ZA NET.HR /

Predstavljala nas na Eurosongu s Dadom Topićem, a onda nestala: Znamo gdje je danas Iva Gluhak

Nekoć popularna pjevačica u Hrvatskoj u jednom je trenutku odselila u Finsku gdje je započela novi život

4.10.2025.

22:35

Hot.hr

Slavko Midzor/pixsell

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

Iva Aranđelović, rođena Gluhak, ime je koje je nekada odjekivalo hrvatskom rock-scenom — moćan vokal, energične izvedbe, nastupi diljem regije... Zahvaljujući bendu Dragonfly i suradnji s Dadom Topićem, Hrvatsku je predstavljala na Eurosongu 2007. pjesmom "Vjerujem u ljubav", i tada joj se otvorio jedan svijet mogućnosti i prilika. No, život je odveo Ivu dalje — u Finsku, u novi identitet, nove obaveze, ali i u nove snove. Danas je majka, studentica, umjetnica koja polagano gradi drugačiji životni ritam. I dalje je vjerna glazbi, a samo za Net.hr otkrila je sve o životu u Finskoj te svojim planovima za budućnost.

Kada i zašto ste odlučili napustiti Dragonfly? Koji su bili ključni razlozi?

Nisam nikada službeno napustila bend, nego sam odselila u Finsku.

Kako danas gledate na to razdoblje kada ste nastupali po cijeloj Hrvatskoj pa čak i na Eurosongu zajedno s Dadom Topićem?

Nastupali smo po Hrvatskoj i Austriji, i bilo je super! Bilo je puno anegdota i smijeha iz tog razdoblja. Kada su mi dečki iz benda rekli da bi prijavili bend za Doru, nisam htjela ni čuti za to.

Eurosong je bio lijepo, ali stresno iskustvo. Unatoč tom stresu, uvijek smo se znali i nasmijati, u svemu smo nalazili razlog za spačku. Iste godine kada smo bili na Eurosongu, jedan od natjecatelja je bio i legendarni DJ Bobo. Svaki puta kada bi s bendom išla na probu u Hartwall Arenu, u Helsinkiju, sreli bi DJ Boba i njegov bend, jer oni su imali probe prije nas. Već smo zbijali šale s njima, i pozdravljali se, a moj bend me zezao ako ne prođemo u finale, da ću se morati udati za DJ Boba. Kada nismo prošli u finale, prva pomisao mi je bila "O nee, DJ Bobo" (smijeh), a na kraju ni siroti Bobo nije prošao u finale. Mislim da je njemu bilo svejedno, čovjek je zaradio milijune svojom glazbom prije Eurosonga.

Suradnja s Dadom Topićem mi je vrlo dragocjeno iskustvo, jer sam grupu "Time" slušala kao mala, zahvaljujući glazbenom ukusu mojih roditelja. Dado je divna osoba koja potpuno srcem živi glazbu. Definitivno jedan od najljepših vokala na ovim prostorima. Baš ga jako poštujem. U Makedoniji ga izuzetno vole i cijene, pa je bio doživljaj kada smo s njim nastupali u Skopju, gdje su nas prekrasno ugostili.

Jeste li danas u kontaktu s nekim članovima grupe Dragonfly?

Jesam! Iako se pola benda "rasulo" po svijetu, u kontaktu smo. Imala sam veliku čast raditi sa super glazbenicima u tom bendu. Branko Kužnar-Žan i Branko Badanjak-Miško iz benda, bili su jake snage sisačke rock scene. Bili su članovi benda "Daska", a nakon toga su, uz Renata Metessijaa, osnovali legendarne "Zvijezde". Često smo zajedno svirali sa odličnim blues glazbenikom Tony Lee Kingom, s kojim smo imali zajedničkog basista, i dragog prijatelja, Miroslava Giljanovića Fixa. Poseban gušt mi je bio raditi sa iznimno talentiranom i predivnom Anitom Gossain, koja je u bendu svirala saksofon, i pjevala back vokale. Anita pjeva vrhunski. Sjećam se kada sam jednom dolazila u klub Route 66, u Zagrebu, gdje je svirao neki blues band. Približavajući se klubu, čula sam predivan, ženski, snažan vokal. Onakav, s rašpom, kakav i treba biti. Ušla sam u klub, i vidjela da je to moja Anita. Wow!

Na turnejama smo znali surađivati s vrhunskim glazbenicima. Nekoliko puta nam je gost bio Dino Jelusić, koji je danas svoje pjevačke vještine izbrusio do savršenstva, i drago mi je da je njegov talent prepoznat u svijetu. Zatim, s nama su znali zasvirati veliki Vladko Stefanovski i Miroslav Tadić, "Plava trava zaborava", djevojke iz grupa E.N.I i Angels, i predivna Sabrina Hebiri. Baš sam blagoslovljena što sam imala prilike surađivati s tim divnim ljudima i glazbenicima. Tada sam bila u buntovnoj fazi, i tim buntom sam se branila od svijeta, a glazba mi je pomogla da se izrazim.

Zbog čega ste odlučili napustiti Lijepu našu i preseliti u Finsku?

Do danas ne znam točan odgovor na to. Odluku sam donijela u doslovno 5 minuta, dok sam kod prijateljice iz Finske sjedila na balkonu i pila kavu. Slijedila sam svoju intuiciju.

Govorite li finski jezik? Ako da, koliko vam je trebalo da ga savladate?

Uh, govorim, ali slabo. Negdje sam pronašla podatak da je finski drugi najteži jezik na svijetu, iza kineskog. Evo primjer: "sretan rođendan" na Finskom je "hyvää syntymäpäivää". Ima težih i dužih riječi od te. Nije ga nemoguće savladati, ali je drugačije od onoga na što smo navikli. Uz dobru motivaciju, moze se naučiti kroz godinu dana. Finska je dvojezična zemlja, u kojoj su službeni jezici finski i švedski. Za dobivanje Finskog državljanstva, potrebno je položiti finski ili švedski jezik pa sam položila švedski. Bilo mi je lakše tako.

Čime se sada bavite? Je li glazba i dalje sastavni dio vašeg života?

Postala sam majka i student. Studiram u Helsinkiju, i fakultet mi je super jer su majke studentice s bebama dobrodošle na predavanja. Odlično, zar ne? Kolege na fakultetu su divni ljudi, puni podrške i baš smo dobra ekipa. Ima nas iz cijelog svijeta: Od Sjeverne Amerike, Kine, Engleske, Afrike, pa do Meksika, Poljske i Francuske, i često radimo projekte u grupama, i baš se dobro slažemo. Studiram nešto vrlo blisko socijalnom radu. Na finskom se taj smjer zove "Sosionomi". Studiram na engleskom, uz određene elemente na finskom. Diploma omogućuje rad sa različitim ranjivim skupinama; od ovisnika, mladih, osoba sa posebnim potrebama, pa do žrtava nasilja u obitelji i sl. Volim taj poziv, jer kroz pomaganje drugima, na neki način pomažem i sebi. U knjizi "Book of Joy", Dalai Lama i Desmond Tutu dijele svoje mudrosti i kažu:"Svi smo na istom brodu i moramo podijeliti bol i teret, moramo si pomoći".

Osim studija, majčinstvo zauzima svo moje vrijeme. Nije lako, ali prekrasno je, i ponovila bih opet sve. U svibnju sam postala majka prekrasne i karizmatične, male-velike djevojčice Rebecce. Stvarno je istina što kažu za rođenje djeteta: da je to najljepši osjećaj na svijetu, i sve ostalo postaje nevažno. Ona je predivna i pametna beba. Glazba je i dalje veliki dio moga života, i sretna sam što Rebecca voli dobru glazbu. Rađala se dok je u rađaoni svirao finski radio "Rock". Taman dok su na radiju bili Red Hot Chilli Peppers.

Moj muž, Vedran, je bio gitarist u Zagrebačkim bendovima "Malehookers, i "Bad Pennies" (Rory Gallagher tribute band), te često malenoj zasvira gitaru, a ona uživa. Sviđa joj se klasika, Lynyrd Skynyrd, Cat Stevens, Hevisaurus (odličan finski metal bend za djecu, koji nose kostime dinosaura), a voli zaspati uz country velikana, Chrisa Stapletona. Pokojni otac moga muža, Ogi, je završio Glazbenu Akademiju, i svirao klavir. I moja baka je svirala klavir, a moj pradjed je u Slavoniji osnovao zbor "Tomislav", koji i danas djeluje. Glazba nam je u obitelji. Rebecca je s tri mjeseca počela gugutati i pjevušiti uz Beatlese. Daj Bože da tako i ostane, ali naravno, bit će njezin izbor koju glazbu će slušati.

A mene sve više vuče autorski rad, i pisanje vlastitih pjesama. Prije nekoliko godina sam u Hrvatskoj surađivala s posebnom i originalnom glazbenicom, Doris Karamatić. Doris je svoja i drugačija. Često svira rock i heavy obrade na harfi, a također je i prva harfistica u Europi, koja svira na laserskoj harfi. Voljela bih ponovo surađivati s njom.

Po čemu se život u Finskoj razlikuje od onog u Hrvatskoj? Kakav je mentalitet tamošnjih ljudi?

Sviđa mi se što su Finci tradicionalni, i jako poštuju i cijene svoje. Imaju snažan nacionalni identitet, što i nije čudno, obzirom na njihovu povijest. Finska sauna je važan element u životu Finaca, i volim saunu. To je daleko od onih ušminkanih spa sauna. Finska sauna mora biti zagrijana na minimalno 70-80 °C. I divno je iz saune uskočiti u snijeg, kada je vani temperatura ispod nule. Finci vole život u prirodi, i u skladu s prirodom, i to mi se jako sviđa. Volim dugačke dane ljeti, jer sjene padaju pod nekim drugačijim kutem, a u 9 ujutro je sunce vec visoko na horizontu. Prosinac je također predivan, pogotovo kada je snijeg, i bliži se Božić. Čitav grad je bijel i ukrašen. Tada obožavam ići u Helsinšku katedralu pjevati božićne pjesme, a u zraku je miris kuhanog vina, cimeta i klinčića, (takozvani "glogi"). Šume su predivne, čiste, mirisne, i smirujuće. Finske borovnice su najukusnije koje sam ikada probala, a mogu se naći na "tajnim" mjestima u šumi. Ta mjesta znaju samo Finci, i ako te dovoljno prihvate, otkrit će ti ta mjesta. Osim toga, tu su vrlo ukusne gljive "Kantarelli" (mislim da su to kod nas lisičarke), koje u Finskoj postižu visoku cijenu, i jako su ukusne. Zrak ovdje nije zagađen, a voda iz slavine je vjerovatno najbolja u Europi. Razlike u načinu života nisu bitno različite od našega, ali mi se sviđa ta njihova povezanost sa prirodom. A što se tiče mentaliteta, to su vrlo neobični i zanimljivi ljudi. Navest ću vam primjer svog finskog prijatelja Karija. Njegov omiljen način igre u djetinjstvu je bilo igranje skrivača s bratom u šumi, ali ta igra skrivača bi trajala dugo. Jedan od njih bi se sakrio duboko u mračnoj šumi, dok bi ga ovaj drugi satima tražio. Naravno, u šumi punoj divljih životinja, i to je sasvim normalno u Finskoj. Ja ga uvijek iznova molim da mi priča o tim njihovim igrama jer me to beskrajno nasmijava.

Finci nisu hladni, nego vrlo emotivni, ali imaju drugačije "postavke" od nas.

Ono sto ne volim su pijanci koji po ulici teturaju poput zombija iz serije "Walking dead", i ispuštaju čudne zvukove. Hrvatski mediji redovito navode Finsku kao odlično mjesto za život, no to više nije tako. Finska je trenutno druga u Europi po nezaposlenosti, a nova vlada je veliko razočaranje jer udara po najslabijim socijalnim skupinama: po osobama s invaliditetom, obiteljima s djecom, penzionerima i studentima.

Je li proces prilagodbe na toliko različitu državu bio zahtjevan ili ste tamo odmah osjetili pripadnost?

Počeci u Finskoj su bili teški jer sam ostavila sve svoje i otišla na sjever. Trebalo mi je vremena da se naviknem na hladnoću jer su temperature zimi ponekad dosezale i ispod -30 stupnjeva. Tada još nismo bili u EU, pa je bilo vrlo teško dobiti dozvole i posao, no izborila sam se nakon nekoliko mjeseci.

Ubrzo nakon dolaska u Finsku sam jedan zimski mjesec provela na sjeveru Finske, u predivnom selu Kalajoki. No, tamo je mrak padao već oko 14 sati, i morala sam proći kroz mračnu šumu da bih došla s jednog kraja sela na drugi. Put sam osvjetljavala mobitelom, i molila se da baterija izdrži. U šumi bi povremeno nešto zašuškalo, ili bi se ponekad čuli krici nekih životinja, i to nije bio ugodan osjećaj.

No, Finci koji žive na selu su topliji i velikodušniji. Kada dođeš u goste, na stolu će biti raznih delicija. I susjedi i gosti samo dolaze jedni drugima bez najave i kucanja, i užurbano pričaju na dijalektu, a ti pokušavaš pohvatati što se oko tebe događa. Zimi često jedni drugima dolaze u goste na skijama.

Planirate li se ikad vratiti u Hrvatsku za stalno?

Probali smo se vratiti u Hrvatsku krajem 2019. godine, i nismo pogodili pravo vrijeme, jer su tada taman počeli pandemija i potresi. Vratili smo se u Finsku, jer su ovdje ipak bili fleksibilniji po pitanju ljudskih sloboda.

Planiramo se vratiti u Hrvatsku, a Finska će ostati drugi dom, gdje također imamo drage prijatelje, koje uvijek možemo posjetiti.