Osobna iskaznica hrane: kako čitati oznake na deklaracijama hrane koje kupujemo
Svatko se od nas često nađe pred punim policama trgovine i promatra gomilu prehrambenih proizvoda u potrazi za svojom omiljenom hranom. Pritom je posve nevažno jesmo li jedni od onih koji ulaze u trgovinu bez popisa za kupovinu, pa završe s punim kolicima, ili pak pripremimo popis i zatim sustavno prolazimo po njemu. Iako se preporučuje ovo potonje, najveći problem je to što, iako više-manje prepoznajemo većinu proizvoda iz te gomile, rijetko uzimamo u obzir ono što na svim tim proizvodima piše, i stoga prebrzo zaključujemo jesu li neki proizvodi zdravi i dobri za nas.
Na proizvodima je navedeno poprilično puno podataka koji su propisani zakonom, a zadaća potrošača je da ih pročita i da ih pritom razumije. Tako možemo saznati što sve unosimo u svoje tijelo, kojih je sastojaka u proizvodu najviše, sadrži li kakve alergene, koji mu je rok trajanja te brojne druge informacije.
Deklaracije na hrani
Svaki prehrambeni proizvod, bilo da je uvezen ili proizveden u Hrvatskoj, mora biti označen u skladu sa zakonskim propisima kako bi se mogao naći na policama trgovina. Deklaracija predstavlja osobni dokument svake namirnice koji otkriva njezino porijeklo, namjenu i sastav, ali nam istovremeno daje informaciju o rokovima trajnosti hrane.
Prehrambena deklaracija, na temelju Zakona o informiranju potrošača o hrani te Uredbe EU br. 1169/2011, treba obavezno sadržavati: naziv hrane, popis i količinu sastojaka, neto količinu hrane, rok trajanja, upute za posebne uvjete čuvanja, upotrebe i pripreme, sve sastojke ili pomoćne tvari u procesu proizvodnje, ali i one sastojke koji uzrokuju alergije ili intolerancije. Dodatno, deklaracija obvezno treba sadržavati ime i adresu subjekta u poslovanju hranom pod čijim se imenom hrana stavlja na tržište, mjesto podrijetla hrane, te nutritivnu deklaraciju.
Iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH) poručuju da je čitanje i razumijevanje deklaracija nužno ne bismo li s jedne strane pravilno odabrali prilikom kupnje hrane, a s druge strane smanjili bacanje hrane. „Procjenjuje se da se u Hrvatskoj godišnje baci između 380.000 i 400.000 tona hrane, međutim posebno brine podatak da se više od 50 posto hrane baci upravo u kućanstvima. Razlozi su različiti – od onih koji se tiču lošeg planiranja prilikom kupnje, preko pripreme preobilnih obroka, pa do isteka rokova trajnosti ili jednostavno nerazumijevanja istih. Najviše se baci upravo one hrane koja ima rokove trajnosti „upotrijebiti do“, a potom i voća i povrća te pekarskih proizvoda.“
Osim toga, pravilnikom je čak definirana i veličina slova što osigurava dobru čitljivost deklaracije te je definirano koji podaci moraju biti u glavnom vidnom polju. Informacije na deklaraciji prehrambenog proizvoda u svakom slučaju služe kako bi olakšali odabir hrane. Prehrambena deklaracija je stoga komunikacijski alat koji će vam pomoći u pravilnom odabiru i osigurati postizanje umjerenosti, uravnoteženosti i raznolikosti u prehrani.
Alergeni u hrani
Jedna od stavki koje moraju biti jasno vidljive na deklaracijama svakako su alergeni. Procjenjuje se da oko jedan do dva posto odraslih osoba pati od neke vrste alergije na hranu. Alergija na hranu je pojačani imunološki odgovor na prehrambene bjelančevine. Događa se kad imunološki sustav organizma prepoznaje određenu bjelančevinu kao štetnu. Simptomi ovakvih alergija variraju od blažih (osip, oticanje kože) do vrlo teških kao što je anafilaktički šok koji može dovesti do smrti, ako osoba pravovremeno ne dobije hitnu medicinsku pomoć. Alergije na hranu zasad se ne mogu izliječiti, ali je određenim metodama moguće ublažiti i tretirati alergijske reakcije. Osobama koje pate od alergija na hranu preporučuje se potpuno izbjegavanje alergena.
Teoretski, bilo koja vrsta hrane može izazvati alergiju, no zapravo je 14 najčešćih alergena odgovorno za oko 90 % svih alergijskih reakcija na hranu, i u okviru zakonodavstva EU-a proizvođači hrane koja se prodaje u Europskoj uniji moraju označiti 14 alergena: (1) kikiriki, (2) orašaste plodove, (3) soju, (4) gorušicu, (5) jaja, (6) lupinu, (7) mlijeko, (8) ribu, (9) žitarice koje sadrže gluten, (10) sezam, (11) celer, (12) sumporov dioksid, (13) mekušce i (14) ljuskavce.
Razlika između navoda „upotrijebiti do“ i „najbolje upotrijebiti do“
Rok trajnosti na hrani označava se na dva načina, navodom „upotrijebiti do” ili „najbolje upotrijebiti do“. Puno kupaca smatra da su ova dva navoda ista te iz tog razloga polovina hrane kupljene u supermarketima završi u smeću, iako je jestiva.
Navod „upotrijebiti do“ odnosi se na sigurnost hrane. Riječ je o uputi da se hrana može upotrijebiti do određenog datuma, nakon čega ona više nije sigurna za konzumaciju i mogla bi prouzročiti zdravstvene tegobe. Takvu oznaku uglavnom možete pronaći na osjetljivijim ili mikrobiološki brže kvarljivim namirnicama poput svježeg mlijeka, jogurta, mesa, ribe, jaja i dr.
„Najbolje upotrijebiti do“ odnosi se na kvalitetu hrane. Ako se držite uputa za čuvanje, hrana će biti sigurna za jelo i nakon isteka datuma „najbolje upotrijebiti do“, no možda neće imati jednak okus ili teksturu. Oznaku „najbolje upotrijebiti do” vidjet ćete na manje kvarljivoj hrani koja ima dulji rok trajnosti poput tjestenine, brašna, bezalkoholnih pića, biljnih ulja, konzervirane hrane i sl.
„Pazim koliko hrane kupujem kako mi ne bi predugo stajala i na taj joj način istekao rok trajanja. Osim toga, one namirnice kojima će najbrže isteći rok trajanja uvijek mi stoje na lako vidljivom mjestu u hladnjaku kako bih ih prve iskoristila i svima savjetujem isto“, kaže Antonija Blaće, voditeljica i autorica knjige „Ljeto bez parea“ i pritom naglašava važnost čitanja deklaracija, kako za naše zdravlje, tako i za smanjenje bacanja hrane. „Deklaracije su osobna iskaznica namirnica i sve što trebamo znati o hrani koju jedemo piše upravo na njima“, dodaje.
Preporučene prehrambene vrijednosti
Nutritivna deklaracija, koja je već nekoliko godina zakonski obavezni dio prehrambene deklaracije, treba sadržavati: energetsku vrijednost proizvoda, količinu masti i udio zasićenih masti, količinu ugljikohidrata te udio jednostavnih šećera, udio proteina i soli. Dodatno se mogu navesti i nezasićene masne kiseline, polioli, škrob, vlakna te vitamini i mineralne tvari.
Mnogi misle da su sastojci isto što i tablica hranjivih vrijednosti, no to nije tako. Tablica hranjivih vrijednosti govori koliko se određene hranjive tvari nalazi u 100 g proizvoda. Navedena je i prosječna hranjiva vrijednost hrane, izražena u kilokalorijama (kcal) i kilodžulima (kJ).
Za lakšu orijentaciju kod čitanja deklaracija i predodžbu o tome koliko čega treba odrasla osoba, vrijede sljedeće preporučene količine:
• dnevni unos masti bi trebao biti između 20 % i 35 %,
• dnevni unos ugljikohidrata bi trebao biti između 45 % i 65 %,
• dnevni unos bjelančevina bi trebao biti između 10 % i 35 %,
• dnevni unos vlakana bi trebao biti najmanje 25 g na dan,
• dnevni unos natrija bi trebao biti do 2 g odnosno do 5 g soli na dan.
„Važnost informacija koje donosi nutritivna deklaracija trebala bi imati direktan utjecaj na naš izbor hrane, odnosno na naše prehrambene navike, pa samim time i na naše zdravlje. U tom pogledu, iznimno je važno educirati naše građane o razumijevanju nutritivne deklaracije s jedne strane, ali i naše proizvođače hrane o pravilnom izračunu nutritivnih vrijednosti hrane koju oni navode na nutritivnoj deklaraciji. Upravo u ovom drugom dodatno može pomoći „Vodič za prehrambeni sektor: Kako izračunati hranjive vrijednosti hrane“, koji je nastao kao rezultat projekta Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a FAO/INFOODS još 2017. godine, u kojem je sudjelovao i današnji HAPIH.”
Saznajte više na EU bira sigurnu hranu.
Sadržaj nastao u suradnji s partnerima EFSA i HAPiH prema najvišim uredničkim standardima RTL Digitala.
