Glumica Merima Isaković je u velikoj ispovijesti za Nedeljnik do sitnih detalja ispričala sve o kobnom susretu s kolegom Branislavom Lečićem 1978. godine, tijekom kojeg ju je on seksualno napao i pokušao silovati.
Merima je tada bila osamnaestogodišnja studentica Fakulteta dramskih umjetnosti, a Lečić njen pet godina stariji kolega. Poznavali su se s vježbi te su se počeli družiti. Merima ga je gledala isključivo kao prijatelja. Jednom prilikom posudila mu je knjigu koju joj Branislav nije tjednima vratio.
Kazao joj je da se loše osjeća te je zamolio da dođe kod njega po knjigu. Lečić je tada živio s mamom. Merima je oko 18 sati pozvonila na vrata stana, a on ju je pozvao da uđe na brzinu jer mu "nešto kipi u kuhinji", a "mama nije tu" pa je "trapav", prenosi Blic.
"Zakoračila sam. I ne znajući, zakoračila sam u horor! Ušla sam i stala kraj vrata, a on me je gurnuo ka zidu... Pitala sam ga šokirana i uplašena 'Šta radiš?'. Rekao je "Šta misliš? Sada ne možeš pobjeći. Ne od mene. Ne pokušavaj vrištati. Nitko te neće čuti. Ovo je stara zgrada s debelim zidovima. Džaba ti je svako opiranje", napisala je Merima.
"Zadah, čudan zadah, nije samo iz usta, kao miris truleži", istaknula je te opisala kako je pokušala podignuti ruke da bi se obranila.
Branila se i udarala ga je u prepone
"Šta? Ja nisam dovoljno dobar za tebe? Znaš li ti tko sam ja? Treba da ti je čast što te želim. Imat ću te ja. Imat ću te zato što ja to želim. Ja imam crni pojas u džudu. Nemaš šanse", rekao joj je Lečić.
Merima je počela osjećati stravičnu bol u vratu, ramenima, šakama, koljenima i kukovima.
"Shvaćam: pokušava skinuti moju haljinu. Svlači je. Pokušava mi razmaknuti noge. Užasno je jak! Kao da me kliještima lomi. Ne mogu. Ne na snagu... Ako me uspije imati, umrijet ću noćas. Čvrsto sam savijala noge. Ne znam kako. Uspjela sam obje noge gurnuti između njegovih nogu, kao da sam stablo, uplićući nogice u 'lijanu', udarajući ga u prepone. Nisam imala dovoljno prostora za zamah, tako da je on moj pokret doživio kao seksualnu stimulaciju. Užas!", ispričala je Merima.
"Bogato sam povratila po sebi. On je odskočio, zapanjen i zbunjen. Kao da je to bio moment ljudskosti... Čujem dalje svoj glas "Molim te, donesi ručnik, natopljen vrućom vodom, brzo'. On se okretao kao hipnotiziran. Donio je vrući ručnik. Zaustavio se na tren. Pitao je 'Zezaš li me? Je li me to zezaš?'", kazala je Merima koja se nakon toga pribrala i snašla, pa je od Lečića zatražila da napravi suprotno od onog što bi se očekivalo da žrtva u trenutku silovanja traži od nasilnika.
Uspjela je pobjeći
Ona ga je držala čvrsto za obje ruke te ga je tako zbunila, a kada je smrad kiseline od povraćanja prevladao, sjela je na stolicu, pa se pridigla i potom ustala, a od Branislava je tražila da joj pri tome pomaže. Zamolila ga je da joj pozive taksi.
"Zezaš me?", kazao joj je, a Merima mu je rekla da ga ne zeza te da ne bježi da se spasi od silovanja.
"Pa zašto bih? Ti nisi monstrum... Sve mi djevojke smo opčinjene tobom. Ali nemamo hrabrosti. Nisam vjerovala da bi ti baš mene htio. Tako silno. Oprosti što sam te ovoliko razljutila", rekla mu je i na koncu je uspjela izaći iz njegova stana te se kući vratila taksijem.
Merima tvrdi kako je danas svjesna da je to bila najbolja uloga koju je u životu odigrala, a da ju je režirao "užasavajući strah". Branislav ju je dvije godine kasnije nazvao da joj se ispriča te je naglasio kako nikada više neće pokušati napraviti takvo zlodjelo. Merima mu je povjerovala i oprostila mu je.
"Opraštam, ali ne zaboravljam. Ti nikada nećeš shvatiti bol koju si mi nanio. Mnogostruku bol. Ako ikada čujem da si ikome nanio sličnu bol, svima ću reći što se dogodilo... Ja sam svoju riječ održala. Branislav Lečić izgleda nije", istaknula je Merima.
