Stigao je mali Aleksandar. Ne moram posebno objašnjavati čiji je, jer maleni je star tek nešto više od jednog dana, ali svi dobro znamo tko je.
I neka je – svijet je bogatiji za još jedan dječji osmijeh. Dobro došao.
No, nikako se ne mogu oteti dojmu – em Aleksandar, em rođen carskim rezom. U svakom slučaju, dostojno nekoga tko će jesti zlatnom žlicom.
Sve me to nekako podsjetilo na moju situaciju. Mislim, taj carski rez, ne popularnost ni stanje na bankovnom računu, jer u mom slučaju se radi o sRanju na bankovnom računu.
I, ne, moj mali ne jede zlatnom žlicom, al' bogami može pojest k'o da sam zarađuje. Ali, nema veze i on je svojim osmijehom uljepšao svijet.
Ginekologica, sudac i novinarka na hrpi
Uglavnom, nema tome tako davno kada sam i ja bila trudna. Odlučim svoju trudnoću u znalačke ruke povjeriti jednoj poznatoj ginekologici.
S obzirom da mi je bila stručni suradnik u jednom časopisu koji sam uređivala i s obzirom da je uvijek rado viđen gost na televiziji (čak je i meni jednom gostovala), mislim si – prvo, žena zna što radi, drugo, ako je tako susretljiva s novinarima, pa sigurno je onda divna i duševna s pacijentima.
Ne znam što mi se točno bilo dogodilo, ali sam bezobrazno na pregled došla u bolnicu, a dobro znam da žena ima i privatnu praksu te da su ovakve kao ja ondje radije viđeni 'gosti'. Ali, što ću, hormoni su činili svoje, pa mozak nije.
Gužva, sparno i milijun trudnica čeka na ultrazvuk. Kad stiže i sudac Županijskog suda sa suprugom (prepoznala sam ga jer sam godinama radila u crnoj kronici).
Mislim si ja 'eto vidiš sudac, ginekologica iz medija, novinarka... svi poznati na jednom mjestu. I to u bolnici, znači preko zdravstvenog'. Nikako jadna ja da shvatim gdje mi je mjesto i uporno se guram i ravnam s važnim osobama!
Već nakon 10-ak minuta po dolasku, sudac i supruga ulaze na pregled. Sve je bilo jako lijepo i uljudno. Sestra koja ih je prozvala objasnila nam je da je gospođi loše.
Nije me to naljutilo jer znam da trudnice imaju mučnine, a osim toga poznato mi je i da trudnice imaju prednost. I to poštujem. Tješila me i činjenica da nas je sad manje od milijun koje čekamo na pregled.
I doista, već nakon sat i pol dođem ja do stola za pregled. Bio mi je to prvi ultrazvuk i prvo dijete (a nije pomoglo ni što sam novinarka), pa sam imala tisuću pitanja. Ona jako draga ginekologica, koja, kao što već rekoh, voli medije, nije baš bila od razgovora.
Gdje je nestala žena? Gdje se skriva ona?
'Ma nema žena kad pričati sa mnom kad je tolika gužva', mislim si ja, a kad je nakon mog trećeg pitanja zakolutala očima, shvatila sam da sam u pravu. Bože mili, kako ja brzo kopčam i povezujem stvari. Samo da dijete bude pametno kao ja.
Uglavnom, kako sam u toj bolnici započela vođenje trudnoće, tako sam je ondje i nastavila. Nikad više nisam ondje vidjela ni gospodina suca sa suprugom. Već sam se bila i zabrinula da nije, ne daj bože, što po zlu krenulo.
Tijekom cijele trudnoće samo me još jednom pregledala 'poznata' doktorica, tako da me gotovo svaki put pregledavao neki drugi doktor. Ona nije stigla jer je i u svojoj ordinaciji imala puno posla.
Ondje sam je posjetila dva puta. Dolazila sam na 3D ultrazvuk. E, ljudi moji, da vi znate kako je ona ondje susretljiva, šaljiva i divna.
Valjda ženi jednostavno više godi njezin teren, jer točno se vidi promjena. Ma, jebo i tih 500 kuna po pregledu kad se tako srdačno ispričaš s nekim.
Malo mi je bilo čudno zašto se mom mužu nije javljala na telefon kad mi je dva mjeseca prije termina pozlilo.
Dok su njezini kolege, koji nikad nisu bili ni na televiziji, spašavali moj i život mog djeteta, ona je isključila mobitel.
Nije me, kao svoju pacijenticu, niti naknadno u bolnici posjetila. Ali, nema veze, pa nije ona obična kao ovi koji su nam spasili živote, pa da nema drugog posla nego raditi u bolnici!
Hm, kad razmislim, možda sam ja sa svojim Davidom trebala naknadno otići u njezinu ordinaciju, pa da se opet onako lijepo ispričamo. Sigurno bi joj bilo drago.
