Tomislav Marić - ToMa s 18 godina seli u Split gdje upisuje studij Građevinarstva. U Splitu je proveo 4 godine koje su odigrale ključnu ulogu u njegovom životu. Uz studij se priključuje poznatom splitskom duhovnom zboru Mihovil Gospel Choir gdje dvije godine aktivno sudjeluje, piše i nastupa na brojnim glazbenim događanjima u Hrvatskoj.
Glazbenu priču upravo je započeo u Splitu duetom sa splitskom glazbenicom Kristinom Boban pjesmom "Nije grijeh", a nakon toga je uslijedila pjesma "Ljubiš, ali ne voliš" koju je napisao Marko Kutlić.
Godinu dana nakon publici se predstavio novom pjesmom napisanom u suradnji s poznatim švedskim producentskim dvojcem - Adrianom Pupavac i Andreasom Bjorkmanom.
Nakon dvije godine studija diže ruke od šestara i trokuta te se u potpunosti okreće mikrofonu - odluka je to koja je rezultirala selidbom u Zagreb gdje je postao voditelj na regionalnoj televiziji. Pjesmom "Ocean Of Love" predstavio se publici na prošlogodišnjoj Dori. Na Doru se vraća i ove godine gdje će se za prestižnu statuu Dore i hrvatsku pjesmu predstavnicu na Eurosongu 2022. natjecati s pjesmom "In The Darkness", a tim smo povodom razgovarali s ovim multitalentiranim glazbenikom.
NET.HR: ToMa, nevjerojatan je put iza tebe! Iz Žepča si u Split došao na studij Građevine. U Splitu si isprva pjevao duhovnu glazbu, da bi se zatim okušao i u svjetovnoj. Tamo si upoznao sadašnju ženu, odustao od fakulteta i preselio se u Zagreb kako bi u Zagrebu radio kao voditelj. Postoji li bilo trenutak u kojem bi volio vratiti vrijeme i nešto promijeniti?
TOMA: Ako bih odlučio promijeniti neki dio svoje prošlosti, to znači da pristajem mijenjati svoju sadašnjost- a to ne bih nikako. Obožavam svoj život trenutno. Svaki segment mojeg puta koji sam prošao - selidba u Split, fax, posao, zborovi, svirke, selidba u Zagreb pa i sama ženidba na kraju čine ono što ja danas i kako ja živim. Smatram da su sve odluke, bilo dobre ili loše danas moje karakterne crte. Kad sve spojim, mijenjati prošlost bilo bi mijenjati sebe danas, a to je luda odluka.
NET.HR: Duhovna glazba obilježila je velik dio tvog glazbenog puta. U Sarajevu si pjevao na dočeku Pape Franje pred 70.000 ljudi. Kakav je to osjećaj? Može li se to usporediti s pozornicama na kojima pjevaš svjetovnu glazbu?
TOMA: Duhovna glazba je bila i bit će zauvijek dio mene. Tako sam krenuo, to su moji glazbeni temelji, a I životni, i jako držim do toga. Ali, odlučio sam karijeru graditi u drugom smjeru - u svjetovnoj zabavnoj glazbi i toga se držim. Nastup u Sarajevu je onaj koji ću pamtiti dok sam živ. Prekrasno iskustvo i emocija koju još nisam, ali ne znači da neću, iskusiti na svjetovnim pozornicama. Drugačija je to atmosfera, drugačija publika - drugačiji nastup. Pa samim time se ni ne može uspoređivati s drugim nastupima, ali je definitivno jedna od najsvjetlijih točaka mog života.
NET.HR: U jednom si intervjuu rekao kako ti nije cilj proslaviti se kroz duhovnu glazbu. Postoje li u tom slučaju oni koji su u duhovnoj glazbi isključivo zbog profita?
TOMA: Iskreno, ne vjerujem. Teško je opstati u toj glazbi zbog profita. To ljudi osjete. Duhovnu glazbu smatram molitvom i držim je svojom, osobnom i privatnom. Pa neka tako i ostane.
NET.HR: Kacigu na glavi na Građevini odlučio si zamijeniti mikrofonom u ruci - na Z1 televiziji. U taj si posao ušao, takoreći, bez ikakvog iskustva. Što ti je bilo najizazovnije u voditeljskoj ulozi?
TOMA: Ogromna i iznenadna promjena u mom životu. Najteže je bilo shvatiti svijet politike o kojemu sam svakodnevno pričao, izvještavao i koji sam takoreći živio. Ali, kad se jednom sve sastavilo u mojoj glavi bilo je jednostavno.
NET.HR: Je li ti se kada dogodilo da si zaboravio tekst, krivo izgovorio ime gosta ili slično? Kako se snađeš u takvoj situaciji?
TOMA: Bilo je svakakvih situacija, bolje da ih se ne prisjećam. Možda mi je i najzahtjevnije bilo voditi prvu emisiju kad još nisam vladao situacijom pa je nekako emisija zavladala mnome, umjesto obrnuto. Ali, to se iskustvom sve riješilo. S druge strane pak, bilo je situacija gdje sam se smijao u eteru da više nisam mogao pričati niti voditi pa se išlo na reklame. Sve je to dio live programa.
NET.HR: Što ti u Zagrebu najviše nedostaje iz Splita i iz Žepča?
TOMA: Zagreb je drugi svijet, apsolutno. Kad sam iz Žepča došao u Split, doživio sam ogromnu promjenu zbog veličine grada, ali i odvojetnosti od obitelji i samostalnosti po prvi put. Svi studenti znaju o čemu pričam. No, na to sam se naviknuo. Volim biti samostalan i volim biti direktor svojeg svemira. S druge strane, dolazak u Zagreb je opet bio ognormna stepenica prema gore jer je način života različit u odnosu na Split. Sve je brže, dinamičnije..
Trebalo mi je dosta vremena da izbacim fjaku iz glazbe i uđem u petu brzinu kojom Zagreb živi. Ali, evo sad nakon dvije godine mogu reći da sam ovdje najsretniji i najzadovoljniji. Što se tiče stvari koje mi nedostaju - blizina obitelji i prijatelja. Žao mi je što se ne mogu nakon posla zaletjeti do doma i ručati s obitelji, popiti piće s prijateljima koje sam ostavio u Žepču i Splitu.
NET.HR: Nakon televizije, prešao si na radio. Koliko ti je televizijsko iskustvo pomoglo u radijskom poslu? Je li izazovnije biti radijski ili televizijski voditelj?
TOMA: Posao na radiju mi je ipak srcu draži. Okružen sam glazbom, atmosfera je samim time opuštenija. Najviše volim što ne moram brinuti je li mi se košulja zgužvala ili kakva mi je frizura.
NET.HR: Zahvaljujući tvojim Instagram objavama, otkrio te švedski producentski tim. Kako ste dogovorili suradnju, s obzirom na udaljenost? Kako to sve funkcionira?
TOMA: Producenti s kojima danas radim, vidjeli su moje objave na društvenim mrežama, javili se i tako smo započeli našu suradnju. Zanimljivo kako neki Instagram poveže Švedsku i Hrvatsku, ali upalilo je. Našli smo se i na nekoj mentalnoj razini pa mogu reći i da smo postali prijatelji. Nismo više samo glazbeno povezani što mi je zapravo najljepše od svega… To je moj tim, moja ekipa, to su moji ljudi. Živimo preko zooma, pišemo i stvaramo preko zooma. Hvala blagodatima modernog vremena.
NET.HR: Šveđani su s tobom radili i na tvojoj pjesmi 'Zaboravljeni', kod koje produkciju i aranžman potpisuju Andreas Bjorkman, Johnas Ekdahl i Antun Devčić. Andreas je inače novi guitarist glazbenog autorskog projekta 'Mamma mia' iza kojeg stoji osnivač grupe ABBA Björn Kristian Ulvaeus. Kako se osjećaš dok radiš sa 'svjetskim' timom? Može li to pojmiti prosječni Hrvat?
TOMA: Da, tu pjesmu sam napisao još kao mali klinac, a evo objavljena je ljetos na Splitskom festivalu i donijela mi je nagradu za najboljeg debitanta. Radili smo dugo na toj pjesmi, tražili smo savršenu atmosferu. Andreas je taman u to vrijeme krenuo raditi s grupom ABBA.
Čudan osjećaj je to. Sjećam se jednom prilikom, razgovram s Andreasom na Zoom, a on kaže: “Stani Toma, zove me Bjorn… Like WHAT?”
Ali, nije to ništa utjecalo na njegovo ulaganje u naš projekt. Dapače - sad se i više trudi jer ima neka nova iskustva i nove spoznaje.
NET.HR: Gledali smo te u trećoj sezoni The Voice Hrvatska, gdje ti se nijedan od mentora nije okrenuo. Kako sada gledaš na tu situaciju? I kako općenito gledaš na karijere glazbenika nakon The Voicea?
TOMA: Neću ti lagati, bio sam onako otužan nakon te situacije na Voiceu, ali sam izvukao najbolje što sam mogao iz toga. Zapravo sam na kraju shvatio u kom smjeru se trebam razvijati, na što obratiti pozornost, što popraviti, kako napredovati. I na tome sam zahvalan. Tako da mogu reći da sam ja štošta naučio samo od jedne audicije, a zamislite onda što se sve naučili oni koji su prošli dalje. Savjetujem mladim glazbenicima da pokušaju i na taj način ostvariti svoje želje i ambicije.
NET.HR: Prošle si se godine na Dori natjecao s pjesmom 'Ocean Of Love', a 'završili' ste šesti. Kada na nju gledaš iz današnje perspektive - što je moglo biti bolje, a s čime si potpuno zadovoljan?
TOMA: To je tek jedno odlično iskustvo. Prvi put sam se susreo s takvom jednom oganizacijom, s takvim velikim projektom. I iznenadio sam sam sebe kako sam uspio to sve odraditi I realizirati. Po meni, bio je to dobar nastup, jedna zaokružena priča koja je zabavila ljud. I mislim da se ljudima, barem sudeći po reakcijama, svidjelo. Čak i danas ljudi pišu, komentiraju i dijele što je dokaz da smo napravili super stvar. Ponosan sam na nas. Opet, kao i priča s početka našeg razgovora - ne bih mijenjao ništa - jer ispalo je onako kako je i trebalo.
NET.HR: Lani si prilikom predstavljanja pjesme izjavio: 'Teško je isplivati na površinu tek tako- iza toga stoje rad, talent, kreativnost i velika želja, ali i ono ključno sreća. Tek kad se sve to spoji iz 'tko je sad ovaj' ili 'evo još jedan pjevač' prelazimo u osobe čiju glazbu ljudi biraju slušati I podržavaju. Dora je za mene prilika pokazati tko je ToMa, uz to i ostvarenje jedne od prvih mojih želja'. Jesi li prošlogodišnjim nastupom pokazao tko je uistinu ToMa? Što konkretno tvoj nastup govori o tebi?
TOMA: “ToMa” nema okvir, nemam kutiju u koju sam smješten. Volim raditi, pisati i izvoditi različite stvari. ToMu će ljudi s vremenom upoznati, a nadam se i zavoljeti. Prošlogodišnji nastup pokazao je jedan dio mene, jednu moju crtu za koju mislim da je napravila najbolje što je mogla - predstavila me je Hrvatskoj. A, koje su još crte dio mene I moje glazbene price, pokazat će vrijeme.
NET.HR: Kako se u tvojoj obitelji pratila Dora i Eurosong kroz godine? Je li bilo grupnog gledanja, navijanja, glasanja?
TOMA: Sjećam se da smo u ranijim fazama Eurosonga svi zajedno gledali i navijali. Zadnjih par godina toga više Ii nema. Druga su vremena jednostavno. Ali, moja ljubav prema Eurosongu je ostala, čak je narasla.
NET.HR: Kada se prisjetiš dosadašnjih hrvatskih nastupa - koga smo trebali poslati na Doru, a nismo ga poslali? Koje su hrvatske pjesme na Eurosongu trebale biti bolje plasirane, u odnosu na njihov stvarni plasman?
TOMA: Lorena mora na Eurosong. Apsolutno mislim da je “Tower Of Babylon” trebala ići na Eurosong, ali nije.. Mislim da bismo razvalili i da bi to bio itekakav uspjeh. A, to pokazuju I komentari stranaca na pjesmu. Albina je trebala u finale definitivno - bio je to jedan od boljih nastupa naše novije eurovizijske povijesti.
NET.HR: Kako komentiraš plasman prošlogodišnje pobjednice Dore na prošlogodišnjem Eurosongu?
TOMA: Albina i njezin tim su dali mnogo i zaslužili su mnogo više od onog kako je sve ispalo na kraju. Ali, to je sve dio glazbe, showbuzza.. Sve je to dio Eurosonga… Nikad se ne zna kako će se na kraju stvari pokazati… Ne postoji formula, ne postoji recept za uspjeh.
NET.HR: U slučaju da pobijediš na Dori - što bi sam sebi poručio iz sadašnje perspektive? Koji bi si savjet dao?
TOMA: Ako pobijedim, ne želim komplicirati stvari. Imamo tendenciju mijenjati stvari misleći da ih popravljamo na bolje, a zapravo tim izmjenama samo bježimo od prvotne priče i emocije koja je stvorila pjesme koje smo slali na Eurosong. Ostati svoj, ostati vjeran trenutnim vizijama…
NET.HR: Je li ove godine uzbuđenost manja ili veća u odnosu na prethodnu?
TOMA: Veća. Odlučniji sam. Znam kako i što želim. Ove godine se ne idem predstaviti. Ove godine se natječem. ;)
NET.HR: Što nam možeš otkriti o pjesmi 'In The Darkness' s kojom ćeš nastupiti na ovogodišnjoj Dori?
TOMA: Drugačija je. Atipična. Ali, uhu mila. Mislim da će iz mene izvući ono najbolje i mislim da će to doći do ljudi. Mislim da gledatelji Dore, oni koji to revno prate, ovo ne očekuju od mene ni najmanje.
