Jedan od najpoznatijih srpskih glazbenika rođen je upravo u Hrvatskoj, iako ovdje nikad nije živio: "'Rođen sam u Hrvatskoj, u Bjelovaru, stjecajem okolnosti, jer se moja majka porodila prilikom posjeta baki u Grubišnom polju. Tamo nisam nikada živio, ali prvi put sam u tom kraju svirao kad mi je bilo 18 godina, pa drugi put, i tada sam shvatio da me ti ljudi doživljavaju kao sugrađanina", ispričao je Bajaga jednom prilikom.

Ljubav prema glazbi naslijedio je upravo od majke. Ona mu je kupila prvi gramofon još dok je bio dječak, a njegova prva ploča bio je Tom Jones. Nakn toga je sam sebi kupio prvu ploču - i to Jimmyja Hendrixa, no ne zato što ga je volio slušati, nego zato što mu se svidjela njegova kosa i gitara. Glazba mu je bila prva ljubav, a i kako je često znao izjaviti - njegov otac, pilot i vojni časnik, imao je za njega samo jednu molbu - da ne krene njegovim stopama.

O svojim počecima Bajaga govori ovako: "Bilo je to u osmom razredu osnovne škole, kada sam počeo svirati gitaru. Okupljali smo se ispred zgrade u Zemunu, gdje sam i išao u školu. Okupljali su se razni gitaristi pa sam ja išao i kupio od njih fore, a poslije sam imao neke bendove, amaterske, dok nisam počeo svirati u Čorbi. Kad sam ušao u bend, imao sam gitaru Gibson koja je bila dobra, ali u lošem stanju i ćale mi je posudio novac da kupim Les Paula, kojeg i danas imam, ali ga ne nosim toliko na svirke. A meni je tad kao klincu bilo važno da mu od prvih svirki, čim skupim lovu, vratim, iako on nije tražio, da pokažem svojima doma da nešto ozbiljno radim", govorio je skromno.

Malo ljudi zna da je Bajaga morao "smišljati toplu vodu" samo kako bi mogao svirati s Ribljom Čorbom, bendom u kojem je svirao prije nego što je okupio svoje "Instruktore". Ono što mu je palo napamet jest da upiše fakultet, ali ne bilo kakav - nego nuklearnu fiziku: "To je bilo čisto iz tehničkih razloga, ja sam počeo tada svirati u Ribljoj Čorbi i nisam mislio tada nešto studirati. Tada se moglo odgoditi vojsku do 27. godine i onda ste morali upisati neki fakulteti. To je zaista bilo smiješno, zato što nuklearnu fiziku nitko nije htio upisati. Bilo je 20 slobodnih mjesta, a nas šest se prijavilo. Samo jedna djevojka je stvarno došla sa željom da to upiše, a nas petorica smo se prijavili samo da bismo imali potvrdu za vojsku kako bih mogao ići svirati sa Ribljom Čorbom", priznao je pjevač.

"Stvarno me nije zanimala nuklearna fizika. Iz matematike sam bio najslabiji u gimnaziji, bio sam društveni smjer i stvarno nisam bio za prirodne znanosti. Profesor koji nas je dočekao na fakultetu bio je vrlo očajan što nema studenta, krenuo nas je da uvjeravati kako je budućnost u nuklearnoj fizici. Ja nisam mogao zapamtiti predmete kako se zovu, samo sam jedan zapamtio, nuklearnu termodinamiku. Tad sam također htio upisati povijest umjetnosti, pa potom klasičnu povijest. Razmišljao sam onda šta da radim kao profesor povijesti, pa sam na kraju upisao jugoslovensku i svjetsku književnost na Filološkom fakultetu. To sam stvarno htio studirati, ali krenulo je sa Ribljom Čorbom baš ozbiljno i sve manje sam išao na faks", priznao je za Kurir. Dok je bio dio Riblje čorbe, napisao je brojne tekstove koji se nisu uklapali u njihov stil. Zbog toga je odlučio snimiti solo album "Pozitivna geografija", na kojem su mu se pridružili glazbenici koji u tom trenu nisu niti bili svjesni da će uskoro postati članovi grupe "Bajaga i instruktori".

U jednom je trenutku pokojni Dražen Vrdoljak, urednik glazbene scene u popularnom zagrebačkom Kulušiću, tražio od Momčila da okupi bilo kakav bend i dođe svirati. U to vrijeme Bajaga i instruktori još uvijek nisu postojali, a na plakatima po Zagrebu pisalo je da je riječ o gitaristu Riblje čorbe. Koncert se održao 12. travnja 1984. godine, a ubrzo nakon tog, održao se i još jedan koncert te se taj datum uzima i kao službeni početak djelovanja grupe "Bajaga i instruktori".

Ime benda došlo je sasvim slučajno. Naime, u trenutku kad je srpski glazbeni kritičar Peca Popović zvao hitno Bajagu na telefon, ovaj je spavao: "Ja sam spavao poslije neke svirke, a Peca me nije nikako mogao dobiti na telefon, tako da je na plakat stavio ime 'Bajaga i Instruktori pozitivne geografije'. Ja sam bio presretan jer je netko umjesto mene riješio taj problem. Tako je i ostalo, samo smo malo skratili ime", objasnio je Momčilo.

U trenutku kada je upoznao odabranicu svoga srca, bio je jedan od najpopularnijih glazbenika za kojim su vrištale horde djevojaka. Svoju je Emiliju upoznao u autobusu, a vjenčali su se 1989. godine. Zajedno su dobili i dvoje djece - sina Marka i kćer Anđelu.

"Veza kao veza nikada nije bila u iskušenju, ali Emi svakako nije bilo lako. Kad si javna osoba, svakakve stvari o tebi se pojavljuju u medijima. Ema je to stvarno dobro podnijela, naročito tih prvih godina našeg zabavljanja, koje su bile najluđe. Meni je najgluplja fora bila da govorim da nemam djevojku da bi me curice jurile. Ljudi te vole zbog glazbe. Da nisam radio dobre pjesme, ne bi me ni voljeli", rekao je u jednom navratu. Poznat je i po tome što je jedan od rijetkim glazbenika koji nikad nije konzumirao alkohol ili bilo kakve droge: "To nema mnogo veze s poslom, nego s tim kakavi si čovjek. Neki ljudi odu u jednom smjeru, neki u drugom, možda sam ja imao i malo sreće u karijeri da od muzike nisam postao alkoholičar ili narkoman. Ali ne mislim da su nešto veće opasnosti u muzici nego u nekom drugom poslu. Bilo kojim poslom možeš skrenuti", zaključio je glazbenik čije ćemo pjesme slušati još dugo vremena.