Rođena Zagrepčanka Monika Hiržin ima itekako zanimljivu životnu priču. U svijet mode ušla je kao djevojčica, a tijekom karijere poharala je svjetske modne piste i u modnoj industriji ostavila neizbrisiv trag. Od svjetala modnih pista u mirnije vode odveli su je drugi prioriteti: suprug i dvije kćeri, Frida i Zoe. Obiteljski život ju je i doslovno odveo u mirnije vode, pa se s obitelji nakon dugogodišnjeg života u Londonu preselila na jedan od karipskih otoka, Grand Cayman. Simpatična Monika je u razgovoru za Net. hr otkrila kako izgleda svakodnevica u ovome tropskom raju, čime se danas bavi te kako ona i suprug odgajaju djecu. Odala nam je i što joj nedostaje iz Hrvatske te nam rekla planira li se ikada vratiti u domovinu.
Za početak, kako ste?
Eto super, hvala na pitanju.
Hrvatska Vas javnost pamti kao vrlo uspješnu manekenku. Nedostaje li Vam to doba?
Ponekad mi nedostaje, imala sam stvarno zanimljivih i kreativnih snimanja, divnih putovanja i upoznala sam neke divne ljude.
Koliko ste dugo bili na modnoj sceni?
Na modnoj sceni sam bila otkad sam bila djevojčica. Počela sam putovati full time sa 16, ali sam u Midikenu bila doslovce otkad sam imala osam, devet godina.
Što Vam najviše nedostaje iz tog doba?
Najviše mi nedostaju putovanja i dolazak na posao, a da ni ne znaš šta ćeš raditi i koga ćeš upoznati. Spontanost.
Što Vam ne nedostaje iz tog doba?
Ne nedostaju mi castingsi i fittinzi za poslove i revije.
Zbog čega ste se povukli iz mode?
Pa prestala sam se skroz baviti modelingom kada smo preselili na Cayman. Tu i tamo odradim neku charity reviju ili snimanje za nekog koga znam.
Da jedna od Vaših kćeri poželi biti model, što biste joj savjetovali?
Da bude svoja i da se ne mijenja ni zbog koga. Da nikada neće moći biti right fit za svaki posao i da je to ne obeshrabri.
U međuvremenu ste se zaljubili i postali mama dviju djevojčica. Kako ih odgajate? Jeste li strogi, popustljivi?
Da, imam dvije djevojčice, Fridu i Zoe. Mislim da dosta toga pustim i rekla bih da smo ih dosta razmazili, ali ima stvari koje su mi bitne i oko kojih sam stroga. Ja sam definitvno bad cop, a muž je good cop.
Je li po Vama, istina da je uloga majke najljepša, a ujedno i najteža uloga u životu?
Da, baš je. Koliko god je predivno biti majka, mislim da sam izgubila neke dijelove svoga života koje sam voljela. Uvijek san bila jako slobodna osoba, radila sam što sam htjela, putovala gdje i kada sam htjela. Svaki dan u životu prije sam provela baš kako sam htjela. Mislim da sam tu slobodu izgubila i spontanost koju sam jako voljela. Ne možeš samo kupiti kartu i otići na tjedan dana jer drugi ovise o tebi. Također ne možeš reći - e, ajmo sada putovati par mjeseci - jer su cure u školi i ne možeš ih vaditi iz škole kada hoćeš. Ne mogu nakon posla samo otići na piće s frendicama jer moram po djecu u školu.
Nakon godina života u Londonu, selite se na Grand Cayman, otok na Karibima. Kako je došlo do ove odluke?
Muž i ja, kad smo dobili Fridu i proveli godinu dana tamo s njom, odlučili smo da London nije isti s djetetom. Htjeli smo se preseliti negdje gdje je toplo. I nakon mjeseci razmišljanja i raznih ideja o otvaranju coffee shopa u Portugalu i Španjolskoj i slično, odlučili smo da je možda najbolje odseliti se tamo gdje on može i dalje raditi svoj posao odvjetnika. On se javio recruterima u Australiji i na Caymanu, tu je dobio posao i to je bilo to. Odselili smo se na otok o kojem nismo znali ništa i vidjeli smo samo fotografije na Googleu. Vodili smo se time da se uvijek možemo vratiti ako nam se ne svidi. Ali nasreću nam se i više nego svidio.
Kako izgleda život na Grand Caymanu? Čime se bavite? Kako izgleda Vaš uobičajeni dan?
Život na Caymanu je nama idila. Nije za svakoga, ali ako volite ljeto i vrućinu i plažu i mala mjesta gdje sve znate i stalno nekoga srećete, možda je za vas. Ni ja ni muž ne volimo hladnoću i ovdje nam je idila s vremenom jer je uvijek ljeto. Ja sam instruktorica mat i reformer pilatesa i radim u jednoj klinici i studiju i amaterski se bavim lončarstvom u jednom Pottery studiju. Ujutro djeca idu u vrtić i školu pa ih ili ja ili muž odbacimo i onda on na posao, a ja ili idem na svoj posao ili u Pottery studio ili odem vježbati. Cure su u školi do 2.30, 3 i onda ih skupim i vozim po svakakvim aktivnostima. Frida trenira gimnastiku, aerials i hokej, Zoe plivanje i obje idu na nogomet. Tako da je uvijek ludo.
Kakav je kulturni/društveni sadržaj otoka?
Mislim da za tako mali otok stvarno ima svega. Super restorana, kino, par kazališta, bude i festivala. Stalno se nešto otvara i zatvara tako da uvijek ima novih kafića i restorana.
Kakvi su ljudi?
Ima oko 70.000 stanovnika iz cijeloga svijeta. Mislim da je sada više od pola stranaca. Najviše me uznenadilo koliko je multikulturalno. Prije nego što smo se preselili, mislila sam da će većina doseljenika biti Englezi, ali stvarno ima ljudi iz cijeloga svijeta. Svi moji prijatelji su iz različitih zemalja. Ljudi dosta zdravo žive, svi vježbaju i bave se sportom, nitko ne puši. Gotovo je nemoguće vidjeti pušača na cesti. Ja volim zapaliti kada odem u izlazak i poznajem sve skupa dvoje ljudi koji znaju zapaliti. To je super jer te vuče na zdrav život i s prijateljima vježbam, igram pickleball, šećem. Radim zdrave stvari, a ne sjedim samo po kafićima.
Kakva je hrana?
Hrana je super, ima svakakvih restorana i puno različitog izbora. Supermarketi su jedni od najskupljih u svijetu posto se većina stvari uvozi tako da je neki puta jeftinije jesti vani nego kupiti dobre namirnice. Lokalna hrana je većinom riba , školjke, morski puževi i različito povrće i riža. Specijaliteti su turtle stew i goat stew [gulaš od kornjače ili kozletine] što ja nisam probala niti me privlači.
Kako je odgajati djecu na Grad Caymanu?
Mislim da djeca tu žive u balonu i nemaju pojma što se događa u stvarnom svijetu. Žive jedan jako privilegiran I lagan život. Sve je blizu, nikad nije gužva, većinom je divno vrijeme, ne moraju nikamo hodati, kamo god dođu sretnu neke prijatelje s kojima se mogu igrati, djeca su dobrodošla u svakom restoranu i kafiću i imaju dječji meni i igračke i zabavni sadržaj za djecu. Ono totalno nerealno, tako da kad putujemo natrag u London ili Zagreb treba im vremena da se naviknu. Ovdje je jako sigurno i doslovce je jedina opasnost utapanje jer su uvijek u blizini vode pa jednom kad nauče plivati nema neke opasnosti. Ovdje imaju puno slobode pa kada putujemo stalno vičem 'pazi' jer one kao luđaci istrčavaju na cestu i samo nestanu na aerodromu i u gužvi. Jednostavno nisu navikle na stvarni svijet.
Pomaže li Vama i suprugu netko ili sve rješavate sami?
Imamo cure koje nam dođu počistiti i čuvati djecu. Pokušavamo barem jednom tjedno izaći sami jer nam je to bitno. Ili odemo na večeru sami ili vidimo prijatelje ili jednostavno izađemo. Mislim da nam to vrijeme koje provedemo zajedno bez djece održava brak sretnim. Također kada su školski praznici, oboje i dalje radimo tako da nam i tada treba pomoć.
Nedostaje li Vam Zagreb? London?
Pa i ne, nedostaje mi život u gradu bez djece, ali ne s djecom. A i ja sam se isto navikla na ovu lakoću života i par dana u gradu mi je dosta.
Nedostaje li Vam magla i hladnije vrijeme?
Ne, ne nedostaje mi magla i hladnoća, ali mi nedostaju boje jeseni i kad sve procvjeta u proljeće.
Što Vam najviše nedostaje od hrane?
Nedostaje mi europsko svježe voce i povrće. Okus rajčice ljeti i potpuno svježe bobičasto voće. Ovdje se sve može kupiti u bilo koje doba godine, ali nije to taj okus. I možda mi ipak nedostaju i ćevapi.
Koliko često u prosjeku dolazite u Hrvatsku?
Dolazimo jednom do dvaput godišnje.
Planirate li se vratiti u Hrvatsku?
Ne, mislim da se nikada neću vratiti u Hrvatsku, uvijek ću je rado posjetiti, ali to je to.
Ostajete na Grand Caymanu...? Ili ste otvoreni za nove izazove? Postoji li mjesto gdje priželjkujete živjeti?
Ostat ćemo dok god nam je dobro, nadam se zauvijek. Ne razmišljamo o selidbi i ovo je jedino mjesto gdje želimo živjeti. Ali nikada ne znaš što će život donijeti.
