Uzbudljivo su Zagrepčani živjeli posljednjih dana. Svi su, hvala bogu, preživjeli dva bombaška napada, preživjeli su i snijeg, koji je eto baš ove godine odlučio dostići najvišu razinu otkad je mjerenja. Nije to nikakvo čudo. Preživio bi to svaki stanovnik bilo kojeg dijela Lijepe naše s obzirom na kakve smo mi sve elementarne neprilike navikli.
Oko eksplozija se digla velika halabuka. No narod su ipak uspjeli umiriti gradonačelnik Bandić i premijer Milanović. Nije da im narod, nakon svega, previše vjeruje, ali eto barem su se potrudili. Složili su se u jednoj stvari – nije riječ o terorizmu.
Bandić je sumnju bacio čak i na patologe. Iako ga se podrugljivo prozivalo nakon te izjave, meni to i nije zvučalo tako nelogično. S obzirom da se burze pune nezaposlenima, kao što se Zagreb posljednjih dana puni snijegom, nije nemoguće da je neki patolog bio pred otkazom, pa je pokušao vratiti posao novim obdukcijama.
Zorane, mijenjaj nešto ako boga znaš!
Premijer je bio puno nebulozniji. On je pak ustvrdio da je 'čvrsto uvjeren da će Zagreb, kao i Hrvatska, ostati ono što je bio sve ove godine – siguran grad u kojem se živi dobro, otvoreno i kvalitetno i da se tu ništa neće promijeniti'.
Naš premijer kao da ne živi u Hrvatskoj ili, u najmanju ruku, još nije dobio akontacijske rate iz plinare?! Čini se da nije shvatio da prosti puk ne živi ni dobro, a još manje kvalitetno. Dio izjave u kojoj kaže 'da se tu ništa neće promijeniti' trebala je zvučati optimistično. No mene baca u očaj. A vjerujem da nisam jedina.
Boško Buha je mala beba za naše političare
Ipak, moram se pohvaliti da sam odmah znala da to nije djelo terorista. Nije to zato što sam prepametna ili zato što sam imala ekskluzivne informacije od raznoraznih takozvanih visokopozicioniranih izvora bliskih istrazi, nego sam se poslužila jednostavnom matematikom iz prvog osnovne. Dakle, zbrojila dva i dva.
S obzirom da i sama pripadam tom običnom puku, itekako sam na vlastitoj koži osjetila 'terorizam'. A svi znamo tko nas godinama 'terorizira'.
Ima li goreg 'terorizma' od toga da nema posla niti naznake da ćeš ga naći? Ima li goreg 'terorizma' jer radiš, a ne primaš plaću i još za to nitko ne odgovara? Ima li goreg 'terorizma' što se svakodnevno boriš za golu egzistenciju, a ni to ne uspijevaš pokriti? Ima li goreg 'terorizma' od toga da djetetu moraš u trgovini objasniti da izabere između banana i jabuka jer za oboje se nema?
E, pa kad to sve uzmem u obzir, dvije 'bombice' su za nas mačji kašalj.
Isti ti teško da bi digli dupe iz ugodnih fotelja, te u luksuznim autima s grijanim sjedalima (koje smo svi mi kupili, a sami nemamo za benzin ili kartu za javni prijevoz!) krenuli u noćne pohode na pruge i autobusne stanice. Jer ovo što oni rade puno je učinkovitije od amaterskog oponašanja Boška Buhe.
