Ljubiša Pavković sprski glazbenik bogate karijere, u velikom intervjuu za Kurir, otkrio je dvije anegdote s još dvoj velikana narodne glazbe: Silvanom Armenulić i Tomom Zdravkovićem.
"Bila je divno stvorenje, veliki prijatelj. Sjećam se, imali smo s njom koncert u Zagrebu, prepuna hala. Mi izlazimo, u ono vrijeme braća nisu donijela ozvučenje, možeš zamisliti, a došli ljudi iz Beograda, Sarajeva... Tko je zadužen, nije ni važno. Svi izađemo ispred šest tisuća ljudi, kako ne bi mislili da smo ih prevarili. Ispričamo im sve što je problem, nemamo ozvučenje. Ali, iza toga, što se događa?! Sve je Silvana platila, i putne troškove i honorar. Mi smo odbijali, nismo htjeli ni čuti, ali ona je bila izričita. A zavrnuli su je.", opisuje.
Surađivao je s mnogima, no Toma Zdravković je, ističe, ipak bio poseban, piše Kurir.
Bio je zaljubljen u alkohol i kocku
"Bit ću iskren, film o njemu nisam želio gledati. Nekoliko puta su napisane i knjige o Tomi. Na Zlatiboru sam nekome pričao o jednoj, a taj se nije udostojio ni poslati mi jednu. Nisam želio gledati ne zato što nisam mogao, već zato što u filmu ima dozvoljenih improvizacija.
Ljubav između Silvane i Tome uopće nije postojala, jer da jest, svi bi to znali, cijeli Beograd. Toma je bio zaljubljen u alkohol i kocku. Pjevao je u čuvenoj kavani 'Gradski podrum' kod Doma sindikata. Zanimljivo kod njega je da je došao iz totalne pasive. Nije boem samo onaj koji za dva dana zaradi novac, pa se napije i kupi 500 karanfila. Mene zanima nešto drugo, kako je on došao iz totalne pasive i sedamdesetih godina uveo novu vrstu urbane pjesme? Tada Radio Beograd nije htio čuti za tu glazbu. Pratio sam Tomu na jednom od posljednjih koncerata u 'Dva jelena' u Skadarliji. Tu su se okupili pjevači i glumci, Tanja Bošković, Seka Sablić. On je pjevao spontano. Imao je veliko iskustvo u kavani. To je bila vrlo emotivna večer. Mislim da je to najbolja emisija koju sam odsvirao uživo. Pratio sam ga godinama. Moglo je nastupiti njih 20 na pozornici, ali kad bi izašao Toma, to bi bila magija."
