Na današnji dan prije trideset godina napustio nas je pjevač i skladatelj Karlo Metikoš, poznati i pod pseudonimom Matt Collins, rođeni Zagrebčanin koji je svoju pjevačku karijeru započeo u domovini, a potom i u Parizu gdje se 1961. afirmirao pjesmom "En écoutant la pluie (Ritam kiše)".
Dirljivu objavu povodom 30. obljetnice smrti svoje vječne ljubavi na svom je Instagram profilu podijelila i hrvatska glazbena diva, Josipa Lisac.
"Ne može smrt odnijeti nešto što sam osjećala toliko godina. Ponavljam osjećanja, jer, zar se ljudi mogu voljeti samo kada se dodiruju i gledaju? Zar osjećanja mogu nestati, ako se dogodi nešto nepredvidivo na tom putu? Zar osjećaji, slike, događaji i izgovorene riječi umiru i odlaze? Ne, one su meni izgovorene, njih sam čula i doživjela, i još uvijek ih doživljavam", napisala je uz objavu i pozvala svoje pratitelje da večeras budu uz male ekrane jer će na HTV2 u 21:00 biti prikazan dokumentarni film “Za dva kovčega slave” koji će gledatelje podsjetiti na njegovu veliku glazbenu ostavštinu.
Karlo Metikoš bio je jedan od najintrigantnijih i najkarizmatičnijih pjevača s naših prostora
Metikoš je rođen u Zagrebu, 1940. godine. 60-ih godina prošlog stoljeća debitirao je u zagrebačkom Varijeteu na priredbi koja se zvala 'Prvi pljesak' s pjesmama Elvisa Presleya koje je izvodio svirajući sam na klaviru. Iako je svojim repertoarom isprva djelovao kao čudak, nije se puno obazirao na mišljenje okoline. Osnovao je kvartet Regal i, iako su bili jedni od najboljih u bivšoj državi, vrlo su se brzo raspali. Nakon nastupa u Glazbenom zavodu na kojem su ga izgađali kovanicama, odlučio je napustiti zemlju. Uzeo je kovčeg, sjeo u vlak i u listopadu 1961. godine uputio se u Kopenhagen sa sitnim novcem, ali velikim snovima.
Tamo se svima predstavio kao poznati zagrebački pjevač i vrlo brzo dobio pozive različitih diskografa. Umjesto nota i snimki, Metikoš im je dobio, ni manje ni više - nego sliku s potpisom "Matt Coche". Šest diskografskih kuća ga je izbacilo naglačke, a sedma se nad njim sažalila i ugovorila mu snimanje u Columbia Recordsu. Otpjevao je nekoliko pjesama u studiju iz kojeg je, netom prije njegova ulaska, izašao Cliff Richard.
U Parizu je boravio s jednim dolarom u džepu te je prodavao svoje čarape kako bi preživio
Nedugo nakon toga, odlazi u Pariz. Navodno je u tom trenutku u Parizu imao samo jedan dolar u džepu. Provodio je noći po kolodvorskim čekaonicama, haustorima ili u parku na klupi. Počeo je prodavati svoje cipele, čarape, košulje i kravate da bi se dočepao bar nešto novca. Sreća mu se osmjehnula tek kada se susreo sa slovenskim glazbenikom Jeffom Moranom. Dobio je angažman uz uvjet da repertoar popuni aktualnim hitovima. Zatim je sve češće nastupao izvan američkih klubova, dobio menadžera, savladao jezik i postao - Matt Collins!
U proljeće 1962. godine "Les Chaussettes Noires", najpopularniji francuski rock sastav organizira audiciju za pjevača, a između njih 500 pobjeđuje Matt Collins, a san je postao stvarnost.
U knjižici "The Ultimate Collection" Siniša Škarica pisao je ovako: "Karlo Metikoš, ili pak Matt Collins, bio je naš Buddy Holly, Chuck Berry i Fats Domino, naš Elvis, Jerry Lee i Cliff istovremeno; za domaći rock ispisao je prve stranice jednako kako su to oni učinili za planetarni; bio je prvi koji je kod nas izveo i snimio katalog nezaobilaznih rock'n'roll standarda i prvi je, nadahnut njima (najčešće zajedno s Krajačem) napisao svoj mali album tinejdžerskih himni. No, one to nažalost nikad nisu zaista i postale, javljajući se u trenutku tranzicije, kada su Beatlesi mijenjali estetiku i značaj pop glazbe, ostale su usamljene i zaboravljene, uostalom kao i u velikoj mjeri i on sam. Tako će kod nas beat generacija predvođena Mlinarčevom Grupom 220 , Indexima i Kameleonima - koja se praktički javlja usporedo s Collinsovom diskografijom - biti ona kojoj će se priznati autorska kreativnost i zajedništvo u ravni globalnog , kulturnog, i umjetničkog kolektiviteta. Matt Collinsu priznat ćemo mjesto našeg proroka ili možda apostola rocka".
Sve je ostalo povijest. Na putovanjima koja su ga vodila od Italije i Francuske, Irana, Sovjetskog Saveza, Kenije, Danske, Turske, Maroka... Metikoša su pratile brojne ljepotice, no susret koji se dogodio 1971. promijenit će njegov život zauvijek.
Sreli su se u Petrinji, a cijeli je život odlučio skladati samo njoj
Sudbonosni susret Josipe Lisac i Karla Metikoša dogodio se u Petrinji, 6. veljače 1971. godine, na dan koji će poslije godinama slaviti kao Valentinovo. Vidjevši ogroman pjevački potencijal u Josipi Lisac, Karlo počinje skladati samo za nju.
Ona postaje njegova muza i životna partnerica. Od prvog konceptualnog albuma "Dnevnik jedne ljubavi", antologijskog rock albuma, jedinog glazbenog dijela nagrađenog Porinom za antologijsko ostvarenje hrvatske glazbe, prve domaće rock-opere "Gubec-beg" u kojoj je Josipa briljirala u ulozi Jane, glazbu je zadužio i prekrasnim pjesmama, hitovima koji čine okosnicu Josipine zadivljujuće, gotovo 55 godina duge karijere.
Na svom Instagram profilu, Josipa je podijelila uspomenu na Karla kada joj je bilo samo 14 godina: "Ja sam ga upoznala još kad mi je bilo 14 godina jer sam tad kupila njegovu prvu singlicu. Na omotu je bio on, šarmantan, vrhunski dotjeran - u bordo majici preko koje je nosio ‘hozntregere’. Bila sam luda za njegovim pjesmama i za njim, pa sam čak prijateljici pokazivala jedan stan na Ribnjaku uvjerena da on tamo stanuje, iako to nije imalo veze. Tamo je imao probe i čage. Uživo smo se sreli potkraj 1970. u Skopju na nekom zajedničkom nastupu. Sjećam se da je sjedio za klavirom i nešto svirao.
Prišla sam klaviru i rekla: ‘Joj, vi prekrasno svirate!’, međutim, nije na mene uopće obratio pažnju. Kasnije su domaćini organizirali večeru, sjedili smo svi za velikim stolom, bilo je tu i glumaca i pjevača, političara... On i dalje nije obraćao pažnju. Idući put sreli smo se u Petrinji, 6. veljače 1971. Ušla sam u garderobu prepunu izvođača i prvo vidjela njega. Sreli su nam se pogledi i to je bilo to. On je još bio u vezi s Etiopljankom Gabrielom. Tek kasnije mi je priznao da se točno sjeća haljine koju sam imala u Skopju, što sam mu rekla, kakvim glasom, gdje sam sjedila za večerom i da mi se tamo udvarao neki glumac. Imao je nevjerojatnu sposobnost zapažanja".
Svi znaju za ljubav Josipe i Karla, ali za ljubav Karla i Gabi?
Etiopljanka Gabi imala je samo 26 godina kada se zaljubila u Karla. Došla je za njim iz daleke Adis Abebe. Upoznali su se na aerodromu u Adis Abebi gdje je Gabi radila kao "domaćica". Dočekivala je strane delegacije koje su dolazile u Adis Abebu. Jednog dana srela je Karla, zaljubila se i pristala da s njim dođe u Jugoslaviju.
"Ja sam se vrlo mnogo zaljubljivao... pa mi se to dogodilo i u slučaju manekenke iz Adis Abebe, Gabrijele Gezai-Gabi. Ona je bila udata za nekog italijanskog geodeta, ali ga je zbog mene ostavila i došla s menom u Jugoslaviju. Bila je tu izvjesno vrijeme, ali je kod nas bila zima, snijeg, klima joj nije odgovarala, a nije nailazila na luksuz na koji je navikla. Za nju su se morale kupovat' samo Diorove haljine, priređivat' žurevi - a gdje to da nađem u Zagrebu? Neko vrijeme smo hodali, izlazili van, i onda je jednog dana rekla da joj je dosadno i - otišla..." , rekao je Karlo u jednom svom davnom intervjuu.
"Pišem ti davno obećano pismo, ljubavi. Rekla sam da ću kad tad napisati pismo poput tvojih eseja. Poput tvojih kratkih pisama. Od desetak stranica. Htjela sam ga napisati prije, ali... vrijeme ionako nije važno. Ono ne znači ništa. Volim te. Govorim to u sebi dovoljno glasno dok ti pišem obećane riječi. Uglavnom noću. Uglavnom kada kiši. Ti si volio kišu, ti tako nježan i suptilan poznavao si njen jezik,... a ja... ja je polako prihvaćam, nije mi više tako grozna. Ne bojim se kišne groznice koja me povremeno obuzme, navikla sam s njom živjeti. I kada kiša useli u mene i pada danima, znam s njom. Sve bitno je ionako u nama. Mi u sebi imamo Svemir. Ne treba nas tamo lansirati da bismo ga pronašli. Dotakli smo ga odavno... ja... od onog trenutka kada sam dotakla tvoj pogled, kada sam u tvojim očima ugledala sebe i svjetlo koje me obasjavalo na našem putovanju kroz život. Taj pogled bio je dovoljan. Tada nisam znala da sam vidjela sav smisao i bogatstvo našeg postojanja. Da sam vidjela nas" ulomak je iz "Pisma Karlu".
Ljubavnu priču Josipe i Karla prekinuo je njegov prerani odlazak
Karlo Metikoš preminuo je iznenada i prerano, 10. prosinca 1991. godine.
Ove godine tradicionalni prosinački koncert Josipa je zakazala za 19. prosinac u Lisinskom. U pratnji svog benda Josipa će publiku provesti kroz svoj bogati opus, ali će i na ovu okruglu obljetnicu posebno podsjetiti publiku na lik i djelo Karla Metikoša.
Obilježavanju ove obljetnice priključila se i Hrvatska radiotelevizija koja će na današnji dan prikazati dokumentarni film "Za dva kovčega slave" u režiji Jasmine Božinvske. "Za dva kovčega slave" naslov je i knjige koja je zahvaljujući Croatija Recordsu objavljena prije deset godina u posebnom izdanju "Priča – Matt Collins / Karlo Metikoš". Uz memoare koje je Matt Collins 1971. pisao za tadašnji "Plavi vjesnik" o tome kako je osvojio Pariz i stekao svjetsku slavu, nalazi se i knjiga nota za 27 pjesama koje je napisao Josipi, ali i njegova dvostruka kompilacija pjesama, "The Ultimate Collection", s 40 izvornih snimaka.
