Oprah Winfrey i njezin koautor Arthur C. Brooks upravo su objavili knjigu "Izgradite život kakav želite: umjetnost i znanost postajanja sretnijim". U njemu njih dvoje raspravljaju o tome kako svi mi, bez obzira na probleme s kojima se suočavamo, možemo prilagoditi način na koji reagiramo na svoje emocije - pozitivne i negativne - i naučiti živjeti svoje živote s više svrhe, zadovoljstva i radosti.
Jednu negativnu emociju Oprah priznaje da nikada nije osjetila, a to je "sindrom varalice". Znate, onaj osjećaj sumnje u sebe da možda ne pripadate tom dobrom poslu ili dobroj školi. "Sindrom varalice" uskočio je u javnu raspravu kasnih 1970-ih u akademskom članku o uspješnim ženama koje su se osjećale opterećene strahom da će ih netko razotkriti kao osobe koje ne zaslužuju život kakav vode.
Ali ne i Oprah. U razgovoru s People o novoj knjizi, Winfrey je rekla da je to za nju stran pojam.
"Nemam ništa od onog osjećaja varalice koje ima toliko ljudi", rekla je. "Nisam to ni razumjela, morala sam to potražiti".
Winfrey to pripisuje svom odgoju, posebice očevom utjecaju.
"Sjećam se da sam kao mlada djevojka bila jaka govornica na nacionalnom natjecanju u govorništvu i pobijedila na lokalnom prvenstvu, zatim na državnom prvenstvu. Mislim da sam bila treća ili tako nešto, na nacionalnom", kaže ona. "I sjećam se da su nakon svakog natjecanja obitelji čija su djeca upravo sudjelovala u natjecanju slavile i sve su njihove obitelji bile uzbuđene. Moj otac je rekao: 'Uzmi svoj kaput'."
Winfrey dodaje: "Svih ovih godina naučila sam da je svaka uzbudljiva stvar koja bi mi se dogodila uvijek bila u razmišljanju: "To je dobro, uzmi svoj kaput." Ne znam je li to bilo ukorijenjeno u mojoj osobnosti ili sam samo naučila sam da nitko neće biti uzbuđen zbog toga, tako da možeš samo uzeti svoj kaput i otići. Nemam visoke uspone i nemam niske padove. Što je dobra stvar, jer bez obzira na sve prolazim kroz to, znam da ću izaći iz toga i biti ću dobro."
POGLEDAJTE VIDEO: Sindrom zaboravljenog djeteta
Sada, kaže, cijeni "sposobnost življenja u prostoru istinske zahvalnosti za život, ne samo dobro proživljen, već i dobro zaslužen."
Winfrey kaže da se osjeća "ponosnom na sebe.": "Gledam okolo u prostor koji sam stvorila za sebe i prepoznajem da sam došla od pradjeda koji je bio rob i koji 10 godina nakon ropstva nije mogao čitati, ali je 10 godina nakon ropstva mogao čitati. I tko je pregovarao s lokalnim farmerom da pobere 2000 bala pamuka u zamjenu za 80 jutara zemlje. I tako, sad kad sjedim na zemlji koju posjedujem, zemlji za koju sam radila, zemlja koju sam zaradila, osjećam bit i prisutnost svega što je došlo prije mene da mi omogući da budem na ovom prostoru."
Ništa od toga joj nije dano, dodaje.
"Nisam imala djeda, pradjeda koji bi mi mogao dati zemlju. Ali sada… mogu imati svoju i da znam da radim za nju. I nije to muž napravio . Nije to učinio brat ili ujak, ili što god već, ali ja sam to učinila," kaže Winfrey.
Zapravo, kaže Winfrey, za svoj uspjeh pripisuje niska očekivanja drugih ljudi od nje, uključujući The Oprah Winfrey Show, talk show koji joj je pomogao da postane milijarderka. "Pravi razlog zbog kojeg sam mogla biti vlasnica te emisije i imati postotke od emisije", kaže ona, je taj što nitko nije očekivao da će postati toliki uspjeh kakav je postigao.
"Nikad ne bi pristali na to da su mislili da hoće", dodaje ona. "Nikada."
