Maloljetnici silovali kolegu, maloljetnici pretukli vršnjaka, od posljedica premlaćivanja preminuo maloljetnik… Nažalost, takvi naslovi postali su naša svakodnevica.
Ljudi često to doživljavaju kao 'samo' još jednu vijest u medijima, a zaboravljaju da je riječ o stvarnim ljudima i njihovim životima. I ne, ne događa se nekome drugome i ne, ne događa se negdje daleko.
Živimo u vremenu kada je svatko od nas potencijalna meta. No, što je još gore, možebitne žrtve su i naša djeca.
I to zbog čega? Zbog drugačije frizure, zbog drugačijeg stila… Kada se postavi pitanje tko je za to kriv, loptica se prebacuje s roditelja na školu, sa škole na društvo, s društva na medije… Dok se taj začarani krug vrti, nasilnici i dalje divljaju, a žrtvama su životi uništeni.
Kazne za maloljetnike su blage, pa oni koji trebaju odgovarati pred zakonom često tom istom zakonu umjesto odgovora daju pljusku. A što bi drugo kad je to jedini način njihovog ophođenja s bilo kime, bilo kad i bilo gdje. Dakle, nakon što budu 'kažnjeni', većina ih ponovi zlodjelo.
Roditelji sve manje imaju vremena za svoju djecu. Kako bi im osigurali egzistenciju, sve je više roditelja koji su gotovo potpuno podređeni poslu, režijama, kreditima… Učitelji u školi nemaju prema klincima više nikakvog autoriteta.
Ponos i predrasude
Podvikne li samo na nekog od učenika, ubrzo će to doći do medija, koji će se, većina, senzacionalnim naslovima o učitelju zlostavljaču raspisati naveliko i naširoko. Što je dovelo do situacije da je učitelj tako reagirao manje je važno ili uopće nikoga ne zanima.
Jednostavno ispada da je taj učitelj, eto luđak koji viče. A lijepo je trebao porazgovarati s učenikom koji mu je, primjerice, spomenuo mamu u nepristojnom kontekstu ili zaprijetio da će mu razbiti auto ako mu ne da ocjenu koju si je on sam odredio.
Mogao je, recimo, organizirati književnu večer, pa porazgovarati s mladićem uz čaj i kekse o poanti Ponosa i predrasuda.
E, da tako nešto napravi, scenarij bi u većini slučajeva bio ovakav – klinac bi mu iz stana odnio mobitel ili tako nešto, a učitelj bi si na vrat navalio sve moguće institucije jer bi postojala osnovana sumnja da je pedofil.
Pa ti sad budi pametan.
Najžalosnije od svega je što su većina tih klinaca nasilnika recidivisti. Napravio je strahotu jednom, prošao je lišo i naravno da će napraviti opet.
S takvima nemam što razgovarati
Znam da ću sada navući bijes svih mogućih zagovornika dugih i nježnih razgovora, te svih institucija za prava djece ili maloljetnika, ali neka – riskirat ću. Mislim da je, nažalost, za razgovor s većinom njih – prekasno.
Pritom ne mislim na klince koji su ukrali žvaku, koji su provalili u škrinju sa sladoledom pa se malo počastili. Govorim o klincima koji su nekome upropastili život ili živote.
Kakvim jezikom govori nasilnik? Pa kako da ja onda njemu kantovski objasnim što je učinio? On to ne razumije. To je kao kada bih Tadžikistancu na hrvatskom objašnjavala kojim će prečicama najbrže doći od Laduća do Štakorovca.
Priznajmo već jednom da ta strategija ne pali.
Nedavno je 15-godišnjak silovao svoju devetogodišnju sestričnu i bludničio nad njezinom četverogodišnjom sestricom.
Sudac ga nije zadržao u pritvoru jer, citiram: 'Istražni zatvor se tako mladom počinitelju izriče vrlo, vrlo rijetko, u iznimno teškim slučajevima.' Pa što je još trebao napraviti?
Da se razumijemo, ne treba ni tog suca odmah razapeti jer čovjek djeluje u okvirima propisanih zakona. Dakle, zakon je taj koji mu je omogućio da donese takvu odluku.
Zato je moja kolegica puna razumijevanja
Bit ću potpuno iskrena pa me prozivajte koliko god hoćete – ne daj bože da je mom djetetu napravio tako nešto... Neću završiti misao jer mi se ne da hodati po socijalnim službama.
Nakon toga jedna moja kolegica koja piše za jedan dnevni list gostuje u jednoj emisiji na jednoj lokalnoj televiziji.
S obzirom da je cijenim kao novinarku, gledam emisiju da vidim što će reći i kako će osvjetlati obraz nama ostalim 'novinarčićima' pred ne baš širokim auditorijem.
Gledam, slušam i ne vjerujem. Kaže moja kolegica o konkretnom slučaju da joj nije jasno zašto se digla pompa oko toga što sudac mladog silovatelja nije zadržao u pritvoru!?
'Pa da ga je pritvorio, ondje bi ga netko mogao potapšati po ramenu u znak podrške', mišljenja je moja uvažena kolegica i znam da jako puno ljudi isto misli.
E, pa ja sam drugačijeg mišljenja. Time što je taj mali monstrum na slobodi, smatram da sam ga po ramenu potapšala ja, sudac, zakonodavac i cijelo društvo.
Eto, pa vi sad sudite meni.
