Nakon nekoliko godina izbivanja s glazbene scene, Tina Vukov se potkraj 2020. godine i službeno vratila pjevanju. Već je tada sve svoje obožavatelje iznenadila singlom "Još samo večeras", obradom stare pjesme Drage Diklića, nakon čega je uslijedila i pjesma "Poljubac za zbogom", obrada poznate pjesme "Un bacio sulla fronte" Ive Zanicchi koju je u hrvatskoj verziji otpjevala Maruška Kalogjera 1969. godine.
Podsjetimo, Tina je imala samo 14 godina kada je potpisala ugovor s diskografskom kućom Croatia Records.
Godine 2004. nastupila je na Dori s pjesmom "Tuga dolazi kasnije" u suradnji s Matija Dedić triom. Tada su bili osmi u polufinalu te se nisu plasirali u finale. Dvije godine kasnije, nastupa s pjesmom "Il treno per genova", kada je u polufinalnoj večeri završila na prvom mjestu, a u finalnoj na trećem nakon Severinine "Moje štikle" i pjesme "Kao san" Kraljeva ulice.
Za mjesec dana, 19. veljače, konačno ćemo je imati priliku gledati i na Dori, na kojoj će nastupiti s pjesmom "Hideout". Upravo je njezin nastup na Dori bio i povod našeg razgovora.
NET.HR: Prvi put si na Dori nastupala još 2004. godine. Najbolji plasman ostvarila si 2006., a nakon tih uspjeha, nastupala si na Dori još dva puta. Upravo su te pjesme - 'Tuga dolazi kasnije' i 'Il treno per Genova' pjesme koje su doista obilježile tvoju glazbenu karijeru. Koji nastup na Dori ti je bio najdraži i zbog čega?
TINA: Najdraži nastup vjerojatno mi je bio upravo taj 2006. s pjesmom "Il treno per Genova". Bila sam malo zrelija pjevački i neopterećena plasmanom, razmišljala sam samo o promociji pjesme u koju sam vjerovala. No, odličan plasman te godine je zapravo bio najveća odskočna daska, Dora mi je zaista donijela mnogo prilika.
NET.HR: Potkraj 2020., nakon više od četiri godine pauze, odlučila si se vratiti na hrvatsku glazbenu scenu i to obradom pjesme 'Još samo večeras', velikog hita barda hrvatske glazbe Drage Diklića. Zašto baš potkraj 2020. i zašto baš na ovaj način? Kako to da se nisi odlučila za svoje autorske stvari?
TINA: Na to pitanje zašto baš u vrijeme pandemije nemam neki odgovor, osim da su se potrefile okolnosti. Sjela sam na kavu s prijateljem i producentom Zvonimirom Dusperom i razgovarala o novom albumu, gdje me on potaknuo da se ohrabrim napraviti nešto što zaista volim, a to je stara glazba. U prvi tren sam bila skeptična, ali odlučila sam se na taj korak jer sam htjela izraziti taj dio sebe kojem je stara glazba itekako relevantna i nema rok trajanja.
Nedavno je album i izašao, naziva "Što me čini sretnom" po jednoj od pjesama, i jako sam zadovoljna postignutim. Odabrala sam 10 svojih omiljenih hrvatskih (i nekih stranih) klasika od kojih mi svaka pjesma ima posebno značenje. Bilo mi je jako bitno zadržati esenciju originala, tako da one i dalje zvuče klasično, ali s modernijim prizvukom. Pomalo mi je nadrealno da se sad vrte u mojim verzijama, ali svakako lijep osjećaj.
NET.HR: Nakon toga uslijedila je i obrada poznate pjesme 'Un bacio sulla fronte' Ive Zanicchi koju je u hrvatskoj verziji otpjevala Maruška Kalogjera 1969. godine. Zbog čega ti je toliko draga glazba iz ovog doba?
TINA: Najdraži glazbeni period kreće mi se zapravo od kraja 19. stoljeća pa do sredine 20. Ono što ja najviše volim u glazbi je melodija, a u prijašnjim vremenima ona je bila dominantnija nego danas. Iako slušam i puno moderne glazbe, npr. Billie Eilish koja je majstor predivnih melodija u modernom paketu, ipak najviše naginjem klasicima.
NET.HR: I dandanas rado su slušane pjesme Vice Vukova, brata tvoga pokojnog djeda. Jednom si prilikom rekla da je svaki posjet Vice Vukova tvome djedu bio velik događaj. Koje još uspomene vežeš uz Vicu?
TINA: Ja sam, nažalost, bila premala da bih se sjećala Vicinih posjeta, ali prepričavali su mi kako bi svaki njegov posjet djedu doveo obožavatelje pred vrata, i to mi zvuči nevjerojatno. Žao mi je što ga nisam imala priliku zaista upoznati, što sam starija, to sam ponosnija na svoje nasljeđe i sve ono što je Vice ostavio iza sebe.
Uvijek nasmijana Tina Vukov
NET.HR: Surađivala si s Matijom, ali i s Arsenom Dedićem. Iako su otac i sin, koliko su njih dvojica različiti kada su u pitanju glazbene suradnje? Što najviše cijeniš kod obojice?
TINA: Oboje su fantastični i dosta slični, iz mog iskustva. Arsena smatram jednim od naših najvećih umjetnika ikada, bio je i skladatelj i pjesnik svjetskog kalibra čije pjesme i dandanas povremeno slušam. Suradnju s njim pamtim po mnogo smijeha, pametnim dosjetkama po kojima je bio poznat, ali i toplini kojom se odnosio prema meni. Matija je jednako fantastičan glazbenik koji izaziva strahopoštovanje, ali zapravo je vrlo pristupačan i ugodan u suradnji. Imam samo riječi hvale za obojicu.
NET.HR: Kada si počela pratiti Doru i Eurosong?
TINA: Odmalena je to doma bio običaj, pratili smo i iščekivali rezultate. Otkad sam prvi put sudjelovala, pratim još više, a unazad nekoliko godina vidim pozitivne promjene i nove mlade izvođače koji donose svjetski zvuk.
NET.HR: Kako komentiraš plasman pobjednice Dore na prošlogodišnjem Eurosongu?
TINA: Bila sam razočarana, Albina je imala sjajan nastup i mislim da je nezasluženo ispala u polufinalu.
NET.HR: U slučaju da pobijediš na Dori - što bi sama sebi poručila iz sadašnje perspektive? Koji bi sebi savjet dala?
TINA: To je zaista veliko očekivanje, ali poručila bih si da uživam i upijam svaki trenutak! Naravno, i da dam najbolje od sebe. Takvo nešto se događa samo jednom.
NET.HR: Što nam možeš otkriti o pjesmi 'Hideout' s kojom se namjeravaš natjecati na ovogodišnjoj Dori?
TINA: Mogu reći da je kvalitetna pop pjesma u koju zaista vjerujem. Nisam odstupila od svog stila, ali malo je ipak drugačije, mislim da slušatelji neće biti razočarani.
