Nekadašnja hrvatska kazališna i filmska glumica Edita Majić je šokirala javnost kada je zbog vjere napustila svoj dotadašnji život i postala Sestra Bosonoga Karmelićanka Edita Marija od Križa te počela živjeti u ćeliji najstrožeg zatvorenog samostana na svijetu, u španjolskoj Avili, gdje je imala samo ležaj od slame i mjesto za pisanje. Sada je Majić (47) donijela još radikalniju odluku i počela živjeti pustinjačkim načinom života, daleko od bilo kakvog društva, ispričala je njena majka Jadranka Kanajet za kulturno-vjerski portal Bitno.net.
Otkrila je da je njena kći posljednjih sedam godina čitala o svecima pustinjacima te da već tri mjeseca živi kao pustinjakinja u kući Desierto de Cristo Rey, odnosno Pustinja Krista Kralja. Sestra Edita Marija od Križa živi posve sama na brdu u jednom šumskom kraju u Španjolskoj.
Kako izgleda život pustinjaka?
U pustinjačkom načinu života se okušao i otac Vinko Mamić, predavač na Papinskom institutu u Rimu i ravnatelj Prve katoličke osnovne škole u Zagrebu. On je zaJutarnji list otkrio kako izgleda život pustinjaka te koji su motivi koji osobu navedu na takvu odluku.
Postoje dvije vrste pustinjačkog života: cenobitski, tradicionalniji, koji se svodi na život u zajednici s drugim pustinjacima u “pustinjačkim samostanima”. Drugi način je anahoretski, u kojem redovnici žive potpuno sami, na posebnim mjestima na koja odlaze s odobrenjem mjesnog biskupa.
Edita odabrala najstroži oblik pustinjaštva
Upravo je takav način života odabrala Edita.
"S. Edita živi anahoretskim načinom života, dakle u potpunoj samoći. Iz onog što sam čuo, otišla je na jedno takvo mjesto, na jedan šumski proplanak u Španjolskoj. Jasno je da su za ovo povlačenje (grčki anahoreo znači “povući se”) u samoću radi većeg osobnog zajedništva s Bogom potrebni i vanjski uvjeti. Zbog toga pustinjaci redovito biraju osamljena mjesta, u planinama, u šumama", objašnjava o. Mamić.
I on je sam živio kao pustinjak: prvo je kao cenobit proveo oko godinu dana u pustinji Campiglioni u planinskoj šumi u Italiji, nakon čega je godinu dana živio kao anahoret u planinama Toskane.
Osjećaju Božji poziv
Velečasni Vinko Mamić
Mamić je objasnio da redovnik takvu odluku ne donese odjednom već nakon duljeg perioda razmišljanja. U tome mu pomaže njegov duhovnik. Motivi, kaže Mamić, mogu biti razni, no svaki redovnik koji odluči postati pustinjak vjeruje da takav njegov život utječe na svijet izvan pustinje, primjerice spas ljudi.
"Oni koji se na kraju za to odluče odlaze u pustinju s uvjerenjem da ih je Bog na to pozvao. Upravo to im daje snagu za tako radikalan korak, jer su pustinjaci redovito svjesni da je ostvarenje takvog života moguće samo s Božjim blagoslovom i Božjom pomoći", kazao je otac Vinko za Jutarnji list.
Tako je bilo i s Editom koja je, prema riječima njene majke, čak sedam godina promišljala o pustinjačkom životu.
Život u radu i molitvi
o. Vinko Mamić
Otac Vinko je otkrio i kako izgleda život anahoreta.
"Redovnici pustinjaci ne žive od milodara nego od svojeg rada. Dan jednog pustinjaka ispunjen je molitvom i radom, po poznatom geslu sv. Benedikta Ora et labora, odnosno Moli i radi", kaže Mamić, dodavši kako pustinjaci često mole i noću.
Osim što radi rukama, pustinjak studira teologiju, proučava kršćansku tradiciju, piše teološko-duhovna djela i slično. Katkad održavaju javna predavanja, no, kaže Mamić, većina njih živi povučenim životom.
Prehrana im je rigorozna. Pustinjaci ne jedu meso, a dva dana u tjednu žive isključivo na kruhu i vodi, piše Jutarnji list. Posjete uglavnom ne primaju, osim kada im nadležni poglavar to ne dopusti u slučaju da trebaju pružiti duhovnu asistenciju posjetiteljima. Redovnici sami odlučuju koliko će dugo živjeti na taj način.
"Ono može biti povremeno, što je slučaj kod mnogih redovnika, među kojima su i karmelićani, ili trajno. Kada se netko opredijeli za trajno pustinjaštvo, onda mu prije trajnih zavjeta celibata, poslušnosti i siromaštva prethodi vrijeme provjere putem privremenih zavjeta. Tek nakon višegodišnjeg provjeravanja biskup, odnosno drugi nadležni poglavar odobrava trajno pustinjaštvo", rekao je o. Mamić dodavši kako pustinjak može postati bilo tko, čak i laik, ukoliko dobije dozvolu od biskupa.
