Dan crvenih haljina obilježava se u više u 50 zemalja i ima za cilj podizanje svijesti o specifičnostima moždanog udara kod žena i važnosti prevencije, ranog prepoznavanja simptoma te pravovremenog djelovanja. Ovaj dan ističe i hrabrost onih koji su prošli kroz ovu tešku zdravstvenu situaciju, a među njima je i bivša manekenka Kim Kosanović (30) koja je sa samo 22 godine doživjela moždani udar.
Nakon što je iznenada doživjela moždani udar, pala je u komu i provela čak 12 dana u istoj. Međutim, njezina borba nije tu stala. Kada je napokon došla svijesti, Kim je morala ponovno učiti hodati, suočena s izazovima oporavka. Iako su mnogi sumnjali u potpuni oporavak, ona je svojom voljom i upornošću dokazala suprotno – već nakon nepuna dva mjeseca mogla je ponovno hodati, a za Net.hr sada je progovorila o najtežim danima u svom životu.
Svojedobno ste rekli da ste bili na vrhu svijeta, imali posao iz snova, dobro zarađivali, a onda vam se život okrenuo za 180 stupnjeva. Možete li nam ispričati kako je taj dan izgledao?
Dana kada sam doživjela moždani udar sjetila sam se naknadno - iako su liječnici mislili da neću nikada. Zapravo, sve sam to sanjala, a iako me bilo strah što ga je uzrokovalo, ispostavilo se da sam u tom trenutku samo sjedila i jela ručak prije puta za Zagreb.
Koji su bili prvi simptomi koje ste primijetili i što ste pomislili kad su se pojavili?
Zapravo, sve sam to zaboravila, a sjetila sam se tek kroz taj san u kojem sam opet sve proživjela. Mogu samo reći da nije bilo znakova upozorenja, samo iznenadna, najgora moguća bol u glavi. Nisam znala što mi je, i to sam se pitala sve dok, nešto kasnije, nisam pala u nesvijest, odnosno u komu.
Probudli ste se nakon 12 dana kome - kako pamtite taj period?
Uopće ga ne pamtim. Kad sam se probudila, nisam bila pri sebi, mislila sam da imam 13 godina i nisam ni znala čime se bave moji roditelji.
Kako je tekao oporavak, liječnici su vašim roditeljima rekli da nikada više nećete hodati?
Da, s obzirom na to da sam se iz kome probudila s oduzetom rukom i nogom, mislili su da se normalna funkcija tih dijelova tijela neće vratiti. Na sreću, bili su u krivu. Trebalo je dosta truda i rada s fizioterapeutkinjom, ali sam zapravo dosta brzo ponovno mogla ustati i hodati. Trajalo je nepuna dva mjeseca.
Koliko je to psihički utjecalo na vas? Kako su se promijenili vaši osjećaji prema životu, obitelji i prijateljima nakon svega što ste prošle?
Jako, rekla bih da sam sada potpuno drugačija osoba. Shvatila sam to kao priliku za novi život i veliki dar koji mnogi ne dobiju. Odlučila sam ga maksimalno iskoristiti. Shvatila sam koliko sam, kao i većina nas, često shvaćala stvari zdravo za gotovo, dok nisam shvatila da su hodanje i samostalno jedenje zapravo luksuz i privilegija kojih je malo tko svjestan. S obitelji sam povezanija nego ikad, isto i s prijateljima, a moj moždani udar bio je veliki filter za sve ljude koji u mom životu ni ne trebaju biti. Sada imam i prekrasnog zaručnika s kojim sam započela novi život, te se čak i udajem na jesen.
Koje promjene ste morali napraviti u svom životu nakon što ste doživjeli moždani udar?
Ne prevelike. Jedino što nisam smjela, bilo je piti alkohol. Prvo vrijeme se nisam smjela baviti ni nekim težim i napornijim fizičkim aktivnostima. Zapravo, uzrok mog moždanog udara bio je puknuće malformacije na mozgu, što sam operirala, pa je sam uzrok zapravo “uklonjen”.
Kada se govori o moždanom udaru, često se misli na starije osobe. Vi ste bili mlada, zdrava, na vrhuncu karijere, imali ste samo 22 godine. Kako mislite da bi društvo moglo bolje educirati mlade žene o opasnostima i prevenciji moždanog udara?
Ja sam se u tom trenutku osjećala odlično, bila sam puna snage i želje za životom, nisam imala nikakve smetnje. Moje iskustvo me naučilo da nitko ne zna kakvu “tempiranu bombu” nosi u sebi, te bi se svi trebali odazivati redovnim zdravstvenim pregledima. Smatram da je nužno da se o opasnostima, a možda još nužnije, prevenciji moždanog udara, priča što više. Ono što zapravo malo ljudi zna, a jako je bitno, jest da je moždani udar opasniji kod mlađih osoba. O tome treba govoriti što više kroz davanje “živih primjera”, jer tek na taj način većina ljudi može osvijestiti da to nije nešto što se događa “tamo negdje daleko”, negos se može dogoditi bilo kada – kako meni, tako i tebi.
POGLEDAJTE VIDEO: Sve više mladih Hrvata doživljava moždani udar: 'Imali smo pacijente s 19 godina'
