Iva Grgurić progovorila o traumama iz prošlosti: 'Zato sam cijeli život tražila starije muškarce'

Iva je konstanto doživaljavala vršnjačko nasilje u školi, a nije bilo nikog tko bi je zaštitio. Kako bi se obranila od udaraca, trenirala je borilačke vještine. Dok je prolazila kroz pakao, najviše joj je nedostajao otac, koji ju je napustio još dok je bila beba.

"Mama i tata su se razveli kad sam imala samo dva mjeseca. Tokom detinjstva nisam imala očinsku figuru, niti muškarca na kog bih se mogla osloniti. Zbog toga mi je bilo teško, jer su svakom djetetu potrebni i majka i otac. Zato sam cijelog života tražila starije muškarce da bi mi nadoknadili to što mi je falilo kao djevojčici", započela je Iva svoju bolnu ispovijest.

Ispričala je i kako su je žene oduvijek maltretirale: "Žene su me oduvijek maltretirale! Za razliku od njih, muškarci su mi prilazili i postajali mi dobri prijatelji. Kroz cijelu osnovnu i srednju školu trpjela sam jezivo fizičko nasilje! Djevojka koja me je maltretirala promijenila je nekoliko škola baš zato što je bila poznata po vršnjačkom nasilju. Imala je pik na mene, godinama me je šikanirala, a da me nitko nije zaštitio. Morala sam se sama braniti! Tukla sam se sa njom, nije bila jača od mene, ali je imala svoju ekipu od njih šest. Napadale bi me zajedno. Bacile bi me na zemlju, šutirale nogama po tijelu i gazile po glavi! To je bilo strašno! Čak su me tražile po gradu kako bi me istukle! Ničim to nisam bila zaslužila, jednostavno im nisam bila simpatična", rekla je Iva.

Kako bi joj pomogla da se obrani, majka ju je upisala na borilačke vještine, a ona je samo razmišljala kako bi voljela da joj se otac pojavi u školi i zaštiti je!

"Trenirala sam taekwondo i boks kako bih se mogla izboriti s nasilnicama. Bila sam fizički jaka, ali nisam imala šanse protiv šest djevojčica! Stalno sam razmišljala kako bi bilo divno da mi je otac tu i da me obrani od njih. Tata i ja ni danas nemamo najbolji odnos, i to me boli! Po ocu imam brata Karla i sestru Lanu, a po majci braću Ivana, Antu i Petra. Odvojena sam od cijele obitelji i to mi jako teško pada jer oni žive u Hrvatskoj, a ja u Srbiji, pa se ne možemo često viđati. S braćom i sestrom se savršeno slažem. Smatraju me idolom, vesele se kad ih posjetim u Hrvatskoj. Ipak, bude mi teško kada gledam brata i sestru po ocu jer imaju ono što ja nikad nisam, a to je bliskost s njim. Volim ga, ali nemam osjećaj da mi je otac. Nažalost, uvijek djeca ispaštaju kad se roditelji ne slažu", rekla je.

Svi mi koji preživimo bilo koju vrstu nasilja, trebali bismo to shvatiti kao poticaj da, usprkos svemu, uspijemo u životu. Nema padanja, moramo se izdignuti iz svega lošeg i biti još jači. Sad znam kakva ću majka biti svom djetetu i da nikada neću dozvoliti da doživi ono što sam ja", priznala je Iva.

"Voljela sam otići do ergele konja na hipodromu i brinuti o njima. Ustajala bih rano, natrpala u ruksak hranu i vodu i odjahala negjde u brdo ili na livadu. Tamo bih se opustila i slušala glazbu. I rad me je spašavao! Od 15. godine sam zarađivala i ne stidim se nijednog posla. Bila sam konobarica, sezonac... Radila sam u polju, čupala metlice s kukuruza... Mnogi ni ne znaju šta su metlice! To je gornji dio kukuruza koji se mora iščupati, da bi plod mogao rasti. To je baš težak posao i veliko mučenje! Ruke su mi krvave", ispričala je.

Otvoreno je priznala i kada je izgubila nevinost: "Zvao se Ivan. Poznavala sam ga još dok smo bili baš mali. Voljela sam ga, ali smo spavali tek kad sam napunila 16. Bio je dvije godine stariji od mene i išao je u školu blizu moje. Dok sam sjedila u školi, osluškivala bih kada će na motoru proći pored moje škole. Kad bih ga čula, istrčala bih van samo da mu mahnem! Ta sitnica me je činila presretnom. Svaku večer sam prolazila pored njegove kuće da provjerim je li mu upaljeno svjetlo u sobi. Tek kad bih videla da je kod kuće, bila bila mirna", priča Iva, koja je s 20 godina napustila Osijek i potpuno sama i bez lipe u džepu otišla u Zagreb, maštajući o boljem životu.

Tamo se zaposlila kao hostesa u jednom klubu i upoznala sedamdesetogodišnjeg tajkuna Marijana Šarića, koji je uzdržavao nju i njenu obitelj: "Moj obraz je čist, nikad se nisam bavila nemoralnim stvarima, jedino što sam zavisila od nekog. Kajat ću se zbog toga dok sam živa! Taj naš odnos trajao je oko godinu dana, a za to vrijeme živela sam u agoniji". Dok je bila u odnosu sa Šarićem, upoznala je Marinka. Za njega kaže da ju je spasio i da joj je u teškom periodu bio velika ljubav i podrška. Rastali su se pred Ivin ulazak u "Zadrugu 3", a ona je nastavila dalje i bila u vezi s dva natjecatelja: "Stefan mi se odmah svidio kao muškarac, ali s vremenom se pokazalo da nismo jedno za drugo. Između nas dvoje nije bilo energije! Probali smo, vidjeli da ne ide i brzo prekinuli. Veza s Filipom Đukićem mi je bila baš lijepa i simpatična. Bio mi je sladak. Voljela sam ga, ali kad smo izašli iz showa, shvatili smo da je bolje da prekinemo nego da se mučimo", zaključila je Iva.