Među brojnim poznatima koji su se oprostili od Olivera Dragojevića koji je preminuo u nedjelju, osobito slomljen bio je Zlatan Stipišić Gibonni.
"Umra mi je moj najveći prijatelj. Bija mi je i više od toga, moja obitelj. Mislim da je bio najvoljeniji čovjek na ovim prostorima. Kao osoba bio je najskromniji i najnormalniji čovjek kojeg sam poznava", među ostalim napisao je Gibonni u dirljivom oproštaju.
Prijateljstvo dvojice Splićana, koje je najzad urodilo vrhunskom suradnjom, počelo je samim krajem osamdesetih. Razlika od više od 20 godina, niti to što je Oliver u tom trenutku bio zvijezda, a Gibonni slabo poznati pjevač i autor, nije previše dirala Olivera za kojeg svi ističu skromnost i ljudskost.
'Pokrenuo i mene i Bana da pomognemo tehničaru'
U intervjuu koji je dao poslije Oliverove smrti za Dnevnik.hr, Gibonni je ispričao i anegdotu koja možda najbolje ilustrira koliko je skroman bio veliki 'morski vuk'.
"Svirali smo jednu brucošijadu u Zagrebu, on, Daleka obala i ja. To je završilo u 4:30 ujutro. Jedan se tehničar jadan kilavio s opremom koja je možda teška tonu, tonu i po. Kaže Oliver: 'Pa ne možemo čovjeka ostaviti samoga, idemo mu dati ruke'. Tamo su još neki studenti bili na šanku, gledaju i ne mogu doći sebi kako je Oliver pokrenuo i mene i Bana i kako nosimo skupa s nosačima te stvari", ispričao je Gibonni.
'Nikad mu rečenica nije počinjala s 'ja'
Takav je Oliver bio i kada je govorio o poslu.
"Imao je osobinu koju nikad nisam sreo, a to je da mu ni jedna rečenica nije počinjala s 'ja'. Nikad nije rekao da je imao super koncert nego 'imali smo koncert, tamo je bilo super, publika je super pjevala'. Spomenuo bi i tko je bio gost ali nije stavljao sebe u prvi plan. Kao da je to bio koncert na kojemu je on bio inspicijent. Kao da nismo došli radi njega, a ustvari smo svi tamo radi njega. Nema on ego, taštinu, to kod njega živi na nekoj drugoj adresi. Njegov opus je puno važniji nego što smo mu dali do znanja", ispričao je tužni Gibo.
'Svaku pjesmu učini svojom'
A taj opus, ističe, jednostavno je nevjerojatan, ili, kako je ilustrirao Gibonni za 24sata, "toliki da je mogao napraviti dva koncerta za redom, a da ne ponovi ni jednu pjesmu, a da koncerti i dalje budu senzacionalni". Kaže i kako je Oliver imao neponovljiv talent da svaku pjesmu učini svojom.
"To više nije bila moja pjesma, ili pjesma pokojnog Zdenka Runjića,nego njegova", rekao je Gibonni. Njemu najdražu Oliverovu pjesmu, kaže, nemoguće mu je izdvojiti, ali ipak Galeb i ja mu je posebna.
"Sigurno ima barem 40 fantastičnih. Jako puno ih je meni dragih, a najdraže su mi iz faze kad je bio hrabar. Za to ga je publika uvijek nagradila. S pjesmama poput Galeb i ja, Magdalena, Podsjeti me što to bješe ljubav. Galeb nema refren, ni u jednom trenutku ništa se ne ponavlja. Nema refrena za kojeg ćeš se uhvatiti, priča ide od 'a' do 'b', i ako nisi sve odslušao, ne znaš o čemu je riječ" priča Gibo.
'Postali su svjesni da postojin'
Ipak, upravo je jedna Gibonnijeva pjesma koju je Oliver učinio svojom, otkrila Olivera novoj publici. "Cesarica je bila prekretnica i dala svemu što sam kanio raditi poseban timbar. Nakon toga su me počeli slušati mladi, naprosto me je otkrila jedna potpuno nova publika. Cesarica je učinila i da se iz naftalina izvade stare snimke, da se mladi koji me nikada nisu slušali okrenu klasici: Malinkoniji, Papi, Galebu... Svojim san zaokreton učinija da postanu svjesni da ja postojin, ali i da san postoja prije novih pisama", rekao je Oliver za biografsku knjigu Splitska dica - od zidića do vječnosti novinara i glazbenog kritičara Zlatka Galla.
Nešto jasnija je bila Oliverova supruga Vesna. "Istina je da Oliver sve do Cesarice nije bio velika zvijezda, koja može rasprodati sportske dvorane i imati više od pet tisuća ljudi na koncertu. Zapravo, nakon Cesarice kao da se konačno 'naplatio' za sve što je radio od Batala naovamo", tvrdi Vesna.
Cesarica ga je odvela u novu fazu karijere, koju je u mnogočemu obilježila suradnja sa Gibonnijem s kojim je nizao brojne hitove.
Pomagao kolegama da se probiju
Brojni glazbenici, od Petra Graše, Gorana Karana do Tonyja Cetinskog, imaju slične anegdote u kojima je im veliki Oliver u vrijeme dok su tek počinjali karijere, prišao potpuno prirodno i pomogao im da se probiju na sceni.
"Nešto sam po tom klaviru prčkao i onda sam ugledao njega. Prvo sam se ukočio i onda sam se počeo trest i onda mi je prišao i ja sam se digao i naravno dao njemu mjesto za klavirom. On me vratio natrag da sjednem i rekao: 'Ne, ne, ti i ja ćemo mali sad zajedno''', ispričao je za Dnevnik.hr Tony Cetinski. "Dao mi je svoj glas, svoje ime da stane uz moje, iako u tom trenutku nas dva u istu rečenicu nikako ne bi stali'', rekao je Goran Karan.
'Kad me prestanu slušati, svirat ću u hotelu'
No, najplodonosnija suradnja je ipak bila s Gibonnijem, s kojim je Oliver 2016. izdao i zajednički album, znakovitog naziva Familija. I on je nastao kao suradnja dvojice prijatelja, jer, kako ističe i Gibo, on sebe baš nikada nije smatrao zvijezdom.
"On uopće nije bio svjestan svoje popularnosti. Kada bi razgovarali, meni se nekad učinilo kao da je skrivena kamera, što on ovo priča. On je skroz računao na to da njegova popularnost nije zauvijek, da je to sada tako, ali to će proći pa će on moći svirat klavir u hotelu. Kako njega razuvjeriti i reći tvoj trag je najdublji, tko će te zaboraviti?", kazao je Gibonni.
