Zagrepčanka Vanna Bojović je, nesumnjivo, jedna od onih osoba koja kada krene u društvu pričati svoje anegdote, svi ušute i hipnotizirano ju gledaju. Što i ne čudi, jer je 31-godišnjakinja do sada posjetila čak 147 države svijeta, a svoje doživljaje mogla bi prepričavati u nedogled. I nas je zanimalo kako je krenula u svoju putoholičarsku avanturu, koje su zemlje u koje se stalno vraća i zbog čega, što je najneobičnije što je ikada jela i je li ju ikada bilo strah samu putovati. Zanimale su nas i praktične stvari, pa smo Vannu zatražili da s nama podijeli svoj recept za što brži oporavak od jet lega.
Od kuda datira ljubav prema putovanjima? Koje je vaše prvo putovanje u životu? Kako je sve počelo, što je bio triger?
Moja prva putovanja počela su već u ranim školskim danima s nekih 7-8 godina. Bavila sam se Akrobatskim rock ‘n’ rollom te putovala nekoliko puta mjesečno na natjecanja izvan Hrvatske bez roditelja te samo s klubom, trenerima i ostalim kolegama plesačima. Već tada su život u koferu, kao i izbivanja iz regularnog života u Zagrebu postali normalna i uobičajena stvar za mene te kada sam u ranim dvadesetima završila sa sportskom karijerom, većinu energije sam usmjerila na putovanja i na lifestyle koji danas živim. Taj lifestyle se naravno već nekoliko puta promijenio, počevši sa životom u Rusiji za vrijeme studentske razmjene, preko poslova turističkog pratitelja pa sve do današnjeg posla content creatora koji mi pruža rad na društvenim mrežama. Svaki od tih razdoblja života bio je drugačiji, ali je zajedničko da su u svakom od njih putovanja bila prioritet te je to neka konstanta koja se nije nikad mijenjala.
Što je to što vas vuče da dalje putujete? Kako se osjećate u dalekim zemljama, gdje sve drugačije miriši, drugačiji je zrak, boje, nebo, okusi? Koliko je drugačija Vanna u inozemstvu i Vanna u Zagrebu?
Što je vuklo nekadašnju Vannu dalje, dok su putovanja bila hobi, je vjerojatno pronalazak sličnih ljudi poput mene svugdje po svijetu. S istim mindsetom, željama te istim načinom života. Danas kad sam konačno najljepši hobi na svijetu pretvorila u posao i kad su ti ljudi koje sam tražila dio mog života i bliski prijatelji, vjerojatno me vuče veliki osobno nametnuti cilj da posjetim svaku državu na svijetu te i sama činjenica da svijet nikad ne prestaje – koliko god proputovali, shvaćamo koliko puno toga još nismo vidjeli. Mislim da se Vanna u Zagrebu te Vanna na putu razlikuju u svojim svakodnevnim navikama radi održavanja kvalitetnog životnog balansa. Vanna doma živi mirnije, više vremena provodi na kompjuteru
i posvećena je poslu, sastancima, planiranju, organizaciji i svemu što stoji u pozadini ovog posla. Vanna na putu živi potpuni kaos koji uključuje svakodnevno brzo kretanje, mijenjanje različitih vremenskih zona, ne boraveći često niti dva uzastopna noćenja na jednom mjestu, konstantno pakiranje i raspakiravanje te prilagođavanje raznim situacijama, ponekad i životu po nekoliko dana bez signala, provodeći puno vremena u prirodi. Mislim da je ta kombinacija backpackera na putu i poduzetnice u
Zagrebu sklop dvije verzije mene koje me čine jednom kompletnom osobom koja danas jesam. Definitivno nisam na baterije kao što ljudi misle gledajući moje društvene mreže nego volim i pošteno odmoriti nakon svakog putovanja.
Do sada ste obišli 147 država svijeta…koliko ste godišnje u prosjeku na putu? Odnosno, koliko ste u Zagrebu? U opisu profila vam piše da ste Full Time Croatian Traveller – što to za vas znači?
Upravo tako, do sada sam obišla 147 država te je tu brojku zaokružila Australija iz koje sam se nedavno vratila. Kažem zaokružila bez obzira na to što ova brojka ne izgleda okruglo jer upravo u trenutku kad sam sletjela u Australiju, ispred mene je ostalo još 50 država za posjetiti. Ta brojka me čak i prepala jer vrijeme leti dok radite što volite, a ja i dalje toliko uživam u procesu da ne želim da taj kraj dođe uskoro. Makar je svaki kraj novi početak, i ne sumnjam da će nakon toga slijediti neka nova priča koja će također uključivati putovanja u nekom obliku. Full time traveller za mene osobno znači da živim od toga što putujem te da je to moj posao, ili kako bi stranci rekli “I travel for a living”. To ne znači da putujem 365 dana u godini bez prestanka, niti da nemam bazu. U prosjeku putujem pola od toga, mjesec dana sam na putu, mjesec u Zagrebu za svu birokraciju, posao i sve one obaveze koje ostanu u pozadini, ne objavljene na društvenim mrežama. No bilo je trenutaka u životu kad sam na put odlazila i po 3-4 mjeseca u komadu te ne mogu garantirati da se ponovno, s dobrom organizacijom svega unaprijed bez obzira na količinu obaveza danas, to neće ponoviti. Nadam se da jednom hoće i potencijalno već vidim
destinacije za to.
Kako planirate putovanja i kojim principom birate lokaciju ? Koliko vremena vam treba za logistiku?
Puno manje nego ljudi misle i puno kraće nego je nekad trebalo. S količinom proputovanih država dolazi i iskustvo, nisu to samo kvačice ili brojke koje označavate na svojoj karti svijeta. Svakim poznanstvom na putu stječete nove kontakte, nove ideje i sve to vam pomaže u organizaciji nekog sljedećeg putovanja. Meni osobno pomažu i prethodni poslovi u turizmu gdje sam se godinama poslovno oblikovala te svakako imaju značaj u ovome što radim danas. Također volim na put odlaziti po principu “go with the flow” i vidjeti gdje će me put odvestite s kartom u jednom smjeru, dok za neke zahtjevne destinacije, ratne zone i slično ne putujem na takav način. Takve destinacije ipak zahtije vaju puno više pripreme radi sigurnosti,
koja mi je koliko god tako ne izgleda po mojim društvenim mrežama, uvijek na prvom mjestu. Pogotovo danas u ranim tridesetima.
S kim najviše volite putovati? Kako vam je putovati samoj? Kako je bilo putovati s mamom?
Mislim da sam godinama bila netko tko je zagovarao solo putovanja i nspirirao ljude da ne čekaju druge, nego da krenu sami. To je najveći izlazak iz comfort zone koji bi svatko trebao isprobati i osjetiti bar jednom u životu. Danas, nakon 147 posjećenih država, volim imati društvo na putu te smatram da je ljepše sve to s nekim podijeliti. Međutim, danas
svi ti ljudi s kojima to dijelim su rezultat nekadašnjih solo putovanja na kojima sam ih upoznala. Sve to povezuje jedno drugo i upravo iz tog razloga se ne mogu odlučiti isključivo samo za jedno od njih. Putovanja solo ili putovanja u društvu su po meni oboje potrebni jednom putniku, samo svaki od njih za neku drugu fazu života u kojoj se osoba u tom trenutku nalazi.
S mamom je bilo zanimljivo, lijepo, ali i neobično. Povesti mamu sa sobom na kontinent od kojeg najviše strepi kad sam sama je bilo jedno potpuno novo iskustvo. Bez obzira na to što ju nisam povela na svoje klasično backpackersko putovanje, već putovanje kruzerom koje je ipak na nekoj višoj razini komocije, svejedno smo imali svakakve različite situacije jer Afrika je na kraju uvijek Afrika. I uvijek se to osjeti i upravo to je i njezina čar, bez obzira koju vrstu prijevoza ili komfornog smještaja odabrali. Mami se svidjela Afrika, a ja sam sretna da sam neka iskustva poput safarija uspjela doživjeti ovog puta zajedno s njom. Također, mislim da nakon ovog putovanja bolje razumije neke situacije na putu. Je li to bolje ili lošije za mene, vidjeti ćemo s vremenom.
Što većinom radite u avionu? Imate neku tajnu protiv jat laga? Kako se s njim nosite? Odajte nam neki trik…
U avionu većinom nastojim spavati, posebno ako se radi o noćnom letu. Jedna od stvari koja mi ide u korist s ovakvim načinom života je to što sam poprilično sitna. Sa svojih 160 cm visine i nešto manje od 50 kila, u ekonomskoj klasi spavam kao da sam u prvoj. Ako ne spavam, a avio kompanija ima dobar internet, onda nekad i radim. Najčešće to budu odgovaranja na pitanja i poruke u inbox koje nisam stigla prethodnih dana. Na to odlazi nezamisliva količina vremena, a ja svakako sa svojim pratiteljima volim biti u komunikaciji. Naravno da je rastom brojki to sve teže, ali takvi dani u avionima su dani za to popraviti i održati taj neki standard odgovaranja koji sam postavila još u početku bavljenja ovim
poslom. Što se jet laga tiče, nema tu puno mudrovanja, treba izdržati cijeli taj dan kad sletite budni pa navečer leći u normalno vrijeme. Moj organizam se već priviknuo na velike razlike vremenskih zona, a i kad putujem na duže staze, imam više vremena da mi se tijelo prilagodi, nego kad putujem na one kraće gdje je full program kao što je to slučaj kad vodim grupe kao pratitelj putovanja.
Pakiranje kofera….koliko vam treba? Koliko se promijenio vaš način pakiranja kofera u početku putovanja, u odnosu na danas? Što je uvijek u vašoj kozmetičkoj torbici?
Većinom putujem s ruksakom ili s malim cabin koferom, a nekad i s kombinacijom tog dvoje ako se radi o dužem putovanju i ako uvjeti to dozvoljavaju. Volim stvari imati pod kontrolom, biti brza kad sletim i ne gubiti vrijeme pa tako vrlo rijetko predam svoju prtljagu. Način pakiranja se mijenjao s godinama naravno, ali mijenja se i sad s obzirom na destinaciju.
Glavno pravilo koje imam na umu dok se pakiram, je da što god ponesem ću sama morati tegliti na leđima kroz sve te kilometre. U svojoj kozmetičkoj torbici nosim sve što jednoj prosječnoj ženi treba za osnovnu higijenu. Samo u malim pakiranjima jer po putu u većim gradovima uvijek to mogu nadopuniti ako zatreba. Također dobar SPF je must jer se većinom cijelu godinu krećem po ljetnim destinacijama. Koristim Heliocare koji preporučuju svjetski dermatolozi, a kao njihov ambasador sam postala pravi hodajući dokaz koliko je dobar s obzirom na to kako mi koža izgleda nakon skoro cijele godine izložene najjačem suncu. Uz svu tekuću kozmetiku, vlažne maramice su također obavezne u mom ruksaku, pogotovo na destinacijama u kojima niste baš u svakom trenutku okruženi vodom, kao i u onima gdje radi nedostataka iste, vodu koristite samo onda kad stvarno morate.
Što je prvo što radite kada sletite u stranu zemlju?
Promijenim nešto gotovine, saznam kako najpovoljnije i jednostavnije doći do smještaja i kupim sim karticu za bolje snalaženje i komunikaciju. U zadnjih godinu dana je kupovinu fizičke sim kartice, zamijenila aktivacija esima koji danas postaju lakši i povoljniji za korištenje, ovisno od države do države. Vremena se mijenjaju pa samim time i tehnologija i komunikacija. A to uvelike također utječe i na jednog putnika ili turista te njegove navike na putovanjima.
Kojim ključem birate mjesto gdje ćete noćiti? Koji je najskuplji smještaj u kojem ste bili ( i gdje), a koji najjeftiniji ( i gdje) ? Koje je najčudnije mjesto gdje ste noćili?
Mogu spavati bilo gdje i nakon proputovanih pola svijeta, to je talent koji sam definitivno magistrirala. Kroz život sam većinom spavala po hostelima jer sam imala manje budžete, a danas to ovisi o državi u koju putujem te njezinom standardu. U gradovima poput Singapura ću i dalje odabrati hostel s obzirom na visoke cijene, dok ću na primjer u Iranu svaku noć uzeti vlastitu sobu s privatnom kupaonicom. Najjeftiniji smještaj u kojem sam spavala je bio oko 5-10 dolara koliko sam u prosjeku plaćala svoja noćenja boraveći u Aziji nekoliko mjeseci, dok sam na istom tom putovanju se nekoliko puta guštala u hotelima i vilama na Baliju koje koštaju u prosjeku 500-1000 eur za noćenje. S tim smještajnim kapacitetima sam imala suradnje te smo prijateljica i ja kreirali sadržaj za njihove mreže nekoliko dana, a također ih reklamirale i na našim profilima. Najčudnije mjesto je teško izdvojiti, ali znam da su me noćenja preko platforme Couchsurfinga gdje koje možete besplatno spavati kod lokalnih ljudi u kući dovela do nevjerojatnih priča i iskustava diljem svijeta. Couchsurfing rijetko koristim u velikim gradovima i mjestima gdje je lako pronaći smještaj, nego više u onima gdje to neće biti samo besplatno noćenje, a jedno cijelo iskustvo upoznavanja nove zanimljive kulture i potpuno drugačijeg života od onog na koji smo mi naviknuli.
Koje je najopasnije mjesto gdje ste bili? Jeste li se susreli ikada s pljačkama…ili nekim drugim neugodnim situacijama? Je li vas ikada bilo strah da ste požalili što se otputovali na određenu destinaciju?
Ako pitamo CHAT GPT koje su najopasnije države na svijetu, od njih 10 nabrojanih, za sad sam posjetila Afganistan, Južni Sudan, Somaliju, Centralnoafričku republiku, Irak i Honduras. U niti jednoj od njih nisam imala problema. Jednom sam doživjela neugodnu situaciju i to u državi koja vjerojatno ne bi bila niti u prvih 30 na ovoj listi. To je samo dokaz da je
svaka destinacija, svako iskustvo i svako putovanje veoma subjektivno te da se moramo paziti gdje god da jesmo. Određena doza straha je poželjna jer sa sobom nosi veći oprez i bolju pripremu koju ta država zahtjeva. Ponašanje prema pravilima te informiranost o destinaciji smanjuju rizik, koji naravno i dalje postoji te treba biti svjestan gdje se putuje. Iz destinacija u kojima se vode sukobi sam se vratila s najviše emocija i izuzetno sam zahvalna što sam imala priliku ih doživjeti drugačije nego ih prikazuju mediji. Sve prikazano u medijima je najčešće istina, ali postoji i druga, ljepša strana koja nije uvijek u prvom planu prikazana kad se spominju te države.
Koja vas je destinacija doslovno oborila s nogu, i zašto?
Teško mi je ograničiti izbor na samo jednu destinaciju jer na svakom dijelu svijeta volim nešto drugo. Volim atmosferu Južne Amerike, volim arhitekturu Centralne Azije, volim lakoću putovanja Jugoistočnom Azijom te volim različitost i šokantnost koju donose Afrika i njezina razna plemena koje sam posjetila. Danas nakon toliko proputovanog mislim da ne obaraju
destinacije s nogu, već određeni trenutci i situacije. Oni mali, a posebni kojih se na kraju sjećamo zauvijek i koji svi zajedno kad ih skupimo čine jednu cjelovitu priču i maksimalno ispunjen život prepun različitih uspomena sa svih krajeva svijeta.
Često se vraćate na Tajland, što vam je najposebnije tamo?
Na Tajland se vraćam vodeći grupe Hrvata nekoliko puta godišnje, dok sam u privatnom aranžmanu bila samo jednom, ali punih mjesec dana. Tajland je odličan sklop svega što jedna osoba kao turist može poželjeti. Tropsku klimu i ljeto za vrijeme naše hrvatske zime, miks dobre hrane, fantastične arhitekture, zanimljive kulture, izuzetno srdačnog stanovništva, atraktivnog noćnog života, a i najljepših plaža kao s reklama. Glavni grad Tajlanda, Bangkok je istovremeno toliko kaotičan, aktivan i zanimljiv, da bih u njemu mogla ostati živjeti. Ionako se već u nekim njegovim kvartovima koje posjećujem često osjećam kao doma, a imam i posebnu ljubav prema gradovima koji žive 24/7 bez
prestanka.
Koja vam je svjetska hrana najbolja (i zašto), a koju nikako niste mogli prihvatiti? Najbizarnije što ste jeli, pili?
Da putujem radi hrane, ne bih se maknula dalje od Europe jer su mi najdraže svjetske kuhinje talijanska i španjolska tako da se ne smatram velikim gurmanom. Nakon ovih europskih, slijedile bi meksička, japanska jer volim dobar suši, a i volim pojesti američki fast food. Bitno je naglasiti da neka svjetska jela prilagođena nama u Europi u restoranima nemaju veze s onim što nas dočeka u toj državi. Za to je dobar primjer Kina čiju hranu ovdje obožavam, dok putujući Kinom nisam baš veliki fan tih istih jela. Što se tiče gastronomskih eksperimenata, mislim da je najčudnije jelo koje sam pojela bio škorpion. A još zanimljivije od toga je da uopće nije bio loš.
Zarađujete od travel influencinga…koliko vam vremena u danu odlazi na posao?
Raditi za sebe znači raditi bez fiksnog rasporeda i osobno mi je to jedna od većih prednosti ovog posla s obzirom na to da ne volim okvire niti fiksno propisane stvari. Ponekad kad treba zapeti, ne odvajam se od posla i radim puno više nego sam radila na 9-5 poslu u uredu, dok u mirnijim danima si mogu dozvoliti da odradim samo najbitnije stvari. Kao netko tko stvara
sadržaj na društvenim mrežama te kome su putovanja posao, moram priznati da mozak ponekad radi i podsvjesno te dolazi do nekih ideja čak i onda kad to ne bi trebao. Što se u mom poslu smatra poslom, a što običnim danom na putovanju, teško je podvući granicu. Možda je upravo zbog toga to najljepši posao koji sam u trenutnoj fazi života mogla izabrati.
Osjećate li ikada nostalgiju za Zagrebom? Nedostaje li vam obitelj, prijatelji? Koliko se puta čujete s njima tijekom putovanja? Što prvo radite kada dođete u Zagreb?
Rijetko osjećam nostalgiju za Zagrebom, ali često se zaželim svog doma i svoje rutine koju tamo imam, pogotovo u nekim težim danima na putu. S prijateljima i obitelji sam izgradila nevjerojatni odnos da rijetko mogu osjetiti moje izbivanje iz Hrvatske, koliko god daleko u tom trenutku bila. Čujemo se konstantno s pomoću današnje tehnologije, a specifičnost posla koji radim mi daje maksimalnu slobodu kreiranja svog rasporeda i slobodnog vremena kad sam u Zagrebu, tako da smatram da imam dovoljno vremena za međuljudske odnose koji su mi izuzetno bitni. Nekoliko dugogodišnjih prijatelja danas već smatram obitelji i oni su mi zajedno s mojom obitelji, najveća podrška u ovom što radim.
Koja je prva sljedeća destinacija gdje putujete?
Kod mene se ovo ne zna do zadnjeg trenutka, bez obzira što uvijek postoji neki okvirni plan. Volim promjene pa rijetko dva putovanja za redom odem na isti kontinent. S obzirom da sam se trenutno vratila s putovanja Pacifikom koje je uključivalo more i potpuno izolirane države s rajskim plažama, mislim da ću napraviti neki preokret i posjetiti nešto drugačije od
toga, nešto čega sam se zaželjela. Svi moji pratitelji vjerojatno znaju koji kontinent bi to mogao biti, jer znaju gdje mi je još najviše država ostalo neposjećeno. Držimo palčeve da se planovi ne promjene.
