Pjevačica, voditeljica, spisateljica, motivacijska govornica… sve te uloge krase Ivanu Plechinger (51). Uz to, majka je dvojice sinova, Jana i Viga te supruga glazbenika Brune Kovačića (57). Prije 12 godina, kad je preživjela moždani udar, Ivanin život se u potpunosti promijenio. U razgovoru za Net.hr ova svestrana dama je progovorila o svom zdravlju, bračnom životu, ali i svojoj najvećoj strasti - pisanju knjiga.
Motivacijska ste govornica i na društvenim mrežama dijelite savjete. Kakve su reakcije publike? Kakav je osjećaj kada znate da ste nekome pomogli?
Ne bih rekla da na društvenim mrežama dijelim savjete, snimam videa s temama koje me zaokupljaju, namjera je da nešto što pomaže meni podijelim i s drugima. S istom sam namjerom napisala dvije knjige samopomoći; "Ono što ostaje uvijek ljubav je" i "Da sam ovo barem znala ranije", obje su bestseleri. Žene ih jako vole i pronalaze se u njima, vjerujem da je to zato što pišem kroz svoje iskustvo i vrlo iskreno progovaram o svemu "teškom" što mi se dogodilo u životu i kako sam se iz toga izvukla. Postoji veliki razlog zašto to „teško“ stavljam u navodne znakove. Stupanj naše sreće i zadovoljstva ovisi o tome na koji način reagiramo na to „teško“ u našem životu. Ako reagiramo teško, bit će nam izuzetno teško u životu, a ako se potrudimo u svojim tugama pronaći barem zrno radosti, iz tog zrna jednog će dana uz mnogo naše ljubavi i strpljenja, za nas izrasti naš novi život pun nekog novog smisla. To nije lako, ali ja sam živi primjer da se to može. A ako to mogu ja, to može svatko tko se poput mene jednom davno, umorio od toga da živi vječno kao žrtva okolnosti svoga života.
Susrećete li se s kritikama? Ako da, kako reagirate? Je li vam teško ili kritiku shvatite kao savjet na čemu bi trebali poraditi?
Kritika je dio svačijeg posla, osim što u je u mome poslu kritika javna, pa nam može teže pasti. Naučila sam s vremenom da kad nas netko blati, to znači da se na njega netko često nabacivao blatom, pa ne zna za drugo nego blatom gađati sve oko sebe. Ljudskom u meni nekad bude žao što se to događa, ali ono veće od mog ljudskog, ono nešto što svi u svojoj suštini jesmo, zna da toj osobi nedostaje ljubavi, pa kad smirim ljudsko u sebi, sjetim se tko sam zapravo ja i pošaljem joj ljubav koja joj nedostaje. Trudim se također razlučiti to blato od konstruktivne kritike kako bih napredovala u svemu što radim. Prostora za napredak uvijek će biti, svi bismo trebali učiti kako biti bolji ljudi do svog zadnjeg daha na ovome svijetu.
Također ste i spisateljica. Što vas je potaknulo na pisanje? Otkud tolika empatija i trud za pomoć drugima?
Nakon što je s ovoga svijeta doslovno preko noći na mojim rukama otišao moj tata, sve u meni vrištalo je "piši, bit će ti lakše". Prepustila sam se pisanju, pisala sam o svemu što sam u životu naučila, a da sam zbog toga živjela mirnije, sretnije i pametnije. Suprug me nagovorio da to što pišem zapravo treba izaći u javnost i imala sam sreću da su od prvoga dana moje knjige među najčitanijima u zemlji. Počašćena sam da baš moje ime stoji na njima, pošto imam osjećaj da te knjige nisu došle od mene nego kroz mene i vjerujem da to osjećaju i čitatelji. Po pitanju osjećaja za druge; oduvijek sam bila ona koja savjetuje prijateljice na kavama, ali i sluša životne priče nepoznatih ljudi. Vjerojatno se ljudi osjećaju sigurno u mome društvu i vide da mi je stvarno stalo, sretna sam da je to tako.
Dajete li često savjete bližnjima? Npr. sinovima, suprugu? Obraćaju li se vama kad imaju neki problem?
U našoj se kući puno priča, o svemu, pa i o osjećajima… Naučili smo dečke da nam se oboma povjeravaju i da imamo prvenstveno prijateljski odnos s njima. Često se događa da i oni savjetuju mene po pitanju nekih situacija s kojima nisam imala nikakvog iskustva. A suprug i ja savjetujemo se međusobno oduvijek, nekad je za nešto što nam se događa bolja njegova, a nekad moja perspektiva.
Sa suprugom ste u braku 26 godina. Koja je tajna uspješnog braka?
Ne znam ima li univerzalne tajne, naš se odnos temelji na međusobnom poštovanju svih naših mana, vrlina i talenata. Kad nekoga tako poštuješ, onda ga i voliš i razumiješ u svakome trenutku, onda možete biti istinski prijatelji i partneri. U svakome odnosu postoje i nesuglasice, to je sasvim prirodno, koristimo ih kako bismo saznali što netko od nas voli i što o čemu misli. Različiti smo po nekim stvarima, po nekima smo vrlo slični, ali dijelimo iste poglede na svijet i rasli smo jedno uz drugo, a ne jedno preko drugoga. Prošli smo zaista teške trenutke, većinom sam ja bila ta kojoj su se razne drame događale, ali dok smo prolazili kroz njih, zbili smo se jedno uz drugo i svaka nas je nedaća još i više zbila i ujedinila. I nakon svih tih godina kad ga ugledam, smiješim se sve do srca i nazad. Kao da me nebo tom ljubavlju nagradilo za sve nedaće koje sam prošla prije no što sam ga upoznala… A i zgodan mi je za poludjeti, što nije na odmet.
Bruno Kovačić i Ivana Plechinger
Danas su razvodi sve prisutniji u društvu i moglo bi se reći, postali normalna pojava. Što mislite, zbog čega dolazi do velikog broja kraha braka? Mislite li da ljudi lako odustaju jedni od drugih?
Teško mi je generalizirati na tu temu, ima sjajnih brakova, ali i onih koji se nisu nikada trebali dogoditi. Ako ste u brak ušli, a da niste bili sasvim sigurni da možete s tom osobom proći i kroz pakao i kroz raj, vjerojatno ćete se razočarati. Rajskih trenutaka bit će mnogo, ali bit će i onih drugih, a ako se u njima ne znate udružiti kroz ljubav, vrlo vjerojatno ćete se razdružiti kroz razvod.
Kako vi sa suprugom rješavate razmirice? Tko prvi popusti u svađama? Tko ima "glavnu riječ" u kući?
Glavnu riječ ima onaj čija glavna riječ ima više smisla. Popustim nekad ja, a nekad Bruno, ali ja se ohladim od svađe vrlo brzo, kod njega to nije slučaj. Morala sam se u našim počecima naučiti da to ne znači da smo prekinuli.
Kakva je podjela kućanskih poslova? Tko je zadužen za kuhanje, pranje suđa ili iznošenje smeća?
Uništit ću mu reputaciju frajera. Sve vezano uz kuhanje i nabavku moj je posao; davno sam shvatila da muzičara koji barata nožem poput njega, moram držati dalje od kuhinje. Peglamo oboje, s tom razlikom da Bruno voli peglati, usisavamo oboje, a smeće tko prvi dohvati.
Ivana Plechinger
Što volite raditi u slobodno vrijeme? Kako se opuštate?
Svakodnevno meditiram i koristim razne alate koji me dodatno opuštaju. Čitam dobre knjige, gledam serije i filmove koji me vesele, a najviše me vesele moji dečki i sve naše zajednički provedeno vrijeme.
Prije 12 godina ste doživjeli moždani udar. Kakvo vam je zdravstveno stanje danas? Živite li zdravo? Kakvu hranu jedete, krećete li se puno?
Ovih će dana biti točno 12 godina od tog dana… Odlično se osjećam, promijenila sam u životu sve osim muža. Hranim se isključivo namirnicama biljnog porijekla. Na sistematskom mi je nedavno liječnik rekao da imam nalaze krvi poput djevojčice i zaista je pogrešno misliti da nekome tko se hrani biljkama u tijelu nešto nedostaje. Proteine se može nadoknaditi mahunarkama, sjemenkama i raznim drugim biljkama. Kad vidite da vam netko propagira hranu baziranu na životinjama, zapitajte se tko ga plaća. Na zdravom čovjeku nitko ne zarađuje i to je tužno. Kad ste zadnji puta vidjeli reklamu za špinat, grah, bademe ili borovnice? Reklamiraju se samo najnezdraviji proizvodi, zato što je nekome u interesu da smo bolesni i prestrašeni, a na nama je da razmišljamo o svemu tome svojom glavom. Žalosna sam što nas se o tome ne uči u školi. Ako želite osvijestiti kako klasična prehrana djeluje na naše tijelo, pogledajte na YouTube-u dokumentarac "The game changer". Za mene nakon toga, po pitanju prehrane ništa više nije bilo isto. Sretna sam da je i Bruno i u tome moj životni partner.
POGLEDAJTE VIDEO: Od lica s estrade do motivacijske spisateljice: Ivana Plechinger iskreno o svom životnom putu
