Za Željka Bebeka kažu da je istinska živuća glazbena legenda. Njegov profesionalni put notnim stazama započeo je 1965. godine. Neizbrisiv trag na glazbenoj sceni ostavio je dok je bio član Bijelog dugmeta od 1974. do 1984. godine, a kritičari taj period označavaju kao najbolji za taj bend.
Nakon toga, Željko je ostvario iznimno uspješnu solo karijeru. Samostalno je objavio 13 studijski albuma, a njegovi najveći hitovi objedinjeni su na posebnom izdanju "Antologija / Bebek / 40 godina". Prošlu godinu obilježila je Željkova turneja na kojoj je promovirao album "Ono nešto naše", a 2019. nastavio je istim glazbenim žarom i tempom puneći i najveće koncerte dvorane diljem Hrvatske.
NET.HR: Za 21.12. najavljen je vaš veliki koncertni spektakl u Spaladium Areni. Kojim povodom?BEBEK: Taj koncert predstavlja završetak moje ovogodišnje turneje. Želio sam da bude veličanstven i zato sam izabrao Split koji je zaista poseban u adventsko vrijeme. Svoj prošli koncert održao sam u manjoj dvorani, pa je bilo puno nezadovoljnih ljudi koji su ostali bez svojih karata. Odlučio sam da im se iskupim tako što ovaj put nastupam u Spaladium Areni u puno većem prostoru.
NET.HR: Vi ste posebno emocionalno vezani za Split. Pričajte mi malo o tome, molim vas.BEBEK: Da, to je istina. Volim Dalmaciju i Split. To je bio prvi grad na moru kojeg sam posjetio kao mali dječak. Od tada sam svake godine tamo. Ostvario sam i svoj dječji san kada sam prije dvadesetak godina kupio brod kojeg sam nazvao Pahuljica. Nalazi se na splitskom Špinutu, a moja obitelj i ja veliki dio godine provodimo u tom prelijepom gradu podno Marjana i okolnim otocima. Također, volim narav Splićana, taj jedan njihov duh koji je neoboriv. Uvijek su nasmijani, pa čak i kada su ljuti ili neraspoloženi. Imaju nekakav direktan odnos jedni prema drugima. Radi toga se u Splitu osjećam jako ugodno. To je jedan svjetski grad i na neki način nalazi se u samom centru Jadrana i županije. Tu svoju ljubav prema Splitu prenio sam i na moju djecu koja ga obožavaju. Od kada su se rodili, svake godine dolaze tamo. Već godinu i pol nisam nastupao u Splitu, pa zato želim da koncert 21.12. bude jedan lijep ponovni susret i da u tome moja publika i ja jako uživamo.
NET.HR: Što publika može očekivati od vas?BEBEK: Imam tu sreću da nisam svoju publiku nikad iznevjerio, pa neću ni ovaj put. Moram reći da je zapravo moj repertoar, u biti, produkt želja ljudi koji me dolaze slušati. Dakle, oni svi znaju da ću izvesti i pjesme iz 70-ih, 80-ih, i one najnovije. Posebno sam sretan što danas imam jedan novi lijepi uzlet i vrhunac u karijeri s krasnim pjesmama koje publika obožava za koje sam dobio i dva Porina i tri Cesarice. Dakle, imam i priznanja od stručnjaka koji prate rad umjetnika. S njima se nekako želim pohvaliti zato što i publika voli kada je njihov pjevač nagrađen nekakvim priznanjem. Te nagrade su mi uručene upravo u Splitu.
Željko Bebek i sin Zvonimir, foto: Damira Kalajzić
NET.HR: Jeste li možda pripremili neka iznenađenja za publiku?BEBEK: Ako vam kažem, neće biti iznenađenje! No, mogu vam otkriti da ću nastupiti s proširenim bendom, pa tako imamo i gudače te soliste na puhačkim instrumentima. Moj najdraži gost tu večer bit će moj sin Zvonimir koji će prvi put nastupiti u Splitu. On ima 16 i pol godina i najmlađi je u bendu. Neizmjerno voli to što sa svojim ocem radi na pozornici i znam da ga publika obožava, posebno ona tinejdžerska. Sjajan je gitarist i sigurno će svi koji dođu na koncert biti zadovoljni.
NET.HR: Profesionalnu karijeru započeli ste 1965. godine. Što vas motivira da dan-danas nastupate?BEBEK: Motiviraju me sva ta iskustva od samog početka bavljenja glazbom, posebice kada su učestali nastupi pred publikom, onda sam na neki način postao inficiran s time, tom ljepotom kontakta publike i izvođača s pozornice. I ne možeš se lako skinuti! Uvjet da ostaneš na pozornici jest da si minimalno uspješan. Dakako, što si uspješniji - to si bolji. I tako sam od tih svojih ranih koraka još u vrijeme kad sam bio na početku pravnog studija nakon gimnazije naviknut na pozornicu i sretan sam čovjek što mi se ostvarilo da cijeli život budem vezan uz glazbu i pjevanje. To je odredilo i moj život, tako da ne živim na uobičajeni način, niti radim od sedam do tri, niti idem spavati u 22 sata do pet ujutro, niti imam redovne obroke kod kuće itd. Sve je vezano uz putovanja pa je to jedan lijepi cilj kroz koji živiš cijeli život.
NET.HR: Opisuju vas kao jednu od najvažnijih i najutjecajnijih osoba glazbene scene bivše Jugoslavije. Što vi na to kažete?BEBEK: Ja mislim da su zaista u pravu i uživam u tome. U sebi sam kreirao jednu ličnost koja stoji pred publikom. Posložio sam stvari u životu tako što sam zapravo jedan čovjek koji živi između nastupa i obaveza prema raznim medijima. Moram priznati da je to teško, no kad se navikneš i kad ti se to sviđa, onda je zapravo užitak. Zato moram reći da sam ponekad iznenađen kada neki moji kolege i kolegice kažu da je to vrlo naporno, jako teško i iznimno odgovorno. Ja mislim da je ovo prekrasna zabava u koju kad uđeš s malo talenta, puno rada i velikom količinom mašte, onda zapravo živiš jedan život s nešto više mogućnosti nego uobičajeni.
NET.HR: U jednom intervjuu izjavili ste da ste oduvijek znali da je glazba vaš put, no da niste sanjali veliku karijeru. Prokomentirajte mi to malo, molim vas.BEBEK: Kada kao dijete shvatiš da te glazba raduje, da ti je lijepo slušati neki program na radiju koji pušta različite pjesme i kad u njima pronađeš nešto što se tebi posebno sviđa, onda si na neki način već vezan za glazbu. Cijeli život ćeš je tražiti na radiju, televiziji ili uživo. Kao dijete bio sam fasciniran s glazbom i postao sam svjestan da je to moja velika osnovna sreća i vrlo lako sam pošao na taj put glazbenika s nekim instrumentima poput usne harmonike, mandoline ili gitare. Ubrzo sam otkrio i da mogu pjevati. Osim te fascinacije s glazbom, moraš u svojoj mašti razviti neke posebne želje.
Foto: Damira Kalajzić
A moja je bila da ne sjedim ispred radio-aparata i da slušam glazbu, već da se popnem na pozornicu i da je probam stvarati, emitirati te da činim zadovoljstvo drugima koji su shvatili da im je lijepo slušati glazbu. To je zapravo odredilo moj put i prije nego što sam bio svjestan da sam već duboko inficiran i glazbom i medijima. Moram reći da nisam baš bio toliko hrabar da mogu svojoj mašti pustiti na volju i reći da ću biti cijeli život zvijezda i da ću živjeti s glazbom i od glazbe.
Međutim, meni je to uspjelo zato što sam osluškivao i druga mišljenja. Pošlo mi je za rukom na nekakav način biti blizak sa svima onima za koje želim da me slušaju i to je onda zapravo odredilo moj put, karijeru i budućnost. Ali evo na moju sreću, uspio sam vrlo dugo ostati na pozornici i još se uvijek od mene očekuje što ću to novo otpjevati u budućnosti. U glavnom, uvijek sam vezan za publiku i evo sretan sam da sa 74 godine još uvijek zračim energijom i snagom, a hvala Bogu i zdravljem.
NET.HR: Što je s onom rokerskom maksimom "sex, drugs, rock'n'roll". Je li vas to sve mimoišlo ili ste imali i tu burnu fazu?BEBEK: Na neki način sam imao i burniju fazu u životu, ali ja spadam u one koji, na sreću, nikada nisu okusili drogu, tako da je "sex, drugs and rock'n'roll" u mojoj inačici bio "sex and rock'n'roll". Mislim da sam sretnik i da sam na taj način sačuvao onu količinu zdravlja koju sam od Boga dobio i zato u ovom vremenu kada sam gotov s time, kada imam četvero djece i isto toliko unučadi ipak na pozornici djelujem uvijek svježe i moćno i mislim da je to ono što nekako svi na meni primijete. Kada siđem s bine, skoro svi se pitaju "Vau, otkud mu energija i snaga?".
NET.HR: A zaista, otkud vam tolika nepresušna energija? Koja je tajna vašeg mladolikog izgleda?BEBEK: Male poroke poput duhana, alkohola i slično ostavio sam na vrijeme. Kad se čovjek u mladosti brzo obnavlja od otrova, umora i bolesti, o tome previše ne razmišlja. No, kad su nastupile ozbiljnije godine, shvatio sam da ako hoću i dalje ostati na pozornici ne bih trebao pušiti cigarete. Prije 17 godina zgužvao sam zadnju kutiju cigareta koju sam imao u ruci i rekao sam si "E, sad je bilo dosta". Jako volim viski i vrlo često sam običavao provesti vrijeme uz Jack Daniel's i razna društva. Nekoć sam čak smatran zaštitnim licem tog branda, jer sam o njemu skoro stalno pričao i konzumirao sam ga s velikim užitkom, čak sam nagovarao svoju ekipu da uvijek popijemo cijelu bocu. Nikada nismo pili iz čaša.
Alkohol jako podigne raspoloženje, čak i energiju, no u jednom trenutku osjetio sam da mi period obnove organizma za neke naredne napore počinje trajati sve duže. Primjerice, dva do tri koncerta u nizu od njih deset mogao sam odlično otpjevati, no peti ili šesti ne bih to uspio niti blizu odraditi tako dobro kao te prve. Zbog toga, sada bocu Jack Daniel'sa s užitkom gledam doma i više mi ne treba.
Željko Bebek i sin Zvonimir, foto: Damira Kalajzić
Zadržao sam se samo na onome što mi čini dobro, a to je čaša bijelog vina uz ručak. Cigarete i alkohol su dva porokića koja sam s užitkom maknuo od sebe kako bih u ovim godinama uvijek mogao biti svjež na pozornici. Naravno, i nutricionist mi tu jako pomaže. Pronašao sam svoj način održavanja idealne težine uz zdravu prehranu koja se temelji na konzumaciji velike količine ribe, povrća i voća te fizičkoj aktivnosti. Intenzivno skijam u vrijeme snijega, jako volim plivanje i biciklizam, a ponekad znam otići i u teretanu.
NET.HR: Ubrzo slavite 74. rođendan. Imate li kakvih želja? Jeste li vi sretan čovjek?BEBEK: Zvuči nekako prepotentno kada kažem da sam sretan čovjek, ali kada sve zaokružim, u prosjeku živio sam uvijek zadovoljniji nego što sam mislio da ću biti i sretniji nego što sam maštao da ću biti. A neke stvari koje nisu lijepe volim zatvoriti u "ladicu" i ne dirati ih, niti pričati o njima. Imam puno razloga da kažem da sam zapravo najsretniji čovjek na svijetu: zdrav sam, imam divnu obitelj, glazbu i još uvijek sam na famoznim turnejama koje si osiguravam svake godine.
NET.HR: Između vas i supruge Ružice je 34 godine razlike. Stvara li vam to ikada probleme u braku?BEBEK: Ne stvara nam to probleme. Imamo lijepu i skladnu obitelj. Vjerojatno smo najzaljubljeniji par na hrvatskoj javnoj sceni.
NET.HR: Koji je vaš recept za uspješan brak?BEBEK: Među partnerima mora stalno postojati bliskost. Ljubav je na početku uvijek vrela, ali sve je podložno hlađenju, pa se neke stvari moraju podgrijavati. To je vrlo lako samo ne smiješ štedjeti na riječima, zagrljajima i poljupcima. Sreća se ostvaruje i na daleko, kada ljudi nisu blizu. Ali Ružica i ja imamo tu jednu dodatnu bliskost zato što je ona ušla i u ovaj moj posao. Tako da sve ovo što se tiče pozornice držim ja, a ona je zadužena za sve izvan nje. Savršeno smo organizirani i nas dvoje činimo jednu cjelinu. To nas fizički stalno drži zajedno. Neizmjerna je sreća kad si stalno uz osobu koju voliš i kad s njom zajedno radiš uspješan posao.
NET.HR: Imate četvero unučadi. Kakav je Željko Bebek kao djed?BEBEK: To je dosta teško pitanje jer publika uvijek očekuje da sam sjajan i u toj ulozi. Mogu reći da zaista nisam konvencionalni djed, jer nemam to raspoloživo vrijeme i slobodu kada s unucima za ruku mogu hodati po Maksimiru ili negdje drugo radi svih silnih poslovnih obaveza. No, mi smo u srcu i duši jako bliski i vrlo često smo zajedno, svi se rođendani redovito slave i sl. Unuci mi često dolaze na koncerte u Zagrebu i najbliže su pozornici. Na moj posljednji nastup u Koncertnoj dvorani Lisinski, svi četvero su došli. Moja najmlađa unučica koja ima tri godine bila je zapravo u jednom trenutku kao da je sama na koncertu. Stajala je direktno ispred mene i to je jedna krasna slika koju imam u svom sjećanju. To su neke intimne fotografije, nešto neopisivo lijepo i kad god se sjetim zgodica s mojim unucima koji me bodre na koncertima, osjećam se izvrsno.
