Marko Perković Thompson rođen je 27.10.1969. godine u selu Čavoglave u Dalmatinskoj zagori, na području Šibensko-kninske županije. Marko i dvije godine mlađi brat Dražen odrastali su uz majku Mariju, budući da je otac Ante radio u Njemačkoj te je dolazio kući samo za blagdane. S njima je živio i djed, kojem je Thompson kasnije posvetio pjesmu "Moj dida i ja": "Bio je najveći autoritet u obitelji. Njegova mudrost, snaga i radišnost su nas sačuvali", rekao je Thompson u jednom intervjuu.

Jednom je prilikom ispričao kako je kao dijete bio i "Titov pionir", ali i kako je za vrijeme njegova odrastanja komunizam bio nemilosrdan: "Svi su morali položiti pionirsku zakletvu i služiti u jugoslavenskoj vojsci, tako i ja. Komunizam je bio nemilosrdan. Tada krivo izgovorena riječ ljude je dolazila glave. I moj otac jednom je, došavši iz Njemačke, s prijateljima zapjevao domoljubnu pjesmu i završio u zatvoru", rekao je Perković.

Početkom Domovinskoga rata pristupio je Zboru narodne garde te je tada dobio nadimak Thompson prema američkoj strojnici kojom se koristio za vrijeme rata: "Na samom početku rata mi dragovoljci smo se svakako naoružavali kako bismo se obranili. Prije no što će novo naoružanje biti podijeljeno, prognanike sam vozio na sigurno. Kada sam se vratio, dopala me stara, vrlo teška i nezgrapna američka puška. Nitko je nije htio. Suborci su me iz šale prozvali imenom te puške, Thompson. Vrlo brzo sam je se riješio, a nadimak je ostao i ne smeta mi. Povezan je sa stvaranjem hrvatske države i ponosan sam", rekao je.

Godine 1991. objavio je pjesmu "Bojna Čavoglave" pod izdavačkom kućom Croatia Records. Pjesma “Bojna Čavoglave” prvi je put javno izvedena na Hrvatskom radiju Split, 31. prosinca 1991. godine, a započinje pokličom "Za dom spremni". Thompson je u više navrata objasnio što misli o pozdravu zbog kojeg su mu otkazani brojni koncerti, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu: "Pozdrav je korišten početkom 1991. kada je na RH izvršena agresija, svi su ga doživljavali kao autohtoni i stari hrvatski pozdrav plemenita gesla, poziv na obranu i čuvanje svog doma. U Domovinskom ratu nitko nije postavljao pitanja ni doživljavao ga fašističkim. Hrvati su tijekom stoljeća uvijek imali bojni poklič za obranu doma i domovine, pa i za vrijeme bana Jelačića – uzvikivao bi: “Za dom!”, a vojska odgovarala: “Spremni umrijeti!” ili “Spremni!”. Kada su ga pitali - kako taj pozdrav doživljavaju Srbi, Thompson je odgovorio: "Oni koji su Hrvatsku prihvaćali kao svoju državu nisu imali ništa protiv, već su kao i Hrvati, njih oko 10.000, krenuli u obranu svog doma. A što su mislili Srbi (nažalost, većina) koji su se pobunili protiv hrvatske države početkom 90-ih, ne treba ni govoriti".

Brojni su ga napadali i zbog snimki pjesme "Jasenovac i Gradiška Stara", no Thompson se držao stava da to nije njegov glas te da je sve namontirano i da se zapravo radi o velikoj podvali: "Ne znam otkud vam to. Ja nisam autor te pjesme niti sam je ikada snimio, niti je ikada bila službeni dio moga repertoara. Ta pjesma je podvala i potpuno suprotna mome svjetonazoru i ideologiji. Povezivanje s njome za mene je uvredljivo i odlučno odbijam te podvale. To je podvala hrvatskom narodu i čista izmišljotina onih koji ga hoće prikazati zločinačkim. Prema saznanjima, podvalu je osmislila UDBA. Tko ozbiljan može povjerovati da deseci tisuća dolaze na koncerte pjevača koji pjeva pjesme koje veličanju zločin?! Kome i zašto smetaju moji koncerti? Ja živim od njih. Veliku nepravdu čine ne samo meni kojem osporavaju pravo na rad, već i suradnicima, publici koja za svaki moj najavljeni koncert u demokratskim zemljama poput Njemačke ili Austrije mora strepjeti hoće li ih tko nazvati fašistima ili hoće li se koncert na koji žele doći, moći uopće održati", rekao je Thompson o spornoj snimci zbog kojeg je snosio i velike posljedice.

Osim što je dobio zabranu nastupa na već dogovorenom koncertu u Nizozemskoj (2003.), u Hrvatskoj je pokrenuta peticija „Zaustavite ustaše“ „koja je do trenutka emitiranja emisije Latinica posvećene ovoj temi podržala 1746 potpisnika, a koja je, u daljnjem slijedu, polučila višetisućnu potporu Thompsonovih antifanova. Čak su se i predstavnici crkve, koji su uvijek bili naklonjeni Thompsonu, u tom trenutku povukli od ovog medijskog događaja i ogradili od njega. Ono što se brzo pročulo, bila je vijest da je Stjepan Mesić, tadašnji Hrvatski predsjednik, primio pismo od direktora Centra Simon Wiesenthal iz Jeruzalema, gdje on ustraje u odluci da se trebaju zabraniti koncerti ovog izvođača.

Ipak, Thompson je tijekom svoje karijere, unatoč svim zabranama i dalje - pjevao. Svoj prvi veliki koncert održao je 2002. na Poljudu. Bilo je to vrijeme kada je u Hrvatskoj 'kuhalo' zbog zahtjeva Haškog suda, pa su jedina dva prazna mjesta na koncertu bila rezervirana za generale Mirka Norca i Antu Gotovinu. Ivica Bubalo, organizator tog događaja za pamćenje tek je ove godine otkrio detalje o organizaciji povijesnog koncerta: "Kad je izašao album 'E, moj narode' početkom 2002., kupio sam ga i prvi dan preslušao pet-šest puta. Podsjetio me na album Beatlesa iz 1967. 'Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band' koji me na isti način fascinirao. I jedan i drugi imali su skoro sve pjesme hitove, a pokazalo se točnim da je pet-šest pjesama postalo evergreen ('Iza devet sela', 'E, moj narode', 'Neću izdat ja', 'Moj Ivane', 'Stari se')", govori. Nazvao je Marka i izložio mu svoj plan: "Malo se nećkao i došli do konstatacije da on tada nije bio financijski sposoban ući u troškove koncerta, a na moje pitanje kako ćemo ako koncert bude u plusu podijeliti novac, odgovorio je: 'Kako god ti hoćeš, pa da mi i ne daš ništa'. Na sljedećem sastanku predložio sam mu da idemo na način ako bude plus da dijelimo po pola. Odgovorio je da je to super korektno i dali smo si ruke", nastavlja.

"Druga najvažnija stvar je bila 'Slobodna Dalmacija'. Zakazao sam sastanak s direktorom Srđanom Kovačićem, pravim gospodinom. Kada sam mu obrazložio što mi treba, rekao mi je: 'Upoznat sam što si do sada radio i vrlo sam voljan u ime kuće da zasnujemo dogovor, ali ja iman jedan uvjet. Ja kao direktor sam dužan štititi svoju novinu u svakom pa tako i financijskom pogledu.' Ja sam trebao za koncert 10 stranica Slobodne (to mi je bilo najvažnije) i bez toga ne bih išao u koncert. U marketingu sam dobio cijene s popustom, ali i tako je to u tom trenutku bio veliki iznos. Ali, ponavljam, bez Slobodne ne bih ulazio u projekt. Zato sam ponovo zakazao sastanak s direktorom i predložio mu nešto dodatno, a to je: 'Nudim vam da Slobodna štampa ulaznice i jumbo plakate, a vi imate postotak od ulaznica. Siguran sam da će vam tako biti isplativije, ali ako postotak bude manji, ostaje prvotna solucija i vi opet dobivate prvo dogovoreni iznos'. Sutra su mi javili da je dogovor OK i tada sam odahnuo - dobili smo oglasni prostor s popustom, 40.000 ulaznica i jumbo plakate", govori Bubalo te dodaje kako je ključna osoba za uspjeh koncerta bio Željko Kerum koji je bio generalni sponzor koncerta: "Jedva sam ja dočekao sutra u podne i nazovem Keruma i kažem mu: 'Eto, zahvaljujući Marku sve smo sponzore makli i donesi taj svoj ugovor sutra'. Došao već za dva sata, a tu se pokazao kao marketinški genije, tražio je veći broj ulaznica (nekoliko tisuća). Što će mu deset dana pred koncert? Bilo mi je i te kako jasno, zvao bi svaki dan koliko još ima ulaznica i kada sam sedmi dan pred koncert objavio cijelu stranicu Slobodne - RASPRODANO - tad se pokazao Kerum kao trgovački genije, izašao je sa svojom propagandom da svi koji kupe u njegovom dućanu u Lori (to je bio najveći dućan u Splitu s 10 blagajni) poviše 500 kuna dobije ulaznicu. Dućan je sljedeća tri dana radio 16 sati dnevno i bio pun kao šipak. Čestitao sam mu i moram kazati da su do kraja on i sestra bili super korektni. Što je najvažnije, kazao nam je: 'I vama i meni se isplatilo'", prepričao je Bubalo za Dalmatinski portal.

Iste godine kada je održao koncert na Poljudu, odradio je i turneju “E, moj narode”. Godine 2007. pjevač odlazi na svoju najveću turneju, “Bilo jednom u Hrvatskoj”. Album "Bilo jednom u Hrvatskoj" prodan je u približno 120.000 primjeraka, a album “Ora et labora” koji je izašao 2013. godine je u roku 13 dana premašio zlatnu nakladu. Isti album bio je i na top listama iTunesa. Glazbenik svake godine povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u svoje rodne Čavoglave dovodi preko 100.000 ljudi, a isti se broj ljudi skupio i na njegovu koncertu u Kninu, 2015. godine - za 20. obljetnicu VRO "OIuja".

Godine 1995. Danijela se udala za pjevača Marka Perkovića Thompsona. Vjenčali su se u crkvi sv. Dominika, kod Pazara u Splitu te su nakon toga svoj brak držali u tajnosti. Već 2003. godine Marko je upoznao svoju sadašnju suprugu, Kanađanku Sandru Rogić. Kako bi sa svojom novom djevojkom mogao crkveno ozakoniti brak najprije je trebalo dobiti crkveno poništenje braka s Danijelom Martinović. Poznato je kako je prvi pokušaj poništenja odbijen. Nakon kratkoga vremena Međubiskupijski crkveni sud u Splitu poništio je njihov brak 2005. godine.

Nakon 2003. godine i braka sa Sandrom kod matičara, par se uspio vjenčati u crkvi sv. Ilije Kljacima nedaleko od Čavoglava. I to na Valentinovo. Tko bi rekao da je Thompson tako romantičan. Svojoj je ženi posvetio i pjesmu "Samo je ljubav tajna dvaju svjetova", o kojoj je rekao: "Tekst ove pjesme temeljio sam na osjećaju prema njoj i kroz nju joj htio zahvaliti za svu ljubav koju daje meni i našoj djeci i na podizanju cijele naše velike obitelji. Moja je Sandra cijeli život posvetila meni i djeci, a ta pjesmica samo je jedan mali dio moje zahvalnosti njoj". Imaju petero djece; Šimuna (2003.), Antu (2005.), Divu (2007.) te Katarinu i Cvitu (2010.).