ZA NET.HR /

Kako je Jan Jakovljev odlučio riskirati svoj uredski posao i postao traženi glazbenik

Gitarist i autor Jan Jakovljev govori o kreativnom procesu, suradnjama i životu na hrvatskoj sceni

8.1.2026.

19:36

Gabriela Zrilić

Privatna Arhiva

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

Napustiti stabilan posao i zamijeniti ga neizvjesnom glazbenom karijerom za mnoge zvuči kao lud potez, no za gitarista i autora Jana Jakovljeva to je bio jedini logičan korak. Nakon godina paralelnog rada u struci i glazbi shvatio je da ga studio, koncerti i kreativni proces ispunjavaju daleko više od uredskog života. Danas surađuje s brojnim izvođačima, živi od glazbe i otkriva kako izgleda njegova kreativna svakodnevica, s kim najlakše piše pjesme te koja mu je najveća profesionalna želja.

Kome ste prvo rekli da dajete otkaz na poslu i počinjete se baviti glazbom full time? Je li Vas bilo strah i što je bila kap koja je prelila čašu i navela Vas na tu odluku?

Odlazak full-time u glazbu kod mene zapravo i nije bio toliko preko noći kao što možda zvuči. Gitaru sviram od svoje desete godine i zapravo mi je cjeloživotna strast. Na prvoj godini diplomskog studija, krenuo sam se baviti “ozbiljnije” glazbom, što su tada bili nastupi po klubovima, lokalima i povremena studijska snimanja koja mi zovemo sessioni. Tako sam se i nastavio time baviti i kada sam krenuo raditi u struci full time kao psiholog u području ljudskih resursa (HR). Kroz 5 godina rada u struci, shvatio sam kako me glazba neopisivo više ispunjava i samim time provodio sve više slobodnog vremena nakon posla svirajući, pišući i snimajući. U jednom trenutku kada je postalo financijski isplativije baviti se glazbom, prešao sam u firmu koja mi je nudila part-time opciju rada da bi na kraju u ovom trenutku skroz izašao iz struke.

Moram priznati kako sam u ovom cijelom procesu imao izuzetnu podršku obitelji, iako im na prvu nije bilo “svejedno” da ostavljam dobar posao i sigurna primanja, mislim da su vidjeli kako nisam u to uskočio preko noći nego sam stvarno godinama paralelno radio i u struci i u glazbi kako bi se mogao osamostaliti kao glazbenik i od toga danas stvarno vrlo dobro živjeti.

Koji je Vaš osobni kriterij za dobru pjesmu?

Za ovo pitanje posuditi ću odgovor od jednog od mojih idola, pjevača i gitarista Kith Urbana koji je rekao: “Po meni je pjesma dobra u onom trenutku kada se vozimo po autoputu, pjesma se vrti na radiju ali stanica počinje prekidati jer se udaljavamo i frekvencije se gube, ali i dalje pojačamo radio kako bi samo do kraja uhvatili pjesmu što je duže moguće”.  Po meni je teško defnirati što je dobra pjesma - osobno najbitnije mi je da pjesma u meni probudi ono nešto. Ali ako pjesma ima dobar tekst i dobru vokalnu melodiju, po meni je to to. Produkcija to može samo podići na još jedan nivo ali kao što znam reći - ako se pjesma može odsvirati i otpjevati samo uz gitaru i da zvuči kao dobra pjesma - onda je dobra pjesma. 

S obzirom na Vaše mnogobrojne suradnje, za koga možete reći da donosi najbolju atmosferu u studio?

Ovo je stvarno jako teško pitanje haha. Trenutno surađujem sa 20ak izvođača, songwritera i producenata kao što su Anya G, ToMa, Ananda, Nela, Miach, Lockroom, Oryng World kolektiv, Damir Kedžo, Hrvoje Domazet, Stela Rade i brojni drugi i svatko je stvarno drugačiji i poseban što i obožavam u ovom poslu. Treba pronaći i balans između dobre atmosfere i produktivnosti, volim da se stvarno u terminu obavi ono za što smo došli ovdje iako se nekada kreativu ne može forsirati. Definitivno sam proces pisanja najlakši mi je uz kolegicu Anju Grabovac poznatiju kao Anyu G s kojom najviše radim i na autorskoj glazbi za brojne izvođače, pa evo kao nekoga moram baš posebno izdvojiti to bi bila ona

Kada ste posljednji put čuli pjesmu i pomislili "volio bih da sam ja to napisao"?

Evo malo neočekivan odgovor ali radi se o pjesmi Zlatni Dan koju izvodi Bisera Veletanlić, te čiji su autori Kornelije Kovač i Spomenka Kovač. Ako niste poslušali, nešto je stvarno posebno, kako u zadnje vrijeme pišem puno tekstova, rekao sam si ako ikada napišem ovakav - miran sam.

Postoji li netko s hrvatske scene s kim još niste surađivali, a jako biste željeli?

Mogu reći da trenutno surađujem sa stvarno jako puno ljudi sa kojima mi je to bila i želja ali ako bi mogao birati, definitivno odgovor Senidah. Obožavam njen stil pisanja, glazbu i produkciju i baš bi mi bila želja ili snimiti joj gitare na nekoj od pjesama ili napisati nešto s njom.

Kako izgleda Vaš idealni dan kad ne morate ništa svirati ni raditi?

Idealni dan kada ne moram ništa svirati ni raditi već sada živim gotovo svaku nedjelju. Obično jutro započnem velikom šetnom Maksimirom sa svojim psom Tobyjem što da se odmori glava od koncerta večer prije. Nakon toga odem u teretanu zajedno sa curom koja mi je ogromna podrška u svim glazbenim pothvatima i ostatak dana provedemo ili u prirodi ili samo odmarajući doma. Pošto sam kroz tjedan doslovno svaki dan na 1-3 snimanja i sessiona, nedjelje su mi stvarno dani kada punim baterije i odmaram. Ali čak i tada negdje popodne uzmem gitaru u ruke i krenem nešto svirati za dušu i onda vrlo često nastane neki zanimljivi riff iz kojeg se često rodi neka pjesma kada se vratim u “songwriting mode”.

Imate li guilty pleasure glazbu koju volite slušati, a ljudi ne bi očekivali?

Joooj, rani Eminem I rap 2000-ih. Tijekom odrastanja stariji brat Sergej navukao me na Eminema, još se sjećam kada smo nabavili prvi CD i preslušavali ga pa i dan danas ta glazba ima posebno mjesto u srcu.

Imate li neki skriveni talent ili zanimanje koje Vas je potajno oduvijek intrigiralo?

Hmm, od skrivenih talenata tu bi možda izdvojio freestyle repanje. Ide mi stvano dosta dobro smišljanje rima na licu mjesta, često kada se vozimo na putovanja za koncerte, Miach i Miha znaju umirati od smijeha na neke gluposti koje smišljam ali mislim da su već polako i otupili na to.  A od zanimanja, jako me zanima i videografija, kako sam u jednoj fazi snimao dosta videa za Instagram profil, krenuo sam proučavati kamere, objektive, rasvjetu i to je nešto što mi se čini stvarno zanimljivim, ali prekratak je život da bi se i u to upustio:)

Koji Vam je najdraži koncert na kojem ste ikada bili, a koji Vam je najdraži koncert na kojem ste svirali?

Najdraži koncert na kojemu sam bio - Red Hot Chili Peppersi u Budimpešti 2022. godine. Zbog njih sam krenuo svirati gitaru i to je bila prva povratnička turneja sa gitaristom Johnom Fruscianteom koji mi je najveći glazbeni uzor. Još sam bio na koncertu i sa jednom od najboljih prijatelja koji je doletio iz Dublina kada sam mu rekao da imam kartu viška.

A najdraži koncert na kojemu sam svirao - Koncert Miach u Boćarskom domu ove godine. Miju pratim od samih početaka njene karijere i ovaj koncert bio je poseban. Nadam se da uskoro stiže i neka Arena!

Jeste li ikada imali neugodnih situacija s obožavateljima, bilo to uživo ili preko društvenih mreža?

Moram reći da stvarno nisam, ljudi su većinom fokusirani na pjevače i izvođače a mi glazbenici smo nekako tu “pozadinski” što mi stvarno i odgovara. Dogodi se da ljudi pitaju za sliku, trzalicu ili se jave preko poruka kako je neki solo bio super ali to je sve stvarno divan support i puno znači.

Koji biste savjet dali mladim glazbenicima o izgradnji dugoročne karijere?

Svima koji razmišljaju o izgradniji dugoročne karijere dao bih savjet - okružite se dobrim ljudima. Ako je tim ljudi - autori, producenti, izvođači, instrumentalisti dobar, sve je puno lakše, zabavnije i dugoročno izdržljivo. Ne mogu opisati koliko sam zahvalan na svim divnim ljudima koje imam oko sebe i sa kojima surađujem, jer da nema njih - ne bi bilo niti sve glazbe koja je sada vani na kojoj sam imao prilike raditi.

Gdje se vidite za 10 godina? Biste li i Vi voljeli biti na sredini pozornice tj. u ulozi pjevača?

Za 10 godina vidim se i dalje kao glazbenik, ali možda više s naglaskom na to da sam autor a ne gitarist. Zadnje dvije godine sve se više bavim pisanjem glazbe i tekstova i to je nešto što mi stvarno ide “najlakše”. Volio bih i dalje nastupati i svirati velike koncerte sa ljudima sa kojima i sada radim i nastupam.  U ulozi pjevača ne mogu se vidjeti, koliko imam talenta za sviranje i pisanje, toliko nemam za pjevanje haha. Ali možda i bolje, ovako kada na koncertima uzmem mikrofon i nešto odrepam ili otpjevam bude jako iskreno i simpatično!