.
