Petar Tutavac rođen je u Podgradini kraj Opuzena davne 1934. godine. Danas je to općina Slivno. S 13 godina završio je pletarski zanat u Opuzenu pa se nekoliko godina bavio pletenjem košara u kojima se nosio kruh. Godine 1949. javio se na Krašov tečaj za keksara u Zagrebu. Početak svoje karijere opisuje ovako: "Tako smo nas četvorica iz Opuzena otišli u Zagreb. Ja sam počeo raditi kao učenik u privredi u sklopu Krašove škole. Nakon tri godine dobio sam diplomu pod brojem 1 za keksara u bivšoj Jugoslaviji. KV radnik, proizvođač keksa. Nakon odsluženja vojnog roka čekalo me radno mjesto u Krašu. Tada je pri Krašu radila konditorska škola za pogonske inženjere. Jedini sam ja kao KV radnik pohađao tu školu i uspješno je završio s ostalima. Jedan među njima, Miša Reljin, krivac je što sam došao u Srbiju. On me kasnije u životu s posla u Čapljini pozvao ovdje jer je tada rekao Moši Filipoviću da jedino ja mogu riješiti pitanje proizvodnje grisina u Leskovcu".

Tutavac prepričava kako se tijekom rada u Krašu bavio političkim aktivizmom, no na kraju je odlučio kako se nikada ne želi baviti politikom: "Imao sam priliku postati predsjednik Omladine Grada Zagreba. Bilo je upražnjeno mjesto 1957. godine. Naime, Mika Tripalo je tada otišao za Beograd, a dotadašnji predsjednik Omladine Grada Zagreba Bijelić je postao predsjednik Hrvatske. No tada sam odlučio da se neću baviti politikom”, priznaje Tutavac.

U njegovo je vrijeme Kraš imao najkompletniju proizvodnju keksa, vafla, bombona, čokolade i deserta. No, prije nego što su Domaćica i Plazma uopće nastali, Tutavac je otišao u Srbiju zbog grisina. Naime, u Udruženju pekarske industrije Srbije imali su problem jer nisu uspješno mogli napraviti grisine te su zbog toga odlučili pozvati Tutavca. Obećali su mu stan i posao za ženu te je zbog toga 1960. odlučio napustiti Čapljinu i otići za Leskovac.

Ipak, Tutavac napominje kako grisini nisu njegov proizvod: "To je talijanski proizvod, ja sam ga prvi napravio u Jugoslaviji. Ali sve ostalo što sam kasnije napravio ništa nije bilo patentirano, ali je moje. Kupljena je talijanska linija za proizvodnju grisina, ali sam ja napravio drugi recept jer smo u Krašu radili Cvibak za vojsku. Radio sam na tome skoro mjesec dana. Bilo mi je to veliko priznanje da mi Talijan kaže da su moji grisini maltene bolji nego njihovi", govori u dokumentarcu. Upravo je u Leskovcu nastala ideja o Plazma keksu. Prvi su u Jugoslaviji počeli u proizvodnji koristiti soju i sirutku.

Tutavac otkriva kako je nastao Plazma keks, a kako Plazma: "“Da, sve je to od mene poteklo. Moša i ja smo se dogovorili da ćemo raditi proizvode koji bi bili veće nutritivne vrijednosti. Dobio sam neke časopise iz Amerike i vidio sam sastav vitamina i minerala u jednom proizvodu za mršavljenje. U tom razvoju došlo je i do Plazma keksa. Domaćica je moj prvijenac, diplomski rad. Od nje su počela sva moja razmišljanja o novim proizvodima. Domaćica je, poslije Plazme, najprodavaniji keks na jugoslavenskom tržištu. Svi su poslije to kopirali i davali ime Domaćica jer se ranije to nije štitilo, tako da se sad Domaćica, kao i Plazma, radi u raznim varijantama". Iako Tutavac nije zaštitio svoj izum nazivom, uspio je dogovoriti s Talijanima da se njihov keks zove Plazma, bez obzira što mu receptura nema veze s Plazmom.

Tutavac je nakon Leskovca otišao u Požarevac gdje je osnovao tvornicu keksa Bambi. “Stalno sam imao taj problem što sam bio uspješniji od drugih i htjeli su mi namjestiti jedan manjak od 30 tona šećera u Leskovcu. Međutim, nisu uspjeli. Došli su drugi ljudi, a ja sam poslije četiri, pet mjeseci preselio u Požarevac. Tamo smo Moša Filipović i ja odlučili otvoriti pravu tvornicu keksa. Tvornica se isprva zvala Žitostig, ali smo nakon pet, šest mjeseci shvatili da to nije adekvatno ime za takav proizvod. Raspisali smo natječaj za ime poduzeća gdje su glasala djeca iz cijele Jugoslavije. Oko 30-40 tisuća djece glasalo je i borba je bila između naziva Goran i Bambi. Tada je za dvije do tri tisuće glasova vodio Goran. Ja sam otišao u Leskovac i s tamošnjim školama napravio da djeca glasaju za Bambi. Za dvije, dvije i po tisuće glasova Bambi je osvojio. I to je bila moja prva, ovako, provokacija", prepričava Tutavac u dokumentarcu. Uskoro su dobili i tužbu za sam naziv i to od predstavništva Walta Disneyja iz Atene, no i te su probleme kompromisom zaobišli.

Za spomenuti dokumentarac za RTV Biser izjavio je: "Prva prava Plazma je iz linije izašla 1969. godine. Sve do te godine to nije bila ova Plazma. I tada je bilo malo polemike jer su dva stručnjaka iz Žitostiga htjela nametnuti drugu recepturu. Međutim, ja sam uspio i napravio Plazmu kakvu treba. Plazma je u to vrijeme imala sve komponente osim koloidnog željeza. Bio je to ferosulfat, umjesto koloidnog željeza tako da je ona imala malo drugačiji sastav, za nijansu. To je imalo svoj poseban okus i miris i nije bila slatka jer sam išao s drugim šećerima: s dekstrozom, drugim komponentama. Da bude manje slatka, da je se više može pojesti. To i jest suština Plazme, da nije nametljivo slatka. I nije samo Plazma. Mi smo napravili i Belvit keks".

Tutavac govori kako su njegovi zaposlenici bili izrazito sretni: "Ja sam ostavio 1640 radnika kad sam otišao iz Bambija. Nikad za svog radnog vijeka nisam otpustio radnika. Nikad mi se nije vratio radnik u firmu da je bio na Sudu udruženog rada. Mogu reći da je 99 posto bilo sretnih radnika. To su bila neka druga vremena, kada se znanje nije skrivalo nego se dijelilo. Sve što sam radio, sve moje recepture i proizvodi, rađeni su pod imenom Bambi tehnologije. Uvijek sam smatrao da sve to pripada narodu, da se tako jača društvena snaga i ugled naše zemlje na domaćem i svjetskom tržištu. Bila su to vremena kada su važila neka druga pravila i odnosi među ljudima. Ma meni je dobro i ovako, ja sam sretan čovjek”, rekao je u svom posljednjem razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.